Pokolj u Srebrenici započeo je 11. srpnja 1995. godine pod komandom ratnog zločinca Ratka Mladića. Trebalo je 29 godina da Vijeće Ujedinjenih naroda donese rezoluciju o genocidu.

Rezolucija je usvojena 23. svibnja s 84 glasa od 193 države. Zabrinjavajuće je da je 19 država glasalo protiv, a čak 68 bilo suzdržano. Rezolucijom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. u Srebrenici. Taj je datum izabran u znak sjećanja na dan kada su pripadnici vojske i policije bosanskih Srba pod vodstvom ratnog zločinca Ratka Mladića okupirali zonu pod zaštitom UN-a i odmah nakon toga počeli su masovne likvidacije bošnjačkih muškaraca i dječaka dok su žene i djecu prognali. U ostalih šest točaka osuđuje se negiranje genocida u Srebrenici i pozivaju države članice svjetske organizacije da poštuju sudski utvrđene činjenice o tom zločinu, uključujući da se na njega podsjeća u školskim programima.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano gotovo sedam tisuća žrtava koje je tadašnja Vojska Republike Srpske hladnokrvno pobila 1995. godine u Srebrenici. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida. Uoči obljetnice pokolja, besramno i prijezirno prema žrtvama i boli preživjelih, kao i izglasanoj rezoluciji UN-a predstavnici vojske Republike Srbije, koja je suodgovorna za taj strašan zločin, šepuri se ulicama Prijedora na prostoru Republike Srpske Krajine koja je sastavni entitet Bosne i Hercegovine. Treba naglasiti da su u Prijedoru jedinice Srba počinile drugi po veličini ratni zločin usmrtivši tijekom rata na tom području više od pet tisuća nesrpskih stanovnika.

Satko Mujagić, preživjeli zatočenik srpskih koncentracijskih logora Omarska i Manjača, čovjek koji sustavno ispituje srpske zločine kao aktivist, ali i stručnjak, jer je magistar prava i bori se protiv negiranja genocida povodom obljetnice genocida u Srebrenici komentirao je provokativni marš vojske Republike Srbije ulicama Prijedora: “To je zadnja u nizu političkih igara koje dolaze iz Beograda, pogotovo zadnjih godina. Zabrinjavajuće je da je skoro postalo normalno da pripadnici  vojske koja je direktno učestvovala u agresiji na BiH i genocidu u Srebrenici, da trideset godina kasnije paradiraju upravo Prijedorom u kojem  su bili i konc logori 1992. godine. To je nešto što bi bilo normalno da imamo slučaj kao u Europi gdje su se normalizirali odnosi nakon ratnih sukoba. Međutim, kada imamo situaciju da politički vrh Srbije, počev od Vučića, Brnabić, pa Dodika u Banja Luci negira genocid, minimalizira, negira državu Bosnu i Hercegovinu. to je pljuska preživjelima koji dobro pamte devedesete godine, kao ja!”, zaključio je.

O razlozima šutnje međunarodne zajednice na ovakve neprimjerene poteze Srbije, ali i Dodika i Republike Srpske Krajine kaže: “Kada pogledamo svjetsku politiku zadnjih tridesetak godina, od ratova na Balkanu pa dalje, ono što upada u oči danas, ne samo u Ukrajini i Gazi, je da umjesto pravde, zaštite ljudskih prava, prevencije genocida, pobjeđuje real politika. Ako imate dovoljno lobija na državnom nivou, dobar pokazatelj je broj suzdržanih država i onih protiv rezolucije o genocidu u Srebrenici, gdje je srpski lobi mjesecima prije radio pritisak,  očito je da nekom u EU nije stalo još uvijek da kaže da je dosta, da udari šakom u stol i vikne da ne može tako više”, rekao je i zatim nastavio: “Ja sam siguran da se rat u BiH mogao spriječiti još 1991. godine. Da je svijet reagirao, ako ćemo priznati Hrvatsku priznat ćemo i BiH, kao nezavisne države jer su imale na to pravo po Ustavu SFRJ iz 1974. godine. To onda znači da neće dozvoliti agresiju na BiH. Međutim, Milošević je kao što znate tri godine glumio mirotvorca, prihvaćao neke planove, neke nije i tek 1995. godine nakon Srebrenice kada je NATO intervenirao prvo u BiH udarima na položaje vojske bosanskih Srba, a 1999. nakon Kosova i na Srbiju, vidjelo se kako rat može brzo da stane. Sila jednostavno prepoznaje silu”, zaključio je Satko Mujagić.

O negiranju genocida u Srebrenici od strane predsjednika Srbije Vučića rekao je: “I danas moramo nekom da objašnjavamo i crtamo da se negdje tamo dogodio 1995. godine genocid koji je dokazan na više sudova u više presuda. I sad jedan predsjednik jedne nezavisne države Srbije, koja je članica UN-a, koja mora poštivati odluke tih sudova zato što je njezina članica, on to  negira i kako onda očekivati od bilo kojeg prosječnog građanina da on to ne radi. Vrtimo se tako u krug jer na sceni imamo velik broj pravih ultranacionalista”, završio je Satko Mujagić

Cijeli razgovor sa Satkom Mujagićem poslušajte OVDJE: