Nakon potresa 2020. u Zagrebu je došlo do prenaprezanja hrvatskih graditeljskih kapaciteta s naglaskom na uske specijalnosti u zaštiti kulturne baštine. Kontinentalna Hrvatska zadovoljavajuće je pokrivena restauratorskim kapacitetima, osim za ovakvu postpotresnu obnovu kao izvanrednu okolnost. Vidljivo je da se Grad Zagreb i županije Zagrebačka i Sisačko-moslavačka nisu odmah mobilizirali, nego su kadrovi i kapaciteti postupno pokretani, pri čemu se izgubilo puno vremena u fazi oblikovanja zakonske regulative, pokretanja projektantskih timova te stručnih izvođača zahtjevnih radova u konstrukcijskoj obnovi. Cjelovita obnova najvrjednijih spomenika kulture i sada, tri godine kasnije, tek se uvodi u poslove.

O tome je Nacional razgovarao s akademskim kiparom Radivojem Jovičićem, renomiranim višim konzervatorom-restauratorom starije generacije, stasale još znatno prije nego što je Zagreb dobio i fakultetsko restauratorsko obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti.

U tom stresnom momentu Zagreba, Jovičić se prihvatio zahtjevnog segmenta u obnovi, to jest mnogobrojnih bakrenih kupola i crkvenih tornjeva građenih većinom nakon prethodnog zagrebačkog potresa 1880. godine. Riječ je o multidisciplinarnom konzervatorsko-restauratorskom poslu za koji Jovičić, uz restauriranje, upotrebljava i izraz restauratorski inženjering.

Mediji su izvještavali, a građani kao „happening“ gledali uživo njegova uspješna i stručna skidanja dviju kupola s bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici te kupole sa Saborne crkve Preobraženja Gospodnjeg na Preradovićevu trgu. Bilo je to u danima kada su Zagrepčani s nevjericom gledali kako građevinski timovi grubo obaraju vrijedne, a razdrmane kupole i krovne istake povlačenjem konopima, pri čemu su nepovratno uništene rušenjem na gradske trotoare.

Kupola zagrebačke Bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj; Kupola Preobraženskog Hrama i Stožac Remetske crkve. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Gospodine Jovičić, kako ste reagirali na vidljive grubosti sa spomenicima nakon potresa 2020. godine?

Pokušavao sam sugerirati bolji i osjetljiviji postupak prema vrijednim dijelovima sa zagrebačkih spomenika užeg centra, ali zahuktala građevinska mehanizacija čak je i jakom dramatizacijom razgonila građane, čemu smo kao narod očito skloni, vidljivo i po sličnim scenama oko pandemije koronavirusa. Do nekog, a prilično malog tornjića dolazili su po šest puta teškim dizalicama kako bi provjerili stanje, pa obaviti nekakve „mudre“ pripreme, pa da gore nekakvim konopima povežu, pa onda dvije stotonske dizalice, jedna da zakopča, a druga da skine tornjić. Uglavnom su polomili sva popločenja po trotoarima i po mjesec dana su držali prepriječen promet vozila i tramvaja u visoko frekventnim ulicama centra grada.

NACIONAL: Sada vidimo i prvo vraćanje svježe restaurirane bakrene kupole s puno dojmljive pozlate na toranj Saborne crkve Preobraženja Gospodnjeg. Ujedno vidimo i prva skidanja skela s te crkve pa prepoznajemo optimistično ozračje. Je li bilo zahtjevno restaurirati ovo izvorno djelo Hermanna Bolléa?

Da, bilo je dosta tehnoloških problema. Nekadašnji bakreni lim bio je adekvatniji za ovako zahtjevna iskucavanja, a moderni bakar te zahtjeve teže podnosi i puca pa se veći dio i ne može obaviti isprešavanjem u kalupe, nego traži dosta ručne dorade tradicijskim iskucavanjem. Izgubili smo čak pet mjeseci na isprobavanja raznih uzoraka bakra iz talijanske Vicenze, pa iz češkog Brna, i na kraju se najbolje ponio bakar iz Sevojna, iz Srbije. Ta kupola je morala biti restaurirana, odnosno rekonstruirana, preko reda jer su se radovi obavljali tu na Preradovićevom (Cvjetnom) trgu, pred građanima, kao u nekom ateljeu na otvorenom. Smetali smo protoku građana, ali su slike tako neobičnog rada na turističkim fotografijama obišle svijet. Turistička grupa iz Francuske promašila je posjet HNK-u jer su radije ostali sat vremena gledati taj nesvakidašnji događaj podizanja blještave kupole na toranj crkve.

