Prošlo je osam godina otkako je film francuskog redatelja Michela Hazanaviciusa „Umjetnik“ senzacionalno osvojio čak pet nagrada Oscar, uključujući onog za najbolji film, najboljeg redatelja i najboljeg glavnog glumca. Radilo se o crno-bijelom nijemom filmu, iza čije promocije u Americi je stajao danas za seksualno nasilje optuženi producent Harvey Weinstein. Hazanavicius, do tada u Francuskoj poznat po režiranju akcijskih komedija, nije nastavio karijeru u Hollywoodu, već se vratio u svoju domovinu, gdje je u međuvremenu snimio tri filma. Prvi je bio ratna drama „Potraga“, slijedio je zatim film „Neustrašivi“ koji se bavi jednim dijelom života slavnog redatelja Jean-Luca Godarda, da bi ove godine završio obiteljsku bajku „Zaboravljeni princ“. Radi se o filmu koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati u četvrtak, 27. veljače, u kojem Omar Sy glumi samohranog oca sedmogodišnje djevojčice koji se neprestano trudi oko svoje kćeri. Kako ona odrasta tako se on sve slabije snalazi te pomoć dobiva od svoje susjede koju igra Bérénice Bejo, sve u želji da i dalje ostane heroj njezinog života.

Odabir ovakve teme filma pomalo je iznenađujući za Hazanaviciusa, ali on nam je na ekskluzivnom razgovoru za Nacional koji smo vodili u Parizu, objasnio što ga je potaklo na snimanje ove priče. Na početku razgovora Hazanavicius koji će ujedno ovog ljeta biti predsjednik žirija filmskog festivala u Sarajevu, rekao nam je:

„Poslan mi je scenarij i bio sam dirnut nakon što sam ga pročitao. Pretpostavljam da je tomu doprinijela činjenica da imam četvero djece, od čega dvoje više nisu mali, jedno ima 21 a drugo 16 godina. Dvoje mlađih imaju 11 i šest godina. Dirnula me priča, način na koji je ispričana, a vrlo je važna i ambicija kojom je pristupljeno prilikom pisanja priče. Sve je to stvorilo jedan izazov. U pravilu odbijam scenarije koji mi se nude, ali ovaj je ipak poseban s obzirom na to da sam ga odmah prihvatio.“

NACIONAL: Postoje očevi koji čitaju bajke svojoj djeci i oni koji izmišljaju priče. U koju grupu vi spadate?

Teško je svakodnevno izmišljati priče i svaku večer ispričati drugu priču. Nekada sam i to radio, izmišljao sam priče i moja djeca su ih najčešće voljela. Međutim, kasnije sam se počeo služiti trikovima. Čitao bih priču, ali bih dijelove promijenio, izmislio neke nove, zatim bih se vratio originalnoj priči pa bih pričao viceve na račun likova iz priče, a njima se sve to sviđalo. To je bio moj kompromis između stvarnih i izmišljenih priča.

NACIONAL: Postoji priličan broj svjetskih redatelja koji su, nakon što su postali očevi, odlučili snimiti film za svoju djecu. Jeste li i vi to planirali tijekom posljednjih godina?

Svakako da su moja djeca razlog zbog kojeg sam režirao ovaj film, ali ne mogu reći da sam to planirao. Sve se dogodilo iznenada i ja sam to prihvatio. Jednom kada prihvatite ponudu, počinje rad na filmu. To znači da sam ponešto prepravljao scenarij kako bi to bio film po mom ukusu. No ni u jednom trenutku nisam rekao „moram napraviti film za svoju djecu“. Završavao sam film „Neustrašivi“. Jedan od producenata filma je Philippe Rousselot, kojeg poznajem 20-ak godina i čiji je otac bio predsjednik kompanije Canal+, a ja sam svoju karijeru započeo krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća radeći za Canal+. Iz nekog smo se razloga susreli, dobri smo prijatelji, viđamo se s vremena na vrijeme i znao sam da želi napraviti neki film sa mnom. On je bio taj koji mi je ponudio scenarij, ali ja isprva nisam bio siguran da po njemu želim snimiti film. On mi je rekao da se radi o posebnom scenariju i da ne bi trebao propustiti takvu priliku. A ja sam pomislio „pa da, za sve scenarije mi govore da su posebni i da moram snimiti film“. No kada sam ga pročitao, stvarno me dirnuo. Naročito me dirnuo završetak filma. Zato sam tražio od svoje supruge Bérénice Bejo, što inače ne radim, da pročita scenarij i kaže mi svoje mišljenje. Rekla mi je „razumijem zašto želiš snimiti ovaj film“. Dodala je „ne želim glumiti u ovom filmu jer mi se ne sviđa ženski lik“. Zato sam prepravio dio scenarija koji se odnosi na ženski lik kako bih je prisilio da prihvati ulogu.

NACIONAL: Je li vas supruga ikada do sada odbila?

