Samo desetak dana nakon skupa oporbe na zagrebačkom Trgu sv. Marka, izvjesno je da od zajedničkog nastupa stranaka ljevice i lijevog centra neće biti ništa. Ne samo da od tog nastupa neće biti ništa, već su se odnosi nakon zagrebačkog skupa toliko pokvarili da se sada postavlja pitanje kako će izgledati ta suradnja ako 11 stranaka koje su sudjelovale u organizaciji prosvjeda nakon izbora osvoji većinu mandata u Saboru. Nacional je iz razgovora s nekoliko visokopozicioniranih ljudi iz tih stranaka saznao dramatične okolnosti razgovora koji su se odvijali tijekom prošlog tjedna, koji pokazuju duboku podijeljenost među strankama ljevice i lijevog centra koja se u pojedinim slučajevima može opisati i kao netrpeljivost među pojedinim akterima ovih pregovora. Jedan od njih čak je rekao da u ovom trenutku “ne vidi nikakvu mogućnost zajedničkog nastupa, pa čak ni djelomičnog te da Andrej Plenković može mirno spavati uz ovakvu oporbu”. Možda još bolji opis cijele situacije na lijevom centru dao je jedan saborski zastupnik SDP-a koji je na pitanje vidi li mogućnost da na kraju ipak dođe do dogovora rekao da bi se u ovom trenutku lakše dogovorio s Mostom nego s nekim strankama ljevice i centra.

Ove izjave pokazuju koliko je kratko trajao optimizam nakon zagrebačkog prosvjeda i koliko su nerealne bile izjave pojedinih stranačkih čelnika koje su govorile o micanju osobnih ambicija u korist zajedničkog cilja, a to je micanje HDZ-a s vlasti. Samo tjedan dana je bilo dovoljno da se sve vrati na staro i da upravo osobne ambicije preuzmu glavnu ulogu u razgovorima oko potencijalne suradnje na parlamentarnim izborima. Jedan naš sugovornik čak tvrdi da je dogovor oporbe danas čak manje vjerojatan nego što je to bio prije uspješnog zagrebačkog prosvjeda te objašnjava što se to promijenilo u proteklih desetak dana:

“Problem je što bilo kakav razgovor počinje uvjetima i ucjenama, a čak i kada toga nema onda se pojave neki članovi stranaka koje pregovaraju i oni sve to miniraju. S jedne strane imate Možemo! koje u startu odbacuje bilo kakve koalicije i samo širi priču o točkastoj koaliciji, iako nitko ne zna što je to i kako to misle izvesti. S druge strane imate SDP koji je napokon sjeo za stol s Ivicom Puljkom te su pregovori krenuli u dobrom smjeru, ali su se onda javili neki članovi SDP-a koji se protive bilo kakvoj suradnji s Puljkom. S treće strane imate Socijaldemokrate i SDP koji javno izjavljuju da ne mogu zajedno i prozivaju jedne druge. Dakle, previše je tu nesređenih odnosa da bi se moglo doći do dogovora.”

Samo desetak dana nakon skupa oporbe na zagrebačkom Trgu sv. Marka, izvjesno je da od zajedničkog nastupa stranaka ljevice i lijevog centra neće biti ništa

Međutim, ono što brine neke naše sugovornike je mogućnost da cijela ova priča toliko naruši odnose između pojedinih stranaka da u pitanje dođe i suradnja nakon parlamentarnih izbora. Možda i najbolji primjer je onaj SDP-a i Možemo! nakon što su čelni ljudi Možemo! na svoju listu pozvali Daliju Orešković koja je već ranije sve dogovorila sa SDP-om te je trebala biti na njihovoj listi za parlamentarne izbore. No prošloga tjedna Dalija Orešković je potvrdila da je dobila ponudu Možemo! i da još nije odlučila na čijoj će listi biti. Nacionalovi izvori iz SDP-a tvrde da su čelnici Možemo! vrbovali još neke ljude, ali o imenima nisu željeli govoriti. Vrbovanje Dalije Orešković poprilično je razljutilo SDP-ovce, a jedan od njih je za Nacional izjavio sljedeće:

“Nemam uopće problem s njihovom odlukom da sami idu na izbore, ali imam s time da sad odjednom vrbuju ljude za koje znaju da su se dogovorili s nama. Pitam se koji im je cilj? Oslabiti HDZ uoči izbora ili oslabiti SDP pa da nam uzmu dio glasova? Ako je ovo drugo, onda sve ovo nema smisla i sve najave kako je zajednički cilj oporbe maknuti s vlasti HDZ jednostavno nisu istinite, već je istina da im je cilj dobiti par mandata više u Saboru, uhljebiti par svojih članova i još četiri godine biti u oporbi. Ako slučajno i pobijedimo na izborima, već me sada strah kako će to sve izgledati nakon izbora. Bojim se da će sastavljanje vlade biti nemoguća misija, ako do toga uopće i dođe jer s ovakvim ponašanjem samo idemo na ruku Plenkoviću.”

