‘Radeći balet ‘Peer Gynt’, naučili smo kako se snažno izraziti i bez plesa’

Autor:

24.03.2023., Zagreb - Takuya Sumimoto, Yuho Yoshioka i Guilherme Gameiro Alves, baletani zagrebackog HNK. 

Photo Sasa ZinajaNFoto

Saša Zinaja/NFOTO

Yuho Yoshioka, Takuya Sumitomo i Guilherme Gameiro Alves plešu naslovnu ulogu u baletu ‘Peer Gynt’ koji je premijerno izveden u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Nacionalu su ispričali zašto je ovaj balet posve drugačiji od svega što su radili

Baletna ansambl predstava ‘’Peer Gynt’’ u koreografiji i režiji Edwarda Cluga premijerno je izveden 31. ožujka na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Koreograf mariborskoga Slovenskoga narodnog gledališča Edward Clug postavio je u svojemu matičnom kazalištu 2015. ovo djelo, sagledavši ga iz pozicije naše epohe. Osam godina kasnije Clug kao libretist i koreograf ‘’Peera Gynta’’ postavlja i u zagrebačkom HNK jer je ovaj balet dio Programske suradnja HNK u Zagrebu i SNG-a Maribor. Ulogu Peera Gynta plešu trojica baletana HNK u Zagrebu – Takuya Sumitomo, Guilherme Gameiro Alves i Yuho Yoshioka. Nacional je razgovarao s trojicom plesača koji kažu da je ‘’Peer Gynt’’ nešto posve drugačije od svega što su radili dosad te da im je zato vrlo izazovno pripremati ulogu.

Prvak Baleta Takuya Sumitomo rođen je 30. kolovoza 1989. u Tokushimi, a 2006. je završio Baletnu školu Homura Tomoi u Osaki. Nastavio je baletno školovanje na Kraljevskoj baletnoj školi u Antwerpenu. Profesionalnu plesačku karijeru započeo je 2008., odmah po završetku studija, kao solist Baleta Kazališta Venemuine u estonskome Tartuu. Kao prvi solist Baleta novosadskoga Srpskog narodnog pozorišta angažiran je 2011., a u ansamblu Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu je od 2015.

Prvak Baleta Guilherme Gameiro Alves rođen je 29. rujna 1989. u Portugalu. Diplomirao je 2007. godine na Državnom konzervatoriju za ples u Lisabonu. Školovao se na Akademiji za ples u Zürichu od 2007. do 2009. Usavršavao se u klasičnom i modernom baletnom izričaju kod brojnih baletnih pedagoga, a 2009. angažiran je kao solist u Baletu Kansallisooppere u Helsinkiju. Solist Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postao je 2011.

Yuho Yoshioka u ansamblu Baleta HNK u Zagrebu je tek drugu sezonu, ali već iza sebe ima predstave ‘’Decadance’’ i ‘’Spartak’’, a na baletnom natjecanju Mia Čorak Slavenska osvojio je srebro.

Gostovanje mariborskog ‘’Peera Gynta’’ u Zagrebu 2018. ostavilo je dubok dojam na Takuyu Sumitoma:

„Prvi put plešem ovaj balet, ali sam 2018. u HNK gledao mariborskog ‘Peera Gynta’ i bio sam očaran, to je zaista bilo remek-djelo pa kad sam čuo da ćemo i mi raditi taj balet, pomislio sam da je to zaista odlična prilika za posebno iskustvo. Pripremajući se za ovu glavnu ulogu pročitao sam roman, uvijek volim pročitati djelo da bih dublje ušao u lik. Miloš Isalović, koji je prolazio koreografiju s mariborskim plesačima i sad radi koreografiju i s nama, toliko je divno to sve osmislio. Rekao nam je da je ovaj balet nešto drugačiji, da je više dramski. Fokusiram se stoga više na to kako se moje emocije slažu s mojim pokretom. Osjećam odgovornost da lik donesem na pravi način.“

Dvojica Japanaca – Yuho Yoshioka i Takuya Sumitomo – i Portugalac Guilherme Gameiro Alves baletani su HNK u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Guilherme Gameiro Alves kaže da ovo jest poznat naslov, ali u baletu se ne izvodi toliko kao što je to slučaj s dramskim predstavama. Stoga je, tvrdi, veća odgovornost na njima plesačima: „Moramo pokazati da i dramski balet može odlično funkcionirati na pozornici. Milošev koreografski rječnik se sjajno uklopio, glazba je divna, scene, kostimi, grupne scene. Miloš detaljno pojasni što očekuje od svakog lika. Naravno, svaki od nas trojice unosi nešto svoje u Peera Gynta, tako da je to sve povezano. U ovom baletu ima mnogo detalja na koje se mora paziti, baš mnogo detalja. Moramo paziti na glazbu, potrebno je dobro poznavati glazbu i plesati, a s obzirom na to da ima dosta solo plesanja, osjećam se ogoljeno pred publikom. To je uzbudljivo, ali je ujedno i velika odgovornost.“

Kad je u pitanju ova uloga, Yoshioki je najveći izazov bio uskladiti ples s facijalnim ekspresijama lika. Ovo mu je druga sezona u zagrebačkom Baletu, a još kao dijete želio je plesati u Europi:

„Balet u Europi ima duboku povijest, više se pazi na emocije, na ekspresije, ne samo na tehniku. U Aziji je fokus više na tehnici, a u Europi je balet baš zaokružena cjelina. U Zagrebu se isto tako pozornost daje i tehnici, ali u jednakoj mjeri tom unutarnjem, ekspresiji.“

Alves je dodao da je ono što mu se u zagrebačkom Baletu, gdje je od 2011., najviše sviđa jest činjenica koliko je Balet HNK u Zagrebu cijenjen:

„Ja sam iz Portugala. Nisam nikad profesionalno plesao ondje, ali mogu reći da je u Zagrebu zaista to poštovanje prema Baletu i baletanima duboko, tradicija je velika, sama zgrada je institucija, baš je zadovoljstvo biti član ansambla. Naravno, mi volimo svoj posao koji je težak, ali velika je i važna stvar kad te cijeni publika.“

Kad je riječ o klasičnom baletu i onom malo modernijem koji u HNK često rade, Gameiro kaže da mu je veći izazov plesati modernije balete koji izlaze iz okvira klasike:

„Kod klasičnog baleta – primjerice kod ‘Orašara’ ili ‘Labuđeg jezera’ – imate pokrete koji se moraju izvesti na određeni način, nema tolike slobode u plesu. Kod modernijih tehnika nije najvažnija već je primarna upravo ta sloboda, a kad si slobodan onda si i opušteniji pa nekako drugačije plešeš. To, naravno, prepoznaje i publika koja zaista cijeni ono što radimo. Da me netko pita što je najveći plus ovog ansambla u Zagrebu, rekao bih da je to upravo ta raznolikost u repertoaru.“

‘Svaki od nas trojice unosi nešto svoje u Peera Gynta. Dosta je solo plesanja pa se osjećam ogoljeno pred publikom. To je uzbudljivo, ali je i velika odgovornost’, kaže Gameiro Alves

Takuya Sumitomo dodaje da mnoge baletne kompanije rade ili klasične balete ili se fokusiraju na modernije, ali činjenicu da u Zagrebu mogu plesati obje vrste plesa smatra očaravajućom, rijetkom i divnom.

Yuho Yoshioka kaže da se pripremajući ovu ulogu zainteresirao za dramski balet, za iskazivanje dubokih emocija plesom, pa mu se jako sviđa plesati modernije plesove. Međutim, ipak mu je temelj klasika.

Alves je pokušao usporediti klasični i moderni balet:

„Moderni balet je više kao neki film, stvarate filmske slike, a klasični je već snimljen, tako bih nekako opisao tu razliku. Kod klasičnog baleta pokreti su zadani, ali naravno, klasika je temelj za sve, bez nje se ne može.“

Sva trojica opisala su i kakvo im je iskustvo bilo raditi na iskazivanju emocija Peera Gynta. Yuho Yoshioka kaže da Peer Gynt nije baš dobar čovjek:

„To mi, moram priznati, nije lako otplesati, sve te emocije skupljene u jednoj osobi teško je izraziti. Dok plešem zapravo se moram potpuno odmaknuti od sebe, od svoje osobnosti. To je drugačije iskustvo, vrlo zanimljivo.“

Takuya Sumitomo, Guilherme Gameiro Alves i Yuho Yoshioka. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Takuya Sumitomo kaže da mu je osjećaje sreće, tuge, ljutnje, te jednostavne osnovne emocije, prilično lagano utjeloviti i donijeti na pozornicu:

„Međutim, te neke emocije između, trebam li otići ili ostati, jesam li zabrinut ili nisam, to je već puno teže dočarati. O svemu tome razgovaramo s redateljem i koreografom, on nam savjetuje kako doći do tih emocija, a na nama je da razmislimo o svemu i prenesemo tijelom ono što Peer Gynt osjeća. Ako nije dobro, možda je previše emocije ili premalo, za to postoje probe na kojima se sve to posloži. Ponekad moramo glumiti bez pokreta, statično, kad je ta facijalna ekspresija najvažnija. To mi je prilično teško, na tome mi je fokus prije premijere, to dovesti do savršenstva.“

Alves se nadovezao:

„Svi smo različiti plesači, svatko ima svoj karakter, svoju osobnost, svaki od nas stoga treba pronaći pravi način, pravu emociju, pravi pokret, da bi viziju koreografa prenio publici. U liku Peera Gynta cijeli je raspon emocija – od potpune ludosti, do sreće, tuge, do žaljenja i traženja oprosta. Nije to dobar čovjek, potrebno je dobro prikazati kako vara žene, kako se zabavlja, kako je njemu to sve jedna igra. Ali sve su to poznate emocije, veselim se predstavi.“

Yuho Yoshioka ponovio je da je iz ovog iskustva naučio kako se izraziti bez plesa, kako da ta emocija izađe iz njega, i to smatra odličnim iskustvom. Takuya Sumitomo potvrdio je da je upravo to najvažnija škola ovog iskustva:

„Kad se ne krećeš, ali tvoje emocije su u pravom vrtlogu u tebi, to je ono što mi trebamo pokazati. Od tuge i ljutnje do sreće, taj put koji je vrlo kovitlav, nikako nije ravan, e to putovanje je ono što sam naučio radeći na ovoj predstavi. Još uvijek taj proces nije završen, ali do premijere ima još nekoliko dana.“

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.