Nikada, sve do ovog filma. I onda sam joj rekao „ne brini, prepravit ću ženski lik“. Ona je smatrala da taj ženski lik nije zabavan i tvrdila je da, po njoj, ne funkcionira dovoljno dobro. Tvrdila je da nije uvjerljiv i da odnos s likom kojeg glumi Omar Sy nije dobar. I doista, u toj verziji scenarija ženski lik je na neki način bio tužan.

NACIONAL: Koliko vam je bilo važno da glavnu ulogu ima crnac, a ne bijelac?

On je crnac? Ja ne mislim da je crnac. Da, mogao je biti i bijelac, ali ništa nam u filmu ne govori da je on tamnoput. Zato uvijek kažem da za mene on nije tamnoput. On je tamnoput na isti način na koji je i visok, zgodan i tako dalje. Nisam u filmu ništa koristio kako bih istaknuo da je tamnoput.

NACIONAL: Omar Sy je prije četiri godine glumio u filmu „Odjednom tata“, u kojem glumi samohranog oca, kao i u ovom filmu. Kako ste se nosili s činjenicom da Omar Sy gotovo ponavlja ulogu?

Taj film bio je jedan od razloga zbog kojeg mi je Omar Sy rekao „Nisam siguran da želim glumiti u tvom filmu“. Rekao sam mu da će ovaj biti prilično drugačiji od filma „Odjednom tata“. Istina, u oba filma on je samohrani otac koji živi s kćeri, ali uvjerio sam ga da će to biti različiti filmovi. I sada mislim da su to različiti filmovi. Meni je drago što me poslušao jer je s Omarom Syom divno raditi. On ispunjava sva vaša očekivanja, čak i više nego što očekujete.

NACIONAL: U jednoj sceni filma vidi se lutka s licem Donalda Trumpa. Jeste li je namjerno ubacili u film?

Da, ali to je čista slučajnost. Kada je kći bila mala, imala šest ili sedam godina, ta igračka je bila lik iz priča koje je njezin otac pričao. Mogao je koristiti bilo koju drugu lutku, ali zaključili smo da je ova lutka bila hrvač. Moram priznati, isprva nisam primijetio da lutka ima lice Donalda Trumpa, već sam rekao kako ta lutka izgleda vrlo glupo. „Izgleda kao kreten i zato volim ovu lutku“, bila je moja reakcija. Tek kasnije smo shvatili da je to lice Donalda Trumpa.

NACIONAL: Omar Sy polako ostvaruje karijeru u Hollywoodu. Zašto se to nije dogodilo i vama nakon uspjeha filma „Umjetnik“?

To što nisam otišao u Hollywood izaziva veliko zanimanje vas novinara. Iskreno, mogao bih otići u Hollywood, ali u Francuskoj imam slobodu pri stvaranju filmova. Za mene je velika privilegija tako stvarati filmove u Francuskoj jer mogu birati one koje ću snimati, kao što mogu birati način na koji ću ih snimati. Kada bih takve uvjete imao i u Hollywoodu, onda bih s velikim zadovoljstvom otputovao i tamo snimao filmove. Volim američke glumce, volim američku mitologiju, ali neću činiti velike ustupke. Ne želim snimati tuđe filmove.

NACIONAL: Znači li to da tražite pravo na završnu verziju filma koju američki producenti prekrajaju najčešće onako kako oni žele?

Ne nužno. Znam da ako pristanem na to da nemam pravo odrediti završnu verziju filma to zvuči kao da želim otići u Hollywood. Moji dosadašnji kontakti s Hollywoodom izgledaju tako da mi oni nude scenarije, šalju ih, ja ih pročitam i kažem kako bih želio promijeniti ovaj ili onaj dio, pa još istražujem temu filma te sve to traje dugo. Za to vrijeme mogu snimiti film ovdje u Francuskoj. Želio bih snimiti film u Americi na način na koji ga snimam u Francuskoj. Napišem scenarij, odnesem ga u Hollywood i tamo snimim film. Ako je tako nešto moguće, snimit ću film u Hollywoodu.

NACIONAL: Na početku karijere, 1993. godine, snimili ste televizijski film „Američka klasa“. Tada vam je hollywoodska kompanija Warner Bros ustupila prava na korištenje scena iz svojih filmova, a vi ste od tih scena sastavili film i sinkronizirali ih na francuski. Jeste li došli i rekli – ja sam francuski redatelj, dajte mi prava na korištenje vaših filmova?

Nije se to baš tako dogodilo. Ja sam prvo, s dvojicom kolega redatelja, snimio kratki film u trajanju od 15 minuta, u kojem smo koristili isječke iz francuskih, ali i američkih TV serija. Nikoga nismo pitali za dopuštenje pri korištenju tih isječaka. Taj je film prikazao Canal+, ali se tada počelo postavljati pitanje prava na korištenje tih isječaka. Na kraju je sve sređeno, da bi zatim direktor televizijskog odjela Warnera u Francuskoj nazvao našeg producenta i rekao mu da mu se jako sviđa ovo što smo napravili. On je želio da napravimo dugometražni film pa smo napravili film „Američka klasa“. Dao nam je katalog filmova kompanije Warner Bros na korištenje uz dva uvjeta – nemojte dirati filmove Clinta Eastwooda i Stanleya Kubricka, sve ostalo je vaše. Ne znam kako je uspio uvjeriti ljude u centrali Warnera u Burbanku da nam sve to odobre. Nitko to nije očekivao.

