Predsjednik Narodne stranke – Reformisti i bivši potpredsjednik vlade Radimir Čačić govori o razlozima izlaska svoje stranke iz vladajuće koalicije te komentira podizanje optužnice protiv četvorice bivših ministara u Vladi Andreja Plenkovića
S Radimirom Čačićem, predsjednikom Narodne stranke – Reformisti, razgovarali smo neposredno nakon objave optužnica protiv četvorice bivših ministara iz Plenkovićeve vlade optuženih za korupciju, a osvrnuo se i na nedavnu aferu krađe plina u Ini procijenjene na milijardu kuna. Čačićevi Reformisti napustili su Plenkovićevu vladajuću saborsku većinu nakon proljetnog zasjedanja Sabora u lipnju ove godine. Da je nisu tada napustili, Čačić je u razgovoru za Nacional naglasio da bi sigurno to učinili sada kada je DORH objavio optužnicu protiv bivšeg potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i trojice bivših ministara: Darka Horvata, Tomislava Tolušića i Josipa Aladrovića. Kako je rekao Čačić, „istrage su jedno, a podizanje optužnice je točka na kojoj smo se obvezali na izlazak iz Vlade“. Nakon objavljene optužnice zaključio je kako „nema nikakve potrebe da trpe političku štetu i sramotu koje iz toga proizlaze“. Radimir Čačić, arhitekt, koji je sa Savkom Dabčević Kučar bio jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke, završio je tri postdiplomska programa na Harvardu. U siječnju 2014. godine vodstvo HNS-a je Čačića kao dugogodišnjeg predsjednika stranke isključilo iz članstva pa je on s dijelom uglednih članova HNS-a osnovao novu Narodnu stranku Reformisti. Kao ministar u vladi Ivice Račana ostao je upamćen po pokretanju izgradnje autoceste Zagreb-Split, kao i izgradnji POS-ovih stanova. U Milanovićevoj vladi bio je samo 10 mjeseci prvi potpredsjednik vlade i ministar gospodarstva.
NACIONAL: Podignute su optužnice protiv četvero bivših HDZ-ovih ministara, a dvojica su bila i potpredsjednici u vladi Andreja Plenkovića. Nakon plinske afere u Ini zbog krađe plina od milijardu kuna, dakle, na premijerov stol došao je novi problem. Koliko je uvjerljivo tumačenje premijera Plenkovića da krimeni njegovih bivših, a sada optuženih ministara nemaju veze s njim i njegovom vladom? Treba li premijer zbog toga podnijeti ostavku i raspisati prijevremene parlamentarne izbore?
Argument da optužnice nemaju veze s premijerom i Vladom s obzirom na to da optuženi više nisu članovi Vlade, toliko je apsurdan da uopće nije vrijedan komentara. Jedan od optuženih je kao član Vlade i uhićen, pa mu je i fizički bilo malo nespretno obavljati ministarsku funkciju iz zatvora. U funkcionirajućim demokracijama to bi svakako bio razlog za ostavku Vlade i raspisivanje izbora, ali mi još uvijek nismo funkcionirajuća demokracija. Britanski i slični modeli promjene premijera vladajuće stranke ili koalicije bez raspisivanja izbora formalno su, naravno, mogući i u Hrvatskoj. To pak pretpostavlja drugu razinu odnosa unutar samih stranaka, a mi u Hrvatskoj, naravno, ni to još uvijek nemamo.
NACIONAL: Napustili ste HDZ-ovu saborsku većinu ovoga ljeta. Kako ste poslije svega?
