ovogodišnji 22. festival Queer Zagreb koji se održava od 15. do 18. svibnja daje prostor i glas queer autorima unutar arapske kulture i zajednice, predstavljajući ovu problematiku kroz raznovrstan izvedbeni program. To je prvi put da se u Hrvatskoj queer zajednica bavi ovim pitanjima
Sa željom da aktivno djeluju suprotstavljajući se opresivnom sistemskim politikama te pruže solidarnu podršku ljudima čije se djelovanje i postojanje sustavno briše iz matičnog kulturnog pamćenja te koji i u zapadnjačkim liberalnim i demokratskim društvima teško ostvaruju temeljna ljudska prava i slobode, ovogodišnje 22. izdanje festivala Queer Zagreb u cijelosti daje prostor i glas queer autorima unutar arapske kulture i zajednice, predstavljajući ovu problematiku kroz raznovrstan izvedbeni program. Nakon velikog uspjeha Queer New York International Arts Festivala održanog u veljači u srcu Manhattana, festival Queer Zagreb održat će se u Zagrebu od 15. do 18. svibnja. Ove godine tako gostuje niz umjetnika koji otvaraju pitanja intimnosti i ljubavi, pripadnosti, rodne podijeljenosti i tranzicije, antropologije jezika, hrane, tradicije i suvremenosti, vezane uz život u arapskim državama.
Iako LGBTQ+ zajednica i queer pokret još uvijek nemaju svu slobodu u zapadnoeuropskim demokratskim državama, islamska zajednica je posebno osjetljiva na tu temu zbog čega je, kako je u razgovoru za Nacional izjavio umjetnički ravnatelj festivala Queer Zagreb Zvonimir Dobrović, „ovo pionirska prilika, zapravo prva u Hrvatskoj, a vrlo rijetka i u međunarodnom kontekstu, umjetničkog sagledavanja queera u arapskom svijetu i bit će odlična prilika za upoznavanje s dublje razumijevanje i učenje o tome što queer jest i što može biti te kako može živjeti na različitim stranama svijeta.“ Pred održavanje prve Parade ponosa u Sarajevu 2019. godine u svim džamijama pročitan je stav vijeća muftija o najavljenoj prvoj bosanskohercegovačkoj Paradi ponosa u kojoj su se pozvali na odredbe iz Kurana, navodeći kako islam afirmira brak muškarca i žene te obitelji „potiče na formiranje braka i očuvanje vrijednosti braka, potomstva i obitelji kao osnovne ćelije ljudskog društva”. Istom su prilikom jasno naveli kako homoseksualnost smatraju grijehom i razvratom. Još je gora situacija u deklariranim islamskim odnosno arapskim državama gdje su rad i djelovanje queer umjetnika daleko teži.
Na festivalu gostuje ove godine niz umjetnika iz arapskih zemalja koji otvaraju pitanja intimnosti i ljubavi, pripadnosti, rodne podijeljenosti i tranzicije, antropologije jezika, hrane, tradicije i suvremenosti i brojnih drugih tema koje izazivaju često negodovanja javnosti, a naročito vjerskih zajednica. Stoga smo pitali Dobrovića koliko je njima, s obzirom na društveno uređenje odakle dolaze, za razliku od umjetnika iz zapadnih zemalja, teško i riskantno kroz umjetnost uopće progovarati o tim temama i javno se izlagati i riskirati svoju poziciju u društvu. “U ovoj političkoj situaciji u svijetu mi se čini da program posvećen arapskom queeru predstavlja snažan impuls preispitivanja modela i načina življenja queer identiteta u društvenim i političkim okolnostima u kojima postoje ponekad i po živote opasni rizici ugrađeni u same zakone i društvena uređenja za one koji izlaze iz normi. Program se dotiče snage i otpornosti umjetnosti, čak i u neopisivo i teško zamislivim uvjetima. Mnogi umjetnici koji djeluju u ovom području su disidenti, koji djeluju izvan svojih zemalja, iz razumljivih razloga ili su našli druge kanale djelovanja u matičnim zemljama. Također, koncipiranjem ovog programa postaje jasno da queer nije jednoznačan i da postoje brojni načini mimo našeg zapadnjačkog shvaćanja manifestiranja queer identiteta na koje se oni mogu živjeti i svaki od tih načina jest autentičan i vrijedan.“
Na različitim će prostorima diljem Zagreba ove godine nastupiti sljedeće autorice i autori: Ali Chahrour iz Libanona, Arijana Lekić-Fridrih iz Hrvatske, Boris 007 iz Hrvatske, Zouz Al-Mahdi iz Kuvajta, nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel, Farzaneh Soori Ghiasvand iz Irana, Hazem Header iz Egipta, Ben Grinberg iz SAD-a, kao i članice Inicijative za slobodnu Palestinu iz Sudana i Palestine. Inicijativa za slobodnu Palestinu sudjeluje kao organizator programa pod nazivom „Arabic mezze breakfast“. O kakvom je programu riječ i što će posjetitelji vidjeti i saznati pitali smo Eminu Bužinkić, članicu Inicijative za slobodnu Palestinu, znanstvenicu i aktivisticu te autoricu brojnih radova o temi migracija, izbjeglištva, obrazovanja, transnacionalnih solidarnosti i feminističke prakse. „Arapskim mezze doručcima Inicijativa za slobodnu Palestinu donosi okuse palestinskog i sudanskog doma. Falafel u arapskom kruhu, manakish pogača sa zataa’rom i drugi slasni zalogaji okupit će nas oko zajedničkog stola – ne samo da bismo nahranili naše tijela, nego i pleli savezništvo i prakse solidarnosti s pokretima za slobodu Palestine, Sudana i drugih mjesta izloženih ekstremnom nasilju. Hrana koju ćemo kušati dugo je već predmetom aproprijacije kolonijalnih režima, a ovaj akt filestinizacije i sudanizacije Queer doručka pomak je ka dekolonizaciji i slobodi.“
Eminu Bužinkić smo također pitali koliko je queer umjetnicima iz arapskog svijeta, za razliku od umjetnika iz zapadnih zemalja, teško i riskantno kroz umjetnost progovarati o tim temama i javno se izlagati i riskirati svoju poziciju u društvu. „Pitanja intimnosti, ljubavi, seksualnosti i druga koja navodite jednako su osjetljiva u svim dijelovima svijeta, kako kroz svoja ostvarenja tako i represije – svima nam je istovjetan patrijarhat u svojim različitim formama i manifestacijama. Arapski je svijet iznimno bogat heterogenostima izričaja drugačijih, queer politika i identiteta izraženih kroz pokret, jezik, vizualnu umjetnost, dizajn pa i društvene pokrete. Jedan od poznatijih pokreta otpora BDS već godina provodi kampanju pokviravanja BDS-a (Queering the BDS) u Palestini i globalno. Ovaj se i slični pokreti kao i sami queer umjetnici suočavaju s brojnim rizicima, od ilegalizacije homoseksualnosti, do izopćavanja iz obitelji i društava, no i dalje se aktivno bore za vlastitu egzistenciju i dostojanstvo. Moramo priznati da se vrlo slične represije i borbe događaju i u zapadnom svijetu.