NACIONAL: Harvey Weinstein je osoba koja je bila ključna za vaš uspjeh s filmom „Umjetnik“, njegova kompanija ga je distribuirala u Americi. Je li vam nakon tog uspjeha ponudio snimanje filma u Americi?

Ne sjećam se da mi je išta ponudio nakon što je „Umjetnik“ osvojio Oscara. Tada sam već znao da će moj sljedeći film biti „Potraga“ jer je to bio projekt koji sam dugo pripremao. Uspjeh filma „Umjetnik“ omogućio mi je da dobijem novac i da ga snimim onako kako sam želio. Nemam nikakve veze s Weinsteinom. Nije da smo bili u lošim odnosima, jednostavno nismo bili ni u kakvom odnosu.

NACIONAL: Koji je vaš sljedeći projekt?

Radim na animiranom filmu koji se bavi temom Auschwitza. Film se temelji na knjizi Jean-Claudea Grumberga, vrlo poznatog autora kazališnih djela. Jedno od njih je „L’Atelier“, priča je temeljena na životu njegova oca koji je bio deportiran te je umro u Auschwitzu. Grumberg je to djelo počeo pisati prije 60 godina, a sada ima 80 godina. U međuvremenu je objavio knjigu „The Most Precious of Cargoes“, prekrasnu priču koja je u Francuskoj postala veliki hit. Nudio je prava na ekranizaciju te knjige u brojnim zemljama, da bi je na kraju ja preuzeo te ću snimiti animirani film.

NACIONAL: Zašto animirani film, a ne igrani?

Zato što nikada ne bih mogao tražiti od statista da glume zatvorenike u konc-logoru. Za moju generaciju ta je priča još uvijek sveta. Možda će sljedeće generacije moći ekranizirati ovu knjigu bez neke vrste mentalne blokade. Međutim, generacije kojima pripadaju moji roditelji i djedovi i bake proživjeli su tu priču iz knjige, tako da ti događaji još uvijek, za mene, ne pripadaju povijesti. Ja razumijem zašto je Steven Spielberg režirao „Schindlerovu listu“, nemam ništa protiv toga, ali ja kao redatelj to ne bih mogao napraviti. Zbog jako puno razloga ja to ne bih mogao napraviti. Animacija je za mene najbolji način da snimim film, da predstavim te događaje, imajući pri tome pravilnu distancu spram tih događaja. Završio sam pisanje scenarija, odnosno adaptacije knjige i trenutno se bavim crtežima.

NACIONAL: Vi ste Židov. Je li neki član vaše obitelji preživio Holokaust?

Moji roditelji skrivali su se po Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Nisu odvedeni u konc-logore jer su bili skriveni, ali postoje neki članovi obitelji koji su završili u konc-logorima. Moj djed i baka preselili su se na jug Francuske, živjeli su na farmama te su mog oca čuvali farmeri. S druge strane, moju su majku skrivale časne sestre.

NACIONAL: Smatrate li da taj dio povijest još uvijek proganja Francusku zbog nekih njezinih grešaka, kao što je kolaboracionistička Višijska vlada?

Da, svakako. Uz to, mislim da postoje mnoge obiteljske tajne. Nakon Drugog svjetskog rata u Francuskoj je objavljena laž da smo sami sebe oslobodili, da je pokret otpora bio jak na čelu s generalom De Gaulleom. Službeno nije provedena amnestija, ali u državnoj administraciji nastavili su raditi isti ljudi. Mnogo toga nije ispričano pa su zato neke stvari još uvijek u Francuskoj trule.

NACIONAL: Francuski redatelj Claude Lanzmann režirao je 1985. potresan dokumentarac o Holokaustu „Shoah“. Je li taj dokumentarac otvorio oči ljudima u Francuskoj?

Znate što, puno očiju u Francuskoj je otvorila TV serija „Holokaust“ iz 1978. u kojoj je glumila Meryl Streep. Koliko se sjećam, to i nije bila osobito kvalitetna serija, ali kada se pojavila puno ljudi je otkrilo što se stvarno događalo. „Shoah“ je daleko dublji i daleko iskreniji film, estetski i etički dublji. Sada je tema Auschwitza drugačija jer su svjedoci preminuli, a mi smo ušli u novu eru koja se zove povijest. Klincima koji se rode ove godine ta tema neće značiti onoliko koliko meni znači.

NACIONAL: Pitaju li vas ljudi hoćete li ikada snimiti nastavak filma „Umjetnik“?

Pa i ne baš. Više me pitaju kada ću snimiti treći dio filma „OSS 117“, ali koliko znam, drugi redatelj snimat će taj treći dio.