Uvijek sam dobro. Pretpostavka je da se dugo održiš u politici, a da te to ne rastroji i rasturi, da odijeliš javno od privatnog. Ne treba stvari uzimati osobno. Uvijek se sjetim Jure Radića, Tuđmanovog potpredsjednika vlade i ministra obnove u vladi Nikice Valentića. Bio je i profesor na Građevinskom fakultetu, a sagradio je puno mostova uz onaj najpoznatiji, novi Maslenički most. Jednom mi je prilikom rekao: „Otkako sam prestao biti potpredsjednik Vlade, prestali su puhati vjetrovi na Maslenici.“ Njega se kao glavnog projektanta Masleničkog mosta smatralo krivcem i što pušu vjetrovi na Maslenici. Htio je reći da sve drame u javnosti oko tog Masleničkog mosta, koji se zbog vjetra povremeno i danas zatvara, nestaju u onom trenutku kada više nisi na vlasti. Imao sam slično iskustvo i osobno nakon što sam postavio model POS-ovih stanova 2001. godine. Prvi dio priče je bio da su to nazvali Čačićevim stanovima, a drugi dio bio je da je to katastrofa, da curi na sve strane. Sve su novine pisale kako to ništa ne valja, kako se sve raspada.
NACIONAL: Zar nije bilo problema s tim POS-ovim stanovima?
Naravno da je bilo. Uvijek se pojavi neki problem kad se gradi 20.000, 30.000 kvadrata stambenog prostora, a u tom modelu sagrađene su stotine tisuća kvadrata. Uvijek se ponegdje digne parket, uvijek negdje nešto procuri, uvijek se negdje pojavi problem s fasadom. Prošlo je 20 godina, ali taj model još uvijek funkcionira. Godine su ga potvrdile i u njima žive deseci tisuća ljudi. POS-ovi stanovi više nisu negativna medijska tema, već ih, naprotiv, s ponosom u svoj politički program stavlja i splitski gradonačelnik Ivica Puljak. Spominjem Split, jer je u Splitu građevinski lobi bio najuspješniji u sprečavanju gradnje POS-ovih stanova.
‘Imamo zarobljeno društvo svedeno na stranačku podobnost i lojalnost HDZ-u. Zato je kapacitet razvoja društva sveden gotovo ni na što. To je odgovornost koju Plenković ne može odbiti, a ni zanemariti’
NACIONAL: Prisustvovali ste koalicijskim sastancima u Banskim dvorima na kojima vam je premijer Plenković objašnjavao zašto je njegova vlada idealna. Kako ste se odnosili prema tome? Što ste znali o memorandumu o izvozu hrvatske nafte u MOL-ove rafinerije po još uvijek nepoznatoj cijeni, dokumentu koji je ministar Ćorić potpisao po premijerovom nalogu i koji je doveo do zatvaranja rafinerije u Sisku?
To nisu bile teme koalicijskih sastanaka. To čak, prema objavama u medijima, nije bila ni tema na Predsjedništvu HDZ-a iako je bezuvjetno bila i ostala politička tema. Bio sam i u vladi Ivice Račana, koja je prodala MOL-u 25 posto plus jednu dionicu Ine. Također sam u Milanovićevoj vladi bio potpredsjednik vlade i ministar gospodarstva zadužen za Inu. U Milanovićevoj vladi sve što se prethodno razvijalo kroz HDZ-ove vlade, dočekalo me je kao ozbiljan problem.
NACIONAL: Zašto niste vi riješili taj problem, nego je trebalo čekati reakciju predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića?
Stav gospodina Dobronića je važan i dobrodošao, ali naravno da on sam po sebi nije rješenje problema. Došao sam tada u poziciju javno nevidljivog sukoba s MOL-om, ali ta vrsta sukoba se i ne rješava javno. Nijedan od tadašnjih članova Uprave Ine, poput Davora Mayera koji je svjedočio i na Antikorupcijskom vijeću, nije bio član nijedne stranke iz vladajuće koalicije. U tih deset mjeseci koliko sam bio prvi potpredsjednik u Milanovićevoj vladi, u razgovorima s Inom inzistirali smo na osnovnom ugovoru o Ini bez obzira na to što je Sanader odobrio aneks ugovora o upravljanju Inom, kojim je MOL prebacio sve važne odluke u Budimpeštu. Inzistirali smo na tome da MOL uloži u obnovu rafinerija i u Sisku i u Rijeci. Osobno sam na tome inzistirao. Inzistirao sam da nam se dostavi strahovito vrijedna dokumentacija o ispitivanjima nalazišta, koje je Ina provodila prije prodaje tih 25 posto plus jedne dionice MOL-u. Ta dokumentacija nije bila predmet prodaje. Ina tu dokumentaciju nije davala, iza toga je stajao MOL, a to se može čitati i kao da je stajala mađarska država jer je MOL njihova strateška kompanija. Na kraju nam je ta dokumentacija ipak bila predana. To danas nitko ne spominje. Zaprijetili smo, a država je imala na zakonu utemeljene mogućnosti to zahtijevati.
NACIONAL: Kako sada ocjenjujete vladavinu HDZ-a u proteklom razdoblju, kao predsjednik Reformista, ali i kao jedan od HDZ-ovih donedavnih koalicijskih partnera koji je sada u oporbi?
Ovdje se radi o tome da je u Hrvatskoj na nacionalnoj razini jedino HDZ svuda snažno prisutan, a na regionalnoj razini to je IDS. U toj piramidi na vrhu imate Andreja Plenkovića, koji nije čovjek iz tog HDZ-ova miljea. Andrej Plenković je europski konzervativac. Ali isto tako nije istina da nije svjestan tko ga je tu doveo. Nije istina da ne zna tko su oni o kojima on politički ovisi. Nije jedan od njih samo ovaj varaždinski župan Anđelko Stričak, nego i mnogi drugi njemu slični. Oni o kojima ovisi Plenković opet su svjesni toga da bez Andreja Plenkovića te vlasti ne bi bilo. Ne bi je imali. On je njihova zastava svjetlija nego što su oni sami, ali to je strašna opasnost. U vrijeme Tuđmana imali smo brutalni i vidljivi HDZ, koji je u cjelini izazivao otpor u društvu. Sada imamo civilizirani vrh HDZ-a koji ne izaziva takve otpore u javnosti, ali se zato HDZ lakše infiltrira u sve pore hrvatskog društva. Nisu to samo Vlada i državne institucije nego su to i pravosuđe, i sport, i mediji, i sve drugo. Nema tu granica. U zdravstvu 90 posto ravnatelja svih bolnica u Hrvatskoj su HDZ-ovci. Po vertikali to su onda i šefovi klinika i šefovi pojedinih odjela. Imamo zarobljeno i kastrirano društvo svedeno na stranačku podobnost i lojalnost HDZ-u. Zato je kapacitet razvoja društva sveden gotovo ni na što.
NACIONAL: Nakon što ste pune dvije godine bili dio HDZ-ove saborske većine, ocjenjujete da je kapacitet razvoja Hrvatske pod HDZ-om i Andrejem Plenkovićem sveden ni na što. Otkud sad to?
Osim što se politički uvjetovan razvojni kapacitet svodi na ništa, jednako je loše što su nestali kontrolni mehanizmi ne samo institucionalnog nego i mehanizmi civilnog društva. Na Sveučilištu Harvard bio sam na tri postdiplomska programa, a jedan od profesora bio mi je Dani Rodrik, profesor međunarodne političke ekonomije. Profesor Rodrik najpoznatiji je u svjetskim razmjerima po teoriji da se razina i potencijali razvijenosti društva definiraju sposobnošću njegovih institucija. U Hrvatskoj kontinuirano ubijamo institucije, a onda je objektivno i Plenković opasniji od bilo koga drugog zbog činjenice da on pokriva to kapilarno kastriranje hrvatskog društva. To je odgovornost koju Plenković ne može odbiti, a ni zanemariti. Nije istina po prirodi stvari da on nema ništa s tim. Na to sam ga nekoliko puta upozorio.
NACIONAL: Kad ste ga upozorili na to, što vam je premijer Plenković odgovorio?
Ništa bitno. Odgovorio je: pokušavam, mijenjam, ne dam, vidiš da apsolutno na prvi znak korupcije reagiram… Međutim, sve to ne mijenja činjenicu da se u Hrvatskoj danas više nego ikada sve rješava članskom iskaznicom HDZ-a ili spregom sa sustavom HDZ-a.
NACIONAL: Javno žestoko napadate i varaždinskog župana iz HDZ-a Anđelka Stričaka, a od njega ste izgubili zadnje izbore na kojima ste se kao Varaždinac ponovo natjecali?
Župan Anđelko Stričak već je politički mrtav. Ne postoji više jer je Plenkoviću nanio štetu po proklamiranoj nultoj toleranciji prema nasilju. U redu. Da bi ga Plenković maknuo, morao bi ići na nove izbore, a te bi izbore izgubio. Zato i dalje guta smeće zbog župana Stričaka iako je objavljeno da je prvi stradalnik s kojim se pijani župan sukobio u četiri sata ujutro nakon napuštanja kafića, prebijen od ljudi koji se povezuju s Mladeži HDZ-a. To nismo imali od Mussolinija i Hitlera uoči Drugog svjetskog rata. Da stranačka mladež organizira nečije prebijanje. Objavljeno je to javno i nikom ništa. Plenković veli da nije to bila neka velika kavanska tučnjava. Što se trebalo dogoditi? Nije dosta teško prebijanje. Zar je netko trebao biti mrtav da bi premijer to ocijenio velikom kavanskom tučnjavom? Poanta je u tome kako je u Hrvatskoj uopće moguće da ispod radara prođe da osobe povezane sa stranačkom mladeži HDZ-a ili bilo koje druge stranke nekoga prebijaju nakon incidenta s njihovim čelnikom. To je suludo.
NACIONAL: Premijer Plenković govorio je o tom incidentu, ali on je čuo, kako je rekao, da je župan Stričak bio napadnut?
Premijer je rekao da je, po njegovom shvaćanju, Stričak bio napadnut. Drugim riječima, ostavio je mogućnost da možda i nije bilo tako kako je premijer izjavio da je shvatio. Naravno, snimka je sve razotkrila, pa tako i to da je premijer krivo shvatio.
NACIONAL: Čujete li se s premijerom Plenkovićem i nakon što su Reformisti formalno otišli u oporbu?
Naravno, čujemo se i razgovaramo. On je pametan i obrazovan čovjek. Niti mislim da je korumpiran niti mislim da su mu bliski primitivizam i ova vrsta nasilja.
NACIONAL: A kako ocjenjujete djelovanje Ivana Vrdoljaka, jednog od vaših nasljednika na čelu vaše bivše stranke HNS-a? Nakon što je izjavio da je Plenkovića vlada „Titanik vlada“ pred propašću, već sutradan sklopio je koaliciju s Andrejem Plenkovićem.
Ivan Vrdoljak je passé. Završena priča. Ako ga ne riješi pravosudni sustav, onda će svakako politički otići u povijest. Zna se da sam govorio o ugovorima za vjetroelektrane kojima su nam direktno uzeli 400 milijuna kuna jer su ih ugovarali na Staru godinu s 2013. na 2014. u trenutku kada sam ja otišao iz vlade. Potpisali su ugovore o subvencioniranju vjetra pa su svi dobili novac od banaka da bi sagradili vjetroelektrane, a na tome su imali i imaju velike ekstraprofite. K tome, kada nakon 14 godina prestanu subvencije i isplate se investicije, profiti će im se povećati. Sada kada su se udeseterostručile cijene energije, ti isti koji su dobili subvencije danas raskidaju ugovore o reguliranim cijenama struje.
NACIONAL: Nije li to posljedica, s jedne strane, tržišne logike, a s druge strane i loše sklopljenih ugovora?
Država im je svojim garantiranim subvencijama omogućila investiranje u vjetroelektrane i druge obnovljive izvore, a s druge strane, u tim ugovorima nema nikakve klauzule o obvezama subvencioniranih investitora prema državi. Država se obvezala njima dati novac, ali oni se nisu obvezali pitati državu za suglasnost prilikom raskidanja tih ugovora. Pod kojim uvjetima mogu to učiniti? Reformisti, naša stranka, postavljat će uporno to pitanje. Prema mojim informacijama, već je četvrtina takvih ugovora raskinuta. Država je već jednom platila, a sada će opet plaćati deset puta skuplju struju. Zbog toga je donošenje Zakona o ekstraprofitu goruća tema, a to je pokazala i ova plinska afera otuđenja plina u Ini od milijardu kuna s Damirom Škugorom u glavnoj ulozi. Ako kažete da će se s 90 posto oporezovati sve ono što će biti iznad cijene na temelju ugovora, koja pokriva investiciju i jamči normalnu dobit, onda će ti investitori razmisliti hoće li raskidati ugovore. Riječ je o milijardama pa je zato ključno pitanje trenutka donošenja Zakona o ekstraprofitu. Mora se donijeti u najkraćem roku i obuhvatiti cijeli energetski sektor.
‘Najvažnije je razjasniti da kada bi Ina funkcionirala po prvom ugovoru sklopljenom s MOL-om, koji je potpisala Račanova vlada, Hrvatska danas ne bi imala samo dobru nego savršenu poziciju u Ini’
NACIONAL: Raskinuli ste koaliciju s HDZ-om i otišli u oporbu pa više ne možete postavljati takve uvjete premijeru Plenkoviću kao koalicijski partner. Hoće li vas premijer Plenković sada poslušati?
Nije to ništa novo. Govorio sam to i kad sam bio u koaliciji. Nije to nešto što oni nisu čuli. O povratu poreza za solarne sustave govorio sam prije deset godina. Napisao sam zakon 2012. godine, a naša zastupnica gospođa Martinčević u Saboru ga je uporno predlagala da bi tek sada bio primijenjen. Ne treba bacati koplje u trnje. Trebaš govoriti, upozoravati, a sve je to ogroman novac. Radi se o milijardama kuna.
NACIONAL: Bili ste u vladi Ivice Račana kada je Ina prodavana strateškom partneru MOL-u. HDZ i danas odgovornost za to što se događa s Inom pripisuje upravo toj vašoj vladi, a manje Ivi Sanaderu iz HDZ-a koji je za mito od 10 milijuna eura prodao upravljačka prava mađarskom MOL-u. Osjećate li se odgovornim?
Ponovo ista priča. Račanova vlada prodala je jednu dionicu više od četvrtine ukupnog dioničarskog paketa Ine. Prodali smo 25 posto plus jednu dionicu MOL-u u srpnju 2003. godine za 505 milijuna dolara, ali nakon javnog natječaja. U tom natječaju u uži izbor ušli su mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosnjeft, a MOL je imao najbolju ponudu. Tu prodaju na vrlo transparentan način vodio je profesor Ljubo Jurčić, a ja sam tada bio ministar obnove. Račan je imenovao profesora Jurčića da vodi taj proces, a on je taj posao odradio maksimalno odgovorno. Stvar je odrađena tako da se izbjegne bilo kakva sumnja u korupciju, a normalno je da su se i tada vodile igre.
NACIONAL: Kakve su se igre vodile oko otkupa Ine 2003. godine?
Tada je i austrijski OMV imao vrlo ozbiljne namjere otkupiti tu četvrtinu plus jednu dionicu Ine, pa je pokušao dati i naknadnu ponudu. Najvažnije je razjasniti javnosti da kada bi Ina funkcionirala po tom prvom ugovoru sklopljenom s MOL-om, koji je potpisala Račanova vlada, Hrvatska danas ne bi imala samo dobru nego savršenu poziciju u Ini. Tada je u tom ugovoru bilo potpisano s mađarske strane da će se ići u obnovu i povećanje kapaciteta u obje rafinerije, i u Sisku i u Rijeci. Tada je i položaj Ine na regionalnom tržištu derivatima ugovorom bio zagarantiran. Sve odrednice iz tog ugovora kasnije su derogirale HDZ-ove vlade. Kada u HDZ-u govore da se sve ovo ne bi dogodilo s Inom da je Račanova vlada nije privatizirala, to je bitno lažan argument i posve pogrešan pristup. Ništa u tome nije bilo loše dok taj temeljni ugovor nisu kasnije derogirale vlade HDZ-a. Sve se loše dogodilo kada je HDZ počeo voditi hrvatski dio uprave u Ini potpuno zanemarujući hrvatske interese.
NACIONAL: Mogu li se i kako danas obraniti ti hrvatski interesi u Ini?
Postoje instrumenti i drago mi je što je o tome u Nacionalu progovorio i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Dakle, mogu se zaštiti hrvatski interesi u Ini, ali za to je potrebna i politička volja. Postoje zakonski temelji, a prošle godine završeni su i naknadni procesi. Riječ je o Zakonu o trgovačkim društvima, a Inom se ne upravlja prema tom zakonskom okviru. Nije se to prvi put čulo od suca Dobronića. Ta tema je godinama prisutna, a čuo sam da je to Vladi rečeno od niza pravnika, među kojima je bio i odvjetnik Marijan Hanžeković. I tada su bili ogromni pritisci MOL-a da se zatvori rafinerija u Sisku, ali Milanovićeva vlada to nije dozvolila. Tih 10 mjeseci u Milanovićevoj vladi imao sam ogromne sukobe s Inom. U ime hrvatske vlade zahtijevao sam ono što su bila naša prava. Od Račanove vlade, od 2001. do 2003. godine, do Milanovićeve vlade 2011. godine u kojoj sam bio 10 mjeseci imali smo kontinuitet sukoba oko Ine. Bili su formirani i timovi s obje strane za rješavanje tih sukoba. Nije se to moglo raditi tako da sam ja bio ministar pa ću to sam odraditi. To je kompleksna problematika i po širini i po dubini, pa su djelovali pravni i financijski timovi. Nažalost, nakon mog odlaska 2012. godine nisu dali rezultate, a ništa se ozbiljno nije dogodilo sve donedavno.
‘Da nismo izišli iz Vlade nakon proljetnog zasjedanja Sabora, svakako bismo izišli danas jer smo se javno obvezali da ako bilo tko od sada osumnjičenih ministara bude i optužen, izlazimo iz koalicije’
NACIONAL: Na što konkretno mislite kada kažete da se s Inom ništa ozbiljno nije dogodilo sve donedavno?
Ništa se javnosti vidljivo nije ozbiljno dogodilo dok MOL temeljem potpisanog Memoranduma nije zatvorio rafineriju u Sisku. O problematici vezanoj za razotkrivene afere u plinskom i naftnom biznisu, vladajuća koalicija u kojoj su bili Reformisti nije bila konzultirana. Koliko čitam o tome, nije bila konzultirana ni stranačka vrhuška HDZ-a. Jedna od velikih stvari koje su se u međuvremenu dogodile bilo je višegodišnje upravljanje Inom protivno hrvatskom Zakonu o trgovačkim društvima. Na to je upozorio predsjednik Vrhovnog suda, ali i niz uglednih pravnika. Otišlo se stepenicu više. U zadnjih nekoliko godina potpuno je razvlaštena Uprava Ine. Prije je postojala stručna Uprava čiji su se hrvatski članovi Mayer, Krešić, a mislim da je u njoj bio i Dalić, borili za hrvatske interese. Oni su bili ponovo postavljeni i tijekom Milanovićeve vlade kao nestranački stručnjaci. Nakon toga postavljeni su isključivo stranački kadrovi iz HDZ-a. Za vrijeme tih stranačkih kadrova i ove vlade upravljanje Inom prenijelo se na razinu izvršnih direktora iz Mađarske, a napravila se i priprema u zadnjih godinu, dvije da se cijelo upravljanje Inom prebaci u Budimpeštu. Da se Ina svede na jednu filijalu MOL-a. INA ima upravu koja ne upravlja kompanijom, pa cijela priča postaje apsurdna. Plinska afera samo je dodatno usmjerila reflektore na taj problem. To daje dodatnu argumentaciju Vladi da to sada spriječi.
NACIONAL: No sve do srpnja ove godine i vi ste bili u koaliciji s Plenkovićem i HDZ-om, a napustili ste saborsku većinu tek prije nekoliko mjeseci. Zašto ste najprije bili uz njih da biste potom napustili Plenkovića i HDZ?
Iako ta koalicija nije bila potpisana, Reformisti su u njoj bili. Participirali smo u saborskoj većini. To nije sporno. Toga ne samo da se ne odričem nego je to bila naša namjera, želja. Naš stav. Nakon izbora razgovarali smo o mandataru odmah ujutro Plenković i ja svega dvije, tri minute. Rekao mi je da je HDZ s manjincima, HNS-om i HSLS-om, koji je ušao u Sabor preko HDZ-ove izborne liste, u poziciji da im fali samo jedan glas za saborsku većinu. Iznio je opcije koaliranja s desnicom izuzev Mosta ili opciju pridruživanja naše Narodne stranke Reformisti vladajućoj koaliciji. Time bi se omogućila centrističko-liberalna većina. Naglasio je da je centrističko-liberalna vlada njegova želja. Odgovorio sam mu da ima našu podršku bez obzira na to što je naša politička pozicija lijevi centar, jer ne postoji mogućnost stvaranja vlade lijevog centra. Normalno je bilo da će taj jedan glas koji mu je nedostajao moći naći, ali onda bi morao ići s koalicijama na desnici. S Domovinskim pokretom ili Suverenistima, koji bi ih mogli politički ucjenjivati. Sada ću citirati Plenkovića: „Moja je ideja da formiram vladu desnog centra s manjinama, što je dobro za Hrvatsku, i liberalima. Liberalna stranka to ste i vi.“
NACIONAL: I vi ste na to pristali nakon samo nekoliko minuta razgovora, bez ikakvih uvjeta?
Naravno da nam nije bilo u interesu nakon iskustva s Tomislavom Karamarkom da radikalna desnica utječe na političke tokove u Hrvatskoj, a to nije bila ni Plenkovićeva želja. Zato smo podržali formiranje te vlade desnog centra s liberalima i manjinama. Mi Reformisti nismo imali nikakve uvjete, čak ni da participiramo u Vladi. To sam mu vrlo jasno rekao.
NACIONAL: Zar doista niste imali nikakav uvjet? Nije li u politici uobičajeno trgovati uvjetima?
Jedini naš uvjet bio je da odnosi u toj koaliciji, u kojoj je HDZ imao ogromnu većinu, budu uravnoteženi. Drugim riječima, ako u Vladi budu bilo kako prisutni HNS ili HSLS, onda i mi iz Reformista trebamo biti prisutni. Tako je na kraju i bilo. Što se tiče samih programskih temelja, htjeli smo sudjelovati u pripremi programa pa smo u tome i sudjelovali. Imali smo nekoliko za nas važnih projekata, a primarno je to bila željeznica. To je bila brza pruga Zagreb-Lepoglava, kojoj još uvijek fali nekih 17 kilometara. Postoje neke spojnice, ali cijeli sjever Hrvatske nema prugu. Od Zagreba do Varaždina su tri sata vožnje vlakom, a normalno bi bilo da to bude 40 minuta. Inzistirao sam, dakle, na izgradnji te brze pruge Zagreb-Varaždin-Čakovec. Imali smo još nekoliko programskih zahtjeva vezanih za sjever Hrvatske, gdje je naša izborna baza, kao što je završetak Varaždinske bolnice s operacijskim blokom, a imali smo i neke zahtjeve od nacionalnog značaja.
NACIONAL: Zašto ste onda napustili Vladu i otišli u oporbu?
Zato što neke stvari nisu realizirane. Čak naprotiv, spriječena je njihova realizacija, poput željezničke pruge Zagreb-Varaždin-Čakovec. Zašto i kako je spriječeno? Primarno regionalnim i lokalnim HDZ-ovim utjecajem. Zadnja je briga regionalnog HDZ-a bio interes građana. Primarni problem u HDZ-ovim glavama bio je: što ako Čačić poslije autoceste realizira još jedan veliki projekt kao što bi bila ta željeznička pruga. Kao što se danas vidi, da nismo izašli iz Vlade nakon proljetnog zasjedanja Sabora, svakako bismo izašli danas jer smo se javno obvezali da ako bilo tko od sada osumnjičenih ministara bude i optužen, izlazimo iz koalicije. Istrage su jedno, a podizanje optužnice je točka na kojoj smo se obvezali na izlazak iz Vlade.
Komentari