Slučaj čovjeka koji se zapalio na Markovom trgu otvara mnoga pitanja o stanju mentalnog zdravlja našeg društva, kao i čimbenika koji na njega utiču.

Neprestana izloženost slučajevima korupcije, nepravde, socijalnih razlika izrazito su plodno tlo za mnogobrojne psihičke devijacije. Premalo je činjenica koje su do sada poznate da možemo razjasniti pozadinu čitavog slučaja, ali izbor mjesta, gdje su u krugu od pedeset metara Sabor, Vlada i Skupština grada Zagreba dovoljno je simbolična sama po sebi.

Ograda koja odvaja najviše državne dužnosnike od građana, sama po sebi dovoljno govori o suštini vladavine HDZ-a predvođenog premijerom Andrejem Plenkovićem. Društvene odgovornosti za ovako drastičan čin, bez obzira na motivaciju žrtve, nisu izuzeti niti zastupnici koji će danas tijekom stanki saborskog zasjedanja mirno sjesti u restoran i uživati u obroku koji sufinanciraju svi građani ove države, po cijeni koja je uvredljiva za svakog radnika koji ne može svojem djetetu platiti školski obrok, umirovljenika koji jedva kupi jeftine ili Bartulice kojeg usprkos primanjima od 3.300 eura mjesečno hrani majka. Samo nabrajanje ovih nerazumljivih činjenica izaziva ljutnju.

‘Prekomjerno granatiranje’ slučajevima za koje izostaje pravedna i pravična presuda, u kojima se optuženici za teški privredni kriminal i oštećivanje državnog proračuna nagrađuju lukrativnim otpremninama i radom za opće dobro, nakon desetljeća nade da će doći do pozitivnog pomaka, ljutnju pretvara u rezignaciju.

U nekim slučajevima to dovodi do autodestrukcije. I kao da to nije dosta, saborska liječnica Gordana Štajminger zaražena ‘virusom’ nedodirljivosti ljudi koji je okružuju zaboravlja na svoj zavjet i suprotno medicinskoj etici iznosi privatne detalje života stradalog, dajući procjenu motiva. Naš današnji Gost dana Radio Nacionala bio je prof. dr. sc. Veljko Đorđević, doajen hrvatske psihijatrije

O slučaju čovjeka koji se zapalio na Markovom trgu Veljko Đorđević je rekao: “Vidio sam što se dogodilo. Ja bih rekao da su i biološki i psihološki i duhovni čimbenici bitni u očuvanju zdravlja. Isto tako prisutni su kada govorimo o poremećajima, pa i mentalnim poremećajima. Ne postoje dvije iste osobe. Svatko od nas različito reagira na bio kakve stimulanse izvan nas, u kontekstu u kojem živimo, u obitelji u kojoj živimo, na radnom mjestu na kojem se nalazimo. Zbog toga zapravo govorimo da ne postoje dvije iste osobe i da svaka osoba različito reagira na bilo kakav oblik stresa, kroničnog stresa pa i traume. Ono što je nama cilj, mislim na psihijatre, psihologe, socijalne radnike, sve nas koji se bavimo mentalnim zdravljem je zapravo pomoć ljudima da otklone probleme s kojima se susreću, ne samo da ih otklone, nego da se dignu iznad onog  nivoa u kojem su ti problemi nastajali. Ti problemi su zaista različiti i ne postoje dva ista momenta zbog kojih netko poseže za situacijom koja se dogodila na Markovom trgu.”

Zatim je Đorđević nastavio: “Prvo bih izrazio sućut obitelji stradalog. Svatko od nas može biti takav stradalnik i na nama svima je da uputimo, ne samo sućut, nego da bilo kojoj osobi koja bi možda pomislila na takav čin, pomognemo da na to ne pomišlja i da potraži pomoć najbliže osobe, jer ponekada je teško doći do profesionalaca. Svjedoci smo da sve češće gubimo socijalni kapital, sve više se udaljujemo jedni od drugih. Vrijeme je da se konačno vratimo odnosu čovjeka prema čovjeku, da vratimo i empatiju, da vratimo dobrosusjedsku ljubav i počnemo brinuti jedni o drugima, jer živimo u zajednici i dijelimo njezinu sudbinu.”

O utjecaju okoline na razvoj suicidalnih tendencija profesor Đorđević kaže: “Mislim da smo kao društvo premalo svjesni koji su sve čimbenici rizici za suicidalno ponašanje. Ali ne možemo govoriti ili ovo što smo jučer čuli da je određena populacija, da su određena ponašanja predisponirana za suicid. To se događalo nakon Domovinskog rata. Pisali smo članke u kojima smo upozoravali da se ne izlazi u medije, da se ne govori o kakvoj se osobi radi, jer se ljudi počnu identificirati sa drugima, sa osjećajem nepravde, nezadovoljstva. Uvijek smo zbog nečega zakinuti i sada kada bi krenuli tim putem, što bi se dogodilo!? Imali smo takve slučajeve prije gotovo tri desetljeća kada smo imali mnogo ovakvih slučajeva. Upravo prvih dana nakon takvog događaja moramo učiniti nešto svi zajedno da to ne postane masovna pojava”, zaključio je doktor Đorđević.

O prevenciji u području mentalnog zdravlja Veljko Đorđević misli kritički: Rekao bih da se općenito o mentalnom zdravlju premalo govori i radi. Edukacija bi trebala krenuti od još od dječjeg vrtića pa sve do najstarije dobi. Ako pogledate naše medije recimo u poluvremenu nogometne utakmice reklamiraju kockanje, igre na sreću i samo stave oznaku +18 i kao mlađi od te dobi bi trebali prestati gledati program. Kad se govori o kockanju, kad se govori o igrama na sreću ne smije biti reklamirano i ne smije biti u blizini škola.

Vezano uz slučaj saborske doktorice Gordane Štajminger koja je iznjela osobne podatke stradalog rekao je: “Mislim da medicinska dokumentacija nikada ne bi smjela izlaziti u javnost, a niti biti prenošena u medijima. Ljudi ne razmišljaju o tome. Privatnost, osobnost, a osobito vezano za neke poremećaje, neka stanja mentalnog zdravlja ne bi nikada smjela izaći u javnost. Ne bi se smjelo javno o tome govoriti a kada se radi o suicidu onda bi se trebali baviti preventivnim akcijama. Neke informacije o stanju mentalnom nikada ne bi smjele izaći u javnost. Mislim da moramo krenuti u drugačiju edukaciju oko mentalnog zdravlja. Na kraju krajeva i EU nam je to zamjerila da premalo radimo na tome i premalo o tome govorimo”, zaključio je Veljko Đorđević.

Cijeli razgovor s prof. dr. sci. Veljkom Đoređevićem kojem je nedavno dodijeljena prestižna svjetska nagrada ‘Paul Tournier’ za 2024. godinu koju dodjeljuje International College of Person Centered Medicine (ICPCM) za izuzetna dostignuća i doprinos promicanju medicine usmjerene prema osobi poslušajte u nastavku: