Na maloj Gavellinoj sceni, tada Zagrebačkog dramskog kazališta u Frankopanskoj, početkom 60-ih godina prošlog stoljeća pokrenuta je Javna scena Radio Zagreba. Na toj sceni su glumci uživo – uz pratnju zvučnih efekata – izvodili pojedine radiodramske naslove. Godine 1964. čak tri naslova režirao je Zvonimir Bajsić. Danas, 60 godina kasnije, Radio Teatar Bajsić, pod vodstvom njegove kćeri Pavlice Bajsić Brazzoduro i njezinih suradnika, osvrću se na svojih 11 godina kazališnih susreta s medijem radija. Trodnevni program, 15., 16. i 17. listopada u Gavelli, uključuje predstave Radio Teatra „Bajsove vrpce“, „Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje)“ i „Soundtrack za film koji nije snimljen“ te koncerte Nine Bajsić i Kralja Čačka. Istovremeno, svaki taj dan posjetitelji od 19 sati mogu sudjelovati u kratkim radijskim šetnjama – ‘’radiowalku’’ – posvećenima dosadašnjem opusu Radio Teatra pod nazivom ‘’11 minuta za 11 godina’’.

Pavlica Bajsić Brazzoduro Radio Teatrom djelomično je nastavila posao kojim se bavio njezin otac pa smo je pitali kako je izgledalo odrastati uz Zvonimira Bajsića. „S tatinim svijetom zvučne mašte odrastala sam gotovo materijalno, dodirom. Sjećam se kućnog magnetofona i mirisa magnetofonske trake, zvukova premotavanja. Kad bi se traka slučajno raspala, moj zadatak je bio da je razvučem i polako namotavam nazad na kern, onaj željezni kotačić u sredini. Taj postupak zahtijeva puno pažnje, a i traka se nosi u rukama gotovo s određenim respektom. Sjećam se pod rukama i dodira s indigo papirom i boje na jagodicama prstiju jer mi je i to bio jedan od zadataka, da mu pripremim papire za pisaću mašinu. Sjećam se i zvuka pisaće mašine, zatim posebne, malo prigušene atmosfere radijskih studija u Šubićevoj. Kao da bih ušla u neku zonu odvojenu od svijeta i vremena“, rekla je Pavlica Bajsić Brazzoduro.

Zvonimir Bajsić, hrvatski književnik, redatelj i prevoditelj, od 1950. do umirovljenja bio je redatelj na Radio Zagrebu. Iza sebe je ostavio preko 250 radiodramskih ostvarenja i najnagrađivaniji je hrvatski radijski autor u zemlji i inozemstvu. Bajsić je preminuo 11. kolovoza 1987. u 62. godini života. „Nakon tog perioda ranog djetinjstva, kako je tata umro kad sam imala samo 13 godina, prošlo je puno vremena dok se nisam opet srela s radijem“, ispričala nam je njegova kći i otkrila kako je nastavila na neki način tamo gdje je on stao. „Prijavila sam se na Filozofskom fakultetu 1995. na jedan poziv za vanjske suradnike. I tako sam počela šegrtovati po raznim redakcijama, a najviše me oblikovalo duboko prijateljstvo i razumijevanje s Ljubicom Letinić. To je inače bilo jedno grozno vrijeme, vrijeme potpunog prekida kontinuiteta sa svime što je bilo prije 1991. pa i s baštinom radiofonskog modernizma. Ljubica, ja, nekoliko ton majstora i drugih kolega s radija tada smo počeli navečer potajno uzimati ključeve režija, kada svi termini završe i vaditi stare trake iz arhive i preslušavati, diskutirati uz bocu vina. Tako smo si sami kriomice organizirali svojevrsni uron u bogatu riznicu zagrebačke škole dokumentarne radiodrame koja je započela 1968. sa ‘Zbogom’ Zvonimira Bajsića. Na taj način smo svi otkrivali i djela mog tate, ali i nekih drugih redatelja koji su nastavili avanturu ‘pisanja zvukom’ koju je on započeo i po kojoj je, ne pretjerujem kada kažem, i dalje u svijetu poznat. Dijalog sam započela ‘Tišinom / Le Silence’ 2007., jednom vrstom izložbe i performansa koji sam poduzela s 20-ak mojih prijatelja i kolega iz Zagreba, Pariza i Berlina, kao odgovor na tatin esej ‘Sinopsis za zvučni esej: Tišina’. ‘Tišinu’, a i kasniji ‘Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje)’ 2013. koji sam izvela u Kuli Lotrščak“, rekla je.

Predstava „Bajsove vrpce“ koja će biti izvedena 15. listopada autorska su posveta radu njezina oca Zvonimira Bajsića sastavljena od fragmenata njegovih dramskih tekstova i radiodramskih i dokumentarnih emisija kao i prema motivima dramskog teksta ‘’Krappova posljednja vrpca’’ Samuela Becketta. ‘’Posljednja vrpca’’ je kao radiodrama uživo praizvedena prije 60 godina na maloj Gavellinoj pozornici u režiji Zvonimira Bajsića. Tada ju je izvodio glumac Sven Lasta uz zvučne efekte Zvonimira Krampačeka, a u današnjem izdanju nastupa Sven Medvešek, . Redatelj je Hrvoje Korbar, dok je dramaturginja predstave upravo njegova kćer Pavlica Bajsić Brazzoduro koja nam je ispričala kako je došlo do realizacije te predstave. „Jako smo sretni da ćemo ih konačno igrati u Gavelli jer je tamo 60-ih godina prošlog stoljeća pokrenuta Javna scena Radio Zagreba, na kojoj su se pojedine radiodrame izvodile uživo, između ostalog se izvela i ‘Krappova posljednja vrpca’ s jednim drugim Svenom, Svenom Lastom, u režiji Zvonimira Bajsića i to baš 1964. Od tuda ta doskočica o 60 godina radiofonskog teatra. Ono što nedostaje je to da je između rupa od nekih pola stoljeća“, rekla je.

Nina Bajsić i Pavlica Bajsić Brazzoduro, umjetnička voditeljica Radio Teatra. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Noć Radio Teatra se nastavlja 16. listopada u 19.30 uz izvedbu predstave „Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje)“ koja govori o počecima radija, vremenu kada su tada vrlo popularne radijske drame išle uživo iz studija, s glumcima, glazbenicima i maherima za rekonstrukciju potrebnih šumova i atmosfera. Osim kao jedinstvena kazališna priča o radiju i ‘’malim ljudima unutar radijske kutije’’, ovaj projekt na jedan neobičan način evocira i duh Zagreba u vrijeme između dvaju svjetskih ratova, ali i kasnije. Pavlica Bajsić Brazzoduro ispričala je kako se „dogodila“ ta predstava, ali i početak djelovanja Radio Teatra. U razgovoru se prisjetila i kako je publika reagirala nakon prvih izvedbi predstave. „Prijem ‘Hoerspiela’ je toliko bio nevjerojatan i nekako dubok, da je iz njega prirodno nastala jezgra suradnika današnjeg Radio Teatra, a zahvaljujući Ljubičinim i mojim povremenim radionicama, stvarala se i jezgra mlađih autora“, rekla je.

Posljednji dan programa u Gavelli 17. listopada uključuje predstavu „Soundtrack za film koji nije snimljen“, beogradskog kantautora, pjesnika i slikara Kralja Čačka i zagrebačke pjesnikinje, kantautorice i dramaturginje Nine Bajsić. Pitali smo Pavlicu Bajsić Brazzoduro kako je došlo do te neočekivane kombinacije dvoje kantautora u predstavi, Nenada Marića odnosno Kralja Čačka i Nine Bajsić. „Kralja Čačka izuzetno cijenim i prije nego što sam upoznala njega i njegova brata Marka, pijanistu, skladatelja i multiinstrumentalistu kojeg ne smijemo preskočiti, obratila sam mu se pismom. Baš kao što su se moj tata i Čedo Prica prije 60 godina obratili Beckettu, objasnila čime se bavimo te da je u tijeku naš natječaj za ciklus malih formi ‘Plan za bijeg’. On se prijavio samo s jednom rečenicom, to jest s tim naslovom ‘Soundtrack za film koji nije snimljen’. To nam je i bilo dovoljno za koncept koji je zaista jednostavan. Bila je 2020./21. i ‘lockdown’ zbog pandemije je bio u punom jeku. Predložila sam da spojimo njega i Ninu i da za početak pišu pjesmu zajedno. Kralj Čačka je poslao prvu strofu pjesme ‘Obrnuti red stvari’, Nina je nastavila iduću. Ispalo je da se njihovi glasovi i senzibiliteti magično nadopunjuju i tako je nastala prva pjesma iz koje smo već imali sinopsis o dvoje ljudi u dva različita grada i njihovih 24 sata nakon prekida veze. Danas je ta pjesma toliko slušana u regiji, samo na YouTubeu ima pola milijuna pregleda. U 2025. objavljujemo vinil, vučemo to već neko vrijeme pa nikako“, rekla je. Otkrila je i da se zvuk Kralja Čačka odlično uklopio u Radio Teatar i da su se svi sprijateljili i zavoljeli na jedan poseban način te da se to se jako osjeti u njihovim izvedbama.

„Nastavili smo dalje surađivati, Marko i Kralj Čačka su radili songove za audioknjigu ‘Nevidljiva Iva’ Zvonimira Baloga koju sam režirala, nakon toga su s Dinom Brazzodurom radili glazbu i songove za predstavu ‘Halo, halo, ovdje Radio Zagreb’ u ZKM-u. Mi smo gostovali u dokumentarnom filmu o Kralju Čačka, isprepleli smo se na sto načina. Kada smo sa ‘Soundtrackom za film koji nije snimljen’ gostovali u Domu Omladine u Beogradu, ja sam znala da je moja misija na jedan način završena. Od Kule Lotrščak gdje je 50-ak ljudi širokih očiju i ušiju upijalo ‘Hoerspiel’, došli smo do 550 ljudi koji u punoj pažnji i tišini slušaju radiodramu uživo. Znam da je to zahvaljujući njegovoj tamošnjoj popularnosti, ali ta koncentracija i tišina i te glave koje u polumraku te velike dvorane prate svaki naš dah i ton, to je nešto što ti se uvuče pod kožu zauvijek“, rekla je.

Pored programa u Gavelli, Noći Radio Teatra uključuju i radijsku šetnju „Mislim da me se zemlja sjetila“ Nine Bajsić koja će se održati 12. i 13. listopada od 20 sati s polaskom ispred Kina Tuškanac. Šetnje su inspirirane pjesmama Mary Oliver, jedne od najvećih američkih pjesnikinja svoje generacije. Također, 19. i 20. listopada u Mjesnom odboru Malešnica od 20 sati bit će izvedene predstave „Bajsove vrpce“ i „Nema putne“.