U povodu trideset i druge godišnjice ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca, Antifašistička liga Republike Hrvatske i Srpsko narodno vijeće danas u 18 sati kao i svake godine organiziraju komemoraciju kod Adolfovca na zagrebačkom Sljemenu, lokalitetu gdje su u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. ubijene djevojčica Aleksandra i njezina majka Marija Zec.

Tada su uhićeni pripadnici ozloglašene postrojbe Tomislava Merčepa, tzv. Vitezovi Pakračke poljane – Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović. Dio njih je pred istražnim sucem priznao ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za tako teško djelo morali imati pa su njihovi raniji iskazi izbačeni te su oni oslobođeni. Da podsjetimo – u to vrijeme funkciju javnog tužitelja obnašao je Vladimir Šeks. A on je naravno, oprao ruke od cijelog slučaja. I tako punih trideset godina hrvatsko pravosuđe nije procesuiralo počinitelje zločina, a isplata jednokratne novčane pomoći Dušanu i Gordani Zec 30. travnja 2004. ostala je jedini čin podrške preživjelima s hrvatske strane.

Uz ovogodišnju komemoraciju Grad Zagreb obilježit će mjesto zločina, i to podizanjem spomen-ploče u ime svih građana i građanki Zagreba, podsjećajući trajno na obitelj Zec.

Više o ovoj temi govorila je Gošća dana Radio Nacionala, Rada Borić, zastupnica  zeleno-lijeve platforme Možemo! u Skupštini grada Zagreba, predsjednica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova i predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, koja je o postavljanju spomen ploče obitelji Zec na Sljemenu rekla: “Ploča je postavljena na inicijativu Srpskog narodnog vijeća i Grada Zagreba. U gradu je konsenzus da se svi zločini koji su napravljeni trebaju biti procesuirani. Na žalost zbog učinjenih propusta koji su se desili u procesu, nikada ubojice obitelji Zec nisu bili primjereno kažnjeni. Mislimo da Hrvatska kao demokratska zemlja mora procesuirati sve zločine, dakako pri tom treba reći da mnoga ubojstva naših sugrađana nisu procesuirana i da mnogi, recimo naši Vukovarci, traže pravdu, žele znati bar onaj minimum gdje su pokopani njihovi najmiliji.”

Zatim je Borić naglasila: “Na nama je kao Gradu Zagrebu da spomen pločom bar na njoj zabilježimo hladne činjenice da su na tome mjestu kraj Adolfovca u noći ubijeni, ranije te noći otac, a kasnije majka i dvanaestogodišnja djevojčica. Ono što nekako želimo poručiti je, da ne samo što su svjedočile ubojstvu oca i muža i to na pragu njihove kuće, nego da se u gradu ne mogu ponovno dogoditi ubojstva samo zato što je netko drukčiji, ili pogotovo u ovom slučaju zato što su bili srpske nacionalnosti. Čini mi se da je jako dobro da će na ploči stajati samo suhe činjenice, kao neka vrsta opomene i kao neka vrsta podsjetnika da se takve stvari ne smiju i više se ne bi smjele dogoditi”,  zaključila je Rada Borić.

Na pitanje iz kojeg razloga nisu pravilno procesuirani ubojice obitelji Zec, obzirom da ratni zločin ne zastarijeva, Rada Borić je odgovorila: “Da to je pravo pitanje za naše pravosuđe, ali ništa nas ne čudi. Vidimo kako se, rekla bih odugovlače, kako bih rekla, pravnim smicalicama, razna suđenja pa tako i ovdje. Ratni zločini ne zastarijevaju, ali mislim da je jako dobro da smo uspjele u ovih trideset godina pogurati, da recimo u zaštiti žrtava seksualnog nasilja u ratu, žena i muškaraca koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja u ratu, da taj zločin također ne zastarijeva”, rekla je Borić.

Cijeli razgovor s Radom Borić poslušajte u nastavku: