Cijeli svijet strepi od kopnene invazije Izraela na Libanon koja je započela i prijeti i daljnjim širenjem sukoba na Bliskom istoku.

Nakon što je Izrael zračnim napadima na Libanon u samo nekoliko dana eliminirao vođu Hezbolaha, Hasana Nasralaha i Fateha Šarifa Abu el-Amina, čelnika Hamasa u Libanonu, nastavlja s uništavanjem terorističkih organizacija, iranskih proxya u susjednim zemljama. Izrael je napao i vojne utvrde Huta u Jemenu, a premijer Netanyahu jučer se trominutnom video-porukom na platformi X obratio narodu Irana, u kojoj je okrivio iransku vladu za guranje Bliskog istoka dublje u rat. “Nema mjesta na Bliskom istoku koje je izvan dosega Izraela” – rekao je Netanyahu i  ustvrdio da iranska vlada dovodi Irance “bliže ponoru”. Dodao je da će Iran i Izrael biti u miru kada Iran bude “konačno slobodan”, a to će “doći puno ranije nego što ljudi misle”.

Prema izvorima iz Libanona, broj poginulih u izraelskim zračnim napadima porastao je na 492. Među njima je 35 djece i 58 žena, dok je ranjenih 645. Izrael je upozorio civile da napuste područje u blizini Hezbolahovih položaja i rezidencija. S juga zemlje pobjeglo je oko milijun ljudi.
Indikativno je da je Francuska poslala poruku kako stoji uz libanonsku vojsku i pozvala sve strane na dvadesetjednodnevni preid vatre, na temelju prijedloga Macrona i Bidena, dok je američki predsjednik Biden dao do znanja kako se ne slaže sa kopnenom invazijom Izraela na Libanon i kako sukob mora odmahstati.

O tim temama razgovarali smo s Gostom dana sigurnosnim stručnjakom, profesorom Vlatko Cvrtilom, rektoro Sveučilišta Vern u Zagrebu, bivši savjetnik predsjednika Republike za obranu predsjednika Republike, Stipe Mesića u programu Radio Nacionala:

• Jedno od ključnih pitanja je uključenje Irana u rat. Ona je bila prije nekoliko mjeseci, ali je bila najavljena i ograničena i nije bila jako učinkovita. Mi smo nakon ubistva čelne osobe Hamasa koji je smaknut u Iranu i ukazao je na sigurnosne propuste kod njih, imali tu mogućnost, ali novo čelništvo nije htjelo radikalizirati situaciju. Predsjednik trpi pritiske da se pomogne Hezbolahu i pritekne u pomoć. Ali Iran nijie vojno siguran u svoj angažman. Izrael je sada u naletu i on neće stati. Njihovi zadnji napadi od pagera, woki tokija i ubistava vodećih zapovjednika velik je udarac Hezbolahu.
• Vojna struktura Hezbolaha je ostala netaknuta na nižim razinama. Ono što se dogodilo s visokim zapovjednicima je poremećaj strukture, ali neće djelovati na motivaciju vojnih postrojbi da se odupre Izraelu.
• U prijašnjim vremenima formula da ako ne djeluju unutar 96 sati i neće, više nije potpuno aktualna, tako da nije rečeno da Iran neće napasti. Oni nisu susjedne zemlje. U pozadini je vrlo intenzivna diplomatska ofenziva prema Iranu da ne napadnu Izrael. Nije to samo SAD, već i druge okolne zemlje. Pozivanje na islamsku mobilizaciju nema tako velik odjek kod vođa muslimanskih zemalja, ali ima kod paravojnih postrojbi. Treba pričekati što će vrhovni vjerski vođa reći i kako će po tome postupiti Iran
• Treba reći da Hezbolah nijie samo vojna već i politička organizacija koja je radila na humanitarnom polju i time stjecali simpatije i veliku količinu moći. Kada imate mnogo civilnih žrtava normalno je da će ljudi biti na stani napadnutih
• Kada Izrael kaže da se civili koriste kao živi štit oni opravdavaju situacije u kojima civili pogibaju. Kada označite u civilnim dijelovima vojni cilj ne možete izbjeći nevine žrtve. Čim se raketira u urbanim područjima, i vidi se da su ciljevi precizno birani, ipak su srušili zgradu i poginuli su i civili. Ako se ove operacije nastave na ovaj način i dalje ćemo brojati velik broj civilnih žrtava