Istaknuti filmski režiser Rajko Grlić, čiji je posljednji dugometražni igrani film “Ustav Republike Hrvatske” osvojio brojne svjetske nagrade, predstavio je u utorak u Zagrebu svoju prvu knjigu “Neispričane priče”.

Knjiga, objavljena u nakladi Hena.com, strukturirana je kroz leksikon filmskog nazivlja na engleskom jeziku, oko čijih više od 150 natuknica autor gradi priče iz svog života i života svoje obitelji.

To je 30 godina bilješkarenja, zbir svega i svačega što sam kao čovjek koji je rano otišao u svijet susreo i doživio, rekao je Grlić. Mislio je, kaže, u početku napisati memoare za unuke koje nitko neće objaviti, kao što je i njegov djed. No, njegova majka je objavila knjigu koja je imala niz izdanja i mnogi ljudi su joj zahvaljivali što je neki način opisala i njihov život.

Možda je to razlog što sam htio ostavit traga, kaže Grlić. Tragovi u našim životima možda su najtočniji tragovi o vremenu u kojem živimo, poručio je Grlić pred gotovo dvije stotine okupljenih posjetitelja u zagrebačkoj Laubi, koji su ga više puta nagradili pljeskom.

U filmu je važno da na svoj rodni kraj gledate odstupom, kazao je Grlić te dodao kako knjiga nije pogled sa strane, nego pogled autora u samoga sebe.

Nema čovjek uvijek potrebu da se razotkriva i ovo je komadić mene, moje familije i mojih roditelja u prostoru i vremenu i možda bi najtočnije bilo reći da je to mala posveta mojim roditeljima, kazao je također, uz ino, producent četiri i koscenarist šest dugometražnih igranih filmova, režiser i scenarist 18 kratkometražnih i srednjemetražnih filmova.

Tomić: Grlić se morao “dokazati knjigom”

Književnik i dugogodišnji Grlićev suradnik Ante Tomić kazao kako se Grlić, iako iznimno uspješan režiser, morao “dokazati knjigom”.

“Meni nakon svakog filma krišom kažu: ‘Knjiga je bolja’, i Rajko je morao napraviti knjigu”, našalio se Tomić i dodao da je Grlić sjajan pisac.

Igor Mirković je da kazao da je Grlić čovjek od pričanja i da zna ispričati priču. Ideja za knjigu je izvrnuta ženska torbica čije razbacane stvari treba dovesti u red, kazao je Mirković.

Urednica Marina Vujčić ocijenila je da je knjiga vrijedna na mnogo razina: i kao sjajna proza koja se čita kao napeta fikcija bez obzira na autentičnu faktografiju, i kao autobiografija čovjeka koji je itekako zadužio hrvatsku kulturu, i kao dokument vremena nekoliko generacija koje nas se tiču, i kao filmski leksikon koji sugerira da prave filmske i prozne priče ne treba tražiti dalje od života samog.