Od početka svoje karijere rumunjski redatelj Radu Jude (44) miljenik je najznačajnijih filmskih festivala na svijetu. Njegov prvi film „Najsretnija djevojka na svijetu“ nagrađen je 2009. na festivalu u Berlinu, film „Svi u našoj obitelji“ pobijedio je na festivalu u Sarajevu, dok je za film „Bravo!“ Radu Jude proglašen najboljim redateljem na festivalu u Berlinu 2015. godine. Nastavio je u istom stilu, film „Srca s ožiljkom“ pobijedio je na festivalu u Locarnu, „Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari“ pobijedio je na festivalu u Karlovym Varyma, a vrhunac je doživio u petak, kada je njegov posljednji film „Baksuzno bubanje ili bezumni pornić“ proglašen pobjednikom ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu.

Kao i mnogi njegovi dosadašnji filmovi i ovaj je društveno-politička satira koja na ironičan način opisuje stanje u Rumunjskoj. Glavni lik je Emi, školska profesorica koja upada u probleme nakon što kućni pornić koji je snimila sa suprugom iscuri na internet. Film je podijeljen u tri dijela, u prvom profesorica šeta Bukureštom s maskom na licu (film je sniman u vrijeme pandemije koronavirusa), nadajući se kako će pornić biti uklonjen s interneta. Drugi dio, koji je dokumentaristički, prikazuje brojne scene iz sadašnjosti ali i prošlosti Rumunjske u kojima se pretežno prikazuje rasizam, seksizam i antisemitizam Rumunja, čime se objašnjava zašto kućni pornić izaziva tako ekstremne reakcije. U trećem dijelu dolazi do „suđenja“ profesorici, u kojem roditelji djece iz njenog razreda raspravljaju o tome treba li ona dobiti otkaz ili ne. Takav filmski pristup berlinski žiri festivala koji se održavao virtualno, ocijenio je iznimno aktualnim i hrabrim te mu dodijelio Zlatnog medvjeda.

Razloga za slavlje zbog ove nagrade ima i hrvatska filmska kompanija Kinorama Ankice Jurić Tilić koja je koproducent ovog filma. Uslijed toga dio tehničke ekipe filma dolazi iz Hrvatske, a Jura Ferina i Pavao Miholjević autori su glazbe u filmu.

Osim što se festival održavao virtualno, putem interneta, tako su se i intervjui s filmskim ekipama održavali putem aplikacije Zoom. Tako smo razgovarali za Nacional s redateljem Raduom Judeom, beskompromisnim autorom koji je kroz svoje filmove spreman obračunavati se s brojnim anomalijama rumunjskog društva.

NACIONAL: Kako ste došli do ideje o snimanju filma o tome kakve reakcije može izazvati jedan kućni pornić koji je osvanuo na internetu?

U lokalnim medijima naišao sam na nekoliko sličnih priča o profesoricama i njihovim snimkama na internetu. Slične stvari događale su se i u drugim zemljama, čitao sam o jednom slučaju u Nizozemskoj, mislim da je jedan bio u Hrvatskoj te u Francuskoj. Ideja o filmu nastala je nakon što sam razgovarao s prijateljima i nekako smo došli do te teme. Rasprava je ubrzo uzavrela, mišljenja su bila toliko polarizirana da smo tijekom nekoliko sati postali verbalno nasilni. Nakon toga razgovarao sam s drugom grupom prijatelja kojoj sam ispričao što se dogodilo. Ubrzo smo se žestoko posvađali oko te teme. Tada sam zaključio kako bih trebao istražiti tu temu. U središte priče stavio sam kućni porno snimak a tu sam opscenost povezao s današnjim stanjem u društvu.

NACIONAL: Film počinje snimanjem kućnog pornića, sa scenama hardcore seksa. Kako će te scene seksa biti prihvaćene prilikom prikazivanja u različitim zemljama svijeta?

Za mene su to banalne pornografske slike kakve u sekundi možete pronaći na internetu. U njima nema ništa ekstremnog, ne mislim da je to nešto posebno. Naravno, svugdje postoje moralisti kao što postoje televizijske kuće koje će reći da ne žele prikazivati te scene te će tražiti da se one izbace iz filma. Ono što ja mogu napraviti u tom slučaju jest da predložim da ta televizijska kuća cenzurira tu scenu tako da zacrni ekran te da napišu adresu internetske stranice na kojoj se ta scena može pogledati.

NACIONAL: Vaš film obiluje crnim humorom, sarkazmom i ironijom. Mislite li da je to jedini način kojim se možete boriti protiv konzervativaca, rasista, seksista i antisemitista?

Ne želim se boriti protiv takvih ljudi a i ne mislim da bi to bio način kojim se mogu boriti. U ovom filmu analiziram i kritiziram njihovo ponašanje, ali to i ne radim svjesno, takav sam po prirodi. Uz to, silno sam želio prikazati realnost u Rumunjskoj, ali iz komičnog ugla. Tu sam se prisjetio poznatog eseja Milana Kundere koji je, pišući o smiješnoj strani seksa, napisao kako ni puritanci ni liberali ne žele gledati scene seksa jer im izgledaju ridikulozno. A to je istina. Zato u filmu smiješno izgledaju rasprave na temu snimke seksa koja se pojavila na internetu.

NACIONAL: Kakav se dojam može iz ovog filma steći o vama, jeste li konzervativna ili liberalna osoba?

Nastojim izbjegavati odgovore na ovakvu vrstu pitanja. Zalažem se za napredne vrijednosti, ali to ne znači da imam nešto protiv konzervativaca. Ovisi o kojoj vrsti konzervativaca i o kojoj vrsti naprednjaka govorimo. Upravo sam čitao o slučaju iz Nizozemske, gdje su namjeravali objaviti prijevod pjesme koju je na inauguraciji Joea Bidena pročitala tamnoputa djevojka. Izdavačka kuća morala je smijeniti potpuno kompetentnu prevoditeljicu jer je bjelkinja, nakon što je grupa lokalnih aktivista tražila da prevoditeljica mora biti tamnopute boje kože. Mislim da je to potpuna glupost. Biti napredan ne znači prihvaćati sve te gluposti, kao što biti konzervativan ne znači automatski da si fašist. Iako postoje ljudi koji odlaze u ekstreme. Svojim filmom ne želim nikome nametati mišljenje, svatko za moj film može reći „kakva je ovo glupost?“. Film sam po sebi nema moć, on se ne može obraniti i u tome je njegova ljepota. Film nije policajac koji će vas istući ako se sukobite s njime. Tko zna, možda će neki gledatelj nakon što pogleda moj film pomisliti da promoviram konzervativne stavove.

NACIONAL: Svojim filmom iz 2018. „Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari” podsjetili ste gledatelje što se događalo u Rumunjskoj tijekom Drugog svjetskog rata, a i u ovom filmu imamo scene koje podsjećaju na to razdoblje. Zašto mislite da neprestano treba podsjećati da je do 1944. Rumunjska bila na strani nacista te je odgovorna za pokolje Židova?

Ne kažem da je to važno, ali ako nije važno, zašto se onda ljudi uvijek ljute kada tu temu prikažem u svom filmu? Mnogi ljudi misle da to nije važno a ja ih uvijek pitam zašto se onda ljutite? Nakon što je 1947. godine Sovjetski Savez uveo diktaturu u Rumunjskoj, bilo je nemoguće razgovarati o tome kako se u Drugom svjetskom ratu Rumunjska borila protiv Sovjetskog Saveza. Objavljeno je da smo uvijek bili braća koja su se borila protiv fašista. A to je laž, laž u koju ljudi u Rumunjskoj vjeruju. Onda se počelo govoriti kako to nije istina jer smo se borili protiv Sovjetskog Saveza. Jesmo, ali zajedno s nacistima, što također nije dobro. A neke od tih fašističkih ideja su se pojavile u novom obliku, tu je i uloga pravoslavne crkve. Zato sam događaje iz Drugog svjetskog rata ubacio u svoje filmove jer vidim poveznicu s današnjim vremenom.

NACIONAL: Postoje sličnosti sa situacijom u Hrvatskoj, zato vas to pitam.

Apsolutno, Hrvatska je u potpunosti bila fašistička zemlja.

NACIONAL: Nije bila u potpunosti.

Da, imali ste partizane, to Rumunjska nije imala. No ne vidim puno hrvatskih filmova na tu temu. Imate knjige Daše Drndić koje govore o ustaškim vremenima.

NACIONAL: No to nije bila prepreka za koproducentsku suradnju s hrvatskom filmskom kompanijom Kinorama.

Danas Hrvatska nije fašistička zemlja. Kao ni Rusija. Ja razgovaram s vama, a ne s nekim tko je sjedio u Staljinovu uredu.

NACIONAL: Mislite li da se povijest u vašoj zemlji ponavlja?

Neke se situacije ponavljaju u drugačijoj formi, postoje tragovi u ideologiji koji su pomiješani s nekim novim idejama te se može primijetiti genealogija tih ideja. Dati ću vam jedan primjer vezano za onaj sramotni referendum protiv LGBT zajednice, takozvani referendum za obitelj. O tome se raspravljalo u rumunjskom parlamentu i neki govori su bili tako nasilni da su podsjećali na govore s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća, samo je potrebno zamijeniti Židove s homoseksualcima. Pričalo se kako treba zaštititi nacionalne vrijednosti, Crkvu, vjeru, čistoću rumunjskog naroda te kako treba izbaciti sve te toksične stvari koji dolaze sa zapada. Tu vidite tragove stare ideologije koja se pojavljuje u novom obliku.

NACIONAL: Pretpostavljam da govorite o zastupnicima iz ekstremno desne stranke Savez za rumunjsku uniju koja je na prošlogodišnjim izborima ušla u rumunjski parlament?

Da, mislim da jedan od njihovih ideologa Sorin Lavric svjesno koristi iste fraze koje je koristio Corneliu Codreanu, fašistički vođa iz razdoblja između dvaju svjetskih ratova. Takve ljude iz sjene podržavaju oni koje mi zovemo rumunjskom inteligencijom. Većina njih ekstremno su konzervativni te su jednim dijelom i oni odgovorni što se pojavila nova fašistička stranka koja je tako uspješna. Ne kažem da su je oni stvorili, ali neki od njih pomogli su da ta stranka postane cijenjena.

NACIONAL: Zašto je tako lako, prikazujući seks, prikazati političko stanje u Rumunjskoj?

Povijesno gledano, u dvadesetim i tridesetim godinama u Rumunjskoj je dolazilo do sukoba u vrijeme nacionalističkih i fašističkih pokreta. Pjesme koje je pisao Geo Bogza čak i jedna knjiga koju je napisao Mircea Eliade žestoko su napali tradicionalisti jer su spominjale seks te su smatrane vulgarnima. U vrijeme komunističke diktature situacija se pogoršala, seksualnost nije pokazivana. Televizija je cenzurirala filmove u kojima se prikazivao seks. Krajem osamdesetih sam prolazio kroz tinejdžerske godine i bilo nam je teško naići na sliku gole žene. Ako bi netko imao porno magazin, to je za nas klince bilo pravo blago. Nakon revolucije situacija se podijelila na dva dijela. Dijelom su zadržani stari stavovi, dijelom je seksualnost postala slobodna za prikazivanje, ali je postala vrlo vulgarna i smatrana je prljavom. U devedesetima se tako pojavio magazin Prostitucija koji je žene smatrao kurvama. Ta frustracija glede seksualnosti dovela je do toga da ako danas netko na filmu spomene riječ „pizda“, publika će se smijati iako to nije izrečeno u duhovitom kontekstu. U Rumunjskoj se i danas ljudi ne mogu otvoreno nositi sa seksualnošću, a iza toga stoji puno ideologije i moraliziranja. Politika sve kontrolira.

NACIONAL: Posljednja trećina filma donosi raspravu roditelja koji trebaju odlučiti hoće li izbaciti profesoricu iz kućnog pornića iz škole. Roditelji imaju različita mišljenja, je li to doista rumunjska stvarnost?