Očito je da su nakon još jedne odbijenice Možemo! odnosi te stranke i SDP-a poprilično loši te su u SDP-u nezadovoljni, kako kažu, potpunim nerazumijevanjem druge strane za situaciju u kojoj s država nalazi. S druge strane, čini se kako je zagrebački skup ipak približio čelnike SDP-a i stranke Centar, odnosno Peđu Grbina i Ivicu Puljka, što je do prije desetak dana bilo gotovo nezamislivo. Izvor iz vrha SDP-a tvrdi da je prošlog tjedna bilo nekoliko sastanaka na kojima se razgovaralo o zajedničkom nastupu na izborima i to prije svega u 9. i 10. izbornoj jedinici. SDP-u je Puljkova stranka zanimljiva jer bi sigurno privukla veliki broj birača u Splitu, a Puljku je SDP zanimljiv jer bi na zajedničkoj listi privukli veći broj birača s dalmatinskih otoka i većih dalmatinskih gradova poput Trogira, Makarske ili Supetra, gdje su na vlasti popularni SDP-ovi gradonačelnici. Sigurno je da bi jedna takva lista mogla osvojiti puno više mandata nego kad bi SDP i Centar samostalno izašli na izbore. No problem je što se ovom savezu protive splitski SDP-ovci koji su zapravo i oporba Ivici Puljku u splitskom Gradskom vijeću te smatraju da SDP ne bi trebao podilaziti i davati ustupke gradonačelniku Splita. No problem je što je riječ o ljudima poput jedinog splitskog gradskog vijećnika iz redova SDP-a Davora Matijevića koji su svojim odlukama i srozali SDP na jedan mandat u Gradskom vijeću te je SDP postao stranka koja jedva prelazi izborni prag u najvećem dalmatinskom gradu.

Predsjednik SDP-a Peđa Grbin pozvao je na ujedinjenje ljevice, ali bez izbačenih SDP-ovaca okupljenih u Socijaldemokratima. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Jedan od SDP-ovih pregovarača kaže da je suradnja s Puljkom potrebna ako se želi oslabiti HDZ prije svega u 10. izbornoj jedinici:

“Računica je vrlo jasna. Puljak je na zadnjim izborima za gradonačelnika Splita dobio 27 tisuća glasova, a SDP na prošlim parlamentarnim u cijeloj 10. izbornoj jedinici 39 tisuća. Mislim da je više nego očito da zajedničkim nastupom možemo doći do 40-50 tisuća glasova, a tada bismo poprilično uzdrmali HDZ i sigurno im uzeli dva mandata. Oni koji se protive tome trebaju razmisliti što je najbolje u interesu birača i Hrvatske, a ne razmišljati o svojim razmiricama s Puljkom. Izbor je više nego očit i nadam se da ćemo uskoro postići dogovor.”

I dok SDP traži partnere po izbornim jedinicama i pokušava dogovoriti savez s Centrom, širi dogovor na ljevici u ovom se trenutku čini nemogućom misijom. S jedne strane, tu su spomenute razmirice s Možemo!, a s druge je sukob između SDP-a i Socijaldemokrata. Nakon što je prošlog tjedna Peđa Grbin izjavio da su vrata SDP-a otvorena za suradnju svim strankama ljevice osim Socijaldemokratima, nije trebalo proći dugo da dobije odgovor predsjednika Socijaldemokrata i dojučerašnjeg SDP-ovca Davorka Vidovića.

“Ima ona pjesma ‘Bacila je sve niz rijeku‘, Grbin je davno niz vodu pustio SDP, nekad veliku i moćnu stranku. Kao politički veteran i čovjek koji je stvarao i prvu veliku koaliciju, ja sam pozvao na okupljanje jer je evidentno da udružena ljevica bez problema dobiva izbore. No jasno je da nemaju svi kapaciteta za tu vrstu okupljanja. Onaj tko kaže ‘ne‘ udruženoj ljevici, taj je za ostanak HDZ-a na vlasti. Teško je prevladati osobne interese, a nažalost neki od naših oporbenih kolega nemaju tu razinu odgovornosti prema biračima. Mi smo bili spremni pružiti ruku i okrenuti drugi obraz, iako smo jednu pljusku već dobili. Ušao sam u prostorije SDP-a uvjeren da je ono što nudim dobra formula i ono što građani žele. Žao mi je, ali moram reći da je jedno pričati priču, a drugo faktično pokazati što zapravo radiš. Netko je s pravom rekao je li sigurno da SDP ili Možemo! doista žele vlast ili je lagodnije biti u oporbi? Vlast je odgovornost ”, rekao je čelnik Socijaldemokrata Davorko Vidović.

Sve ove izjave pokazuju kako je u samo tjedan dana gotovo nestala svaka šansa za širu suradnju stranaka ljevice i lijevog centra. Naime, u prvim danima nakon zagrebačkog prosvjeda oporbeni čelnici bili su uvjereni kako će uspješnu suradnju oko prosvjeda zaokružiti i političkom suradnjom na parlamentarnim izborima. Nacional je tako prošlog tjedna pisao o dogovorima oko novih prosvjeda u slučaju da HDZ ne prihvati zahtjev oporbe za raspuštanje Sabora. No sada se to čini kao davna prošlost i iako su oporbeni saborski zastupnici zajednički branili zahtjev za raspuštanjem Sabora u dugotrajnoj raspravi koja je potrajala do 5.30 ujutro, u pozadini su se odvijali dramatični pregovori koji su još jednom potvrdili da oproba lijevog centra nije ni približno ujedinjena kako se to čini na prvi pogled, a jedini tko ima razloga za zadovoljstvo je Andrej Plenković koji bi, ostane li oporba i dalje toliko razjedinjena, mogao imati puno lakši put do osvajanja trećeg uzastopnog mandata na vlasti nego što se to čini.