NACIONAL: Kada pogledamo prema gore, vidimo da zagrebački centar ima neuobičajeno mnogo raznih kupola i lanterni. Od kada datiraju i kakva im je geneza?

Nakon potresa 1880. godine Zagreb je učinio nesvakidašnji graditeljski bum. U tom zahuktalom graditeljskom zanosu nastala je borba za što više četvornih metara poslovno stambene površine, ali nije prošlo bez pratećeg uzdignuća i ponosa svojim novim, blještavim nacionalnim centrom. To je naglašenije prepoznatljivo baš u onom dijelu građevina koji nije funkcionalan, nego dodavanjem lijepih krovnih istaka i ornamentike na fasade svojih palača daje prilog slikovitosti grada.

Vidljivo je da su investitori s manje okupiranosti proizvodili količinu stambenog prostora, žureći se što prije doprijeti gore na krovnu etažu kako bi bogato investirali u oblikovanje maštovitih istaka, žardinjera, skulptura, kupola, lanterni i jarbola. Sve to na višu slavu svoga grada!

Ali u olovna vremena između izvornog i recentnog, dosta tih vrijednosti je reducirano, pa i, grubo rečeno, kao sjekirama sasjeckano, od čega nismo ni danas amnestirani što je vidljivo po tome kako smo se obračunali s tornjićima, njihovim povlačenjem konopom da se razbiju dolje na trotoaru?!

NACIONAL: Što ćete nam sljedeće tako dojmljivo pokazati i kada će, po vašem mišljenju, Zagreb biti obnovljen i bez tragova nesretnog potresa?

Moja restauratorska grupa ovog proljeća podići će još dvije, i to najraskošnije, kupole na bazilici u Palmotićevoj i jedan stožac na crkvi u Remetama.

Grad Zagreb je odmah nakon potresa počeo s hitnom sanacijom od opasnosti da građani stradaju, produžili su s konstrukcijskom obnovom, s nekim elementima cjelovite obnove, u čemu i sam sudjelujem, a završit ćemo cjelovitom obnovom. Ono prvo još nije gotovo, ovo drugo traje punim tempom, a onoga trećeg ćemo se načekati jer će biti najzahtjevnije i najsporije.

Zagreb bez tragova potresa vidjet ćemo u punom sjaju tek za pet do 10 godina, ovisno o dotoku sredstava i uspješnosti graditeljsko-restauratorskog pogona. Grad se učestalo pojavljuje s pozitivnim vijestima – obnovljena još jedna škola, još jedan dječji vrtić, pa evo i još jedan vjerski objekt. Ima razloga za optimizam!

NACIONAL: Ali prilikom obnove svjedočili smo i urušavanju dijelova vrijednih građevina, spomenika kulture?!

Nažalost, da, ali toga je baš malo, vjerojatno mislite na Muzej primijenjenih umjetnosti. Tamo se dogodila neopreznost potaknuta i dugotrajnim oborinama. Bilo bi toga znatno više, ali kriteriji u recentnoj obnovi doista su strogi pa su nesreće svedene na minimalno, osim slučaja stradavanja mlade inženjerke na Kaptolu. Grad je prepun skela, treba se pažljivije kretati i u malo širem luku obilaziti oko gradilišta, ali znatiželju građana teško je kontrolirati. Meni su se turisti uvlačili kroz zaštitnu ogradu u nedopušteni prostor da bi napravili što dojmljiviju fotografiju za svoj album uspomena na Zagreb. Na sreću, u mome okruženju nisu se dogodili incidenti ili ugroza građana.