Posljednja trećina filma izgleda kao sitcom, kao komedija, kao jeftina televizijska komedija. Želio sam iskoristiti govor televizije koji se najčešće koristi za jeftine komedije. A taj govor, ti dijalozi koji dominiraju posljednjom trećinom filma, izjave su koje sam pretežno pronalazio na internetu. Ujedno, kako imam dvoje djece, stariji sin ima 16 godina, tako sam bio na velikom broju roditeljskih sastanaka. Ujedno imamo i grupu na WhatsAppu, gdje se može vidjeti za koje se vrijednosti roditelji zalažu, pretežno roditelji koji pripadaju srednjoj klasi. Kada razgovaramo o svojoj djeci, tada padaju sve barijere, roditelji tada govore kakve vrijednosti žele usaditi svojoj djeci. Navest ću vam jedan primjer. Imali smo razrednicu koja je bila profesorica matematike. Jednom tjedno ona je s djecom razgovarala o civilizacijskim problemima, o etičkim problemima i tome slično. Roditelji su poludjeli, išli su kod ravnatelja škole i tražili da ona predaje matematiku i ništa više. Tvrdili su kako žele da im djeca postignu dobro znanje iz matematike kako bi se mogli upisati u kvalitetne srednje škole. To je pokazalo što roditelji žele, oni ne žele da im djeca postanu uzorni građani i shvate svijet oko sebe, oni samo žele da im djeca postanu uspješni u srednjoj školi, pa na fakultetu, pa u svom poslu. I to je to. A ja mislim da je to ograničavajuće.

NACIONAL: Na kraju filma nudite tri završetka, tri sudbine koje će zadesiti školsku profesoricu. Jedan od ta tri završetka je radikalan, profesorica se pretvara u Wonder Women i konzervativnim roditeljima zabija vibrator u usta. Otkud vam ta ideja?

Na početku filma navodim kako je cijeli film jedan skeč, možda će netko reći da je to loš skeč i ništa više. Zato film nije uglađen, ima grubu strukturu, što sam i želio postići. Zato sam se odlučio na tri verzije završetka, pa neka svaki gledatelj odabere onaj završetak koji mu se najviše sviđa. Možda jedan od ta tri završetka pripada fantaziji, s time da je to više muška no ženska fantazija. Možda ženama tako nešto ne bi palo na pamet, ali tako je kako je, to je film bijelog heteroseksualca.

NACIONAL: Jeste li se pitali hoće li se film s takvim scenama uopće prikazivati u kinima u konzervativnim zemljama?

U brojnim državama utjecaj Crkve je velik, velik je u Rumunjskoj, u Rusiji je još veći. Napravio sam ovaj film kako bih ga pokazao gledateljima, neka ga pogledaju do kraja, a onda neka pozovu druge da ga pogledaju, neka ga hvale, neka ga kritiziraju i unište. Nikada me nije bilo briga za reakciju kritičara. U redu, nakon prvih filmova osjećao sam se loše ako bi ih kritizirali, ali tako se više ne osjećam. Volim loše osvrte na moje filmove. Ako je film dobar, onda je otporan na one kritičare koji misle da je loš. Ako je film loš, onda ga ne spašavaju ni dobre kritike. I zato želim da kritičari budu oštri pri ocjenjivanju svakog filma. Kada bih ja bio filmski kritičar, uništio bih 90 posto filmova bez ikakvog problema. Doista mislim da film treba biti povod, prilika za diskusiju.

NACIONAL: Može li ovaj film promijeniti nešto u Rumunjskoj i je li vam to važno?

Teško mi je na to odgovoriti jer ako kažem da me nije briga hoće li film nešto promijeniti, ispast ću arogantan i narcisoidan. Mislim da je vrlo opasno misliti da film može, tek tako, nešto promijeniti. Ne bih snimao filmove ako bi oni tako lako mogli mijenjati ljude, bilo bi me strah toga. Po meni filmovi trebaju pomoći ljudima da bolje ili drugačije gledaju na svijet oko sebe. To je za mene najvažnije, nikako ne želim prisiljavati nekoga da gleda moje filmove. Moj film „Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao barbari” govori o ulozi Rumunjske u Holokaustu tijekom Drugog svjetskog rata te su se prije njegova prikazivanja na internetu pojavili komentari nacionalista i antisemitista koji su pisali kako neće gledati to sranje. Neka im bude, nemam problema s time.