“ I Dobrovića smo pitali koliko je djelovanje queer umjetnika moguće u zemljama kao što su Iran, Egipat, Libanon i Sudan, odakle dolaze ovogodišnji umjetnici. „Velik je raspon mogućnosti i nemogućnosti djelovanja. U Iranu je ono nemoguće, ali opet je važno i tu činiti distinkciju – rodna tranzicija je legalna i spada u zahvate koje zdravstveni sustav pokriva, dok isto nije slučaj recimo u Hrvatskoj. Tako da stvari nisu uvijek jednoznačne i to je sve dio tog predstavljanja i upoznavanje s drugim modelima opstanka. Također, recimo u Libanonu, koji je svojevrsna oaza demokracije i sloboda u regiji, smo i mi gostovali s predstavom ‘Nečastive’ Brune Isakovića prije nekoliko godina pa se informacija o predstavi zbog golotinje objavila tek nakon što je izvedba bila gotova – i nakon što smo mi već otišli.“
‘Djelovanje queer umjetnika u Iranu nije moguće, ali rodna tranzicija je legalna i spada u zahvate koje zdravstveni sustav pokriva, dok to nije slučaj u Hrvatskoj’, veli Zvonimir Dobrović
Pitanje koje se nameće je koliko je zapadno-europska kultura upoznata s djelovanjem arapskih queer umjetnika i njihovim ljudskim, rodnim i umjetničkim slobodama u zemljama odakle dolaze i koliko ovakav festival pruža queer umjetnicima iza arapskih zemalja priliku da pokažu svoje radove. „Prostori suradnje između različitih geografija se sve više otvaraju, osobito zbog potrebe za bližom suradnjom i kulturnom produkcijom koja promiče borbe za slobodu. Suradnja između europskih i arapskih queer umjetnika dugo se razvija i ovogodišnji Queer Zagreb je potvrda postojanosti i potrebe za takvom razmjenom. Ovakva razmjena važna je u razbijanju stereotipiziranih karikiranja identiteta, fizionomija i strahova. Osobito ovih dana kada nas pinkwashing izraelske vojske bombardira svojom propagandom ili pak kada su u pripremi rigidne mjere sekuritizacije protiv migranata i izbjeglica kao sasvim jasnog iskaza europskog rasizma“, rekla je Emina Bužinkić.
Stoga je jasno da ovakva manifestacija znači puno za te umjetnike i njihov status u zemljama odakle dolaze, što je ona potvrdila: „Queer Zagreb iznimno je značajan kulturni prostor koji širi prostor solidariziranja s borbom protiv okupacije, rata i nasilja kao i kulturnih ratova. Vjerujem da je arapskim umjetnicima važan dolazak na naše prostore te da će im iskustvo boravka u Zagrebu biti intelektualno i emocionalno hranjivo. Isto tako, vjerujem da je za nas njihov dolazak i performans jedna moćna prilika za učenje i destereotipiziranje Arapa kao i prilika za uvezivanje u zajedničku borbu protiv ilegalizacije i kriminalizacije LGBTQI osoba i migranata i izbjeglica arapskog identiteta koji žive s nama.“
Dobrovića smo pitali i koliko je bilo teško doći do tih umjetnika i pozvati ih u Zagreb. „Bilo je izazovnije složiti program za ovogodišnji Queer Zagreb nego je to možda slučaj s nekim drugim godinama, čisto iz razloga jer sam htio da program obuhvati različite stvarnosti i da segmenti programa pokušavaju obuhvatiti što veći raspon iskustava o kojima smo željeli progovoriti. Što se tiče umjetnika i umjetnica koji su aktivni s ovim temama, njih je sve više i sve otvorenije rade na uključivanju queera i njegovih mnogih oblika manifestacije u svojim radovima. Meni je jasno da je ovo tek otvaranje ove teme i da bismo se predstavljanjem queera u arapskom svijetu mogli baviti godinama i otkrivati tako mnoge zanimljivosti koje pokrivaju čitav dijapazon umjetničkih formi i formata predstavljanja. No ponosan sam da smo s ovime napravili korak u tom smjeru i da je Queer Zagreb još jednom hrabro programski istupio iz uobičajenog.“
Program 15. svibnja u Zagrebačkom plesnom centru otvara hrvatska umjetnica Arijana Lekić-Fridrih svojom videoinstalacijom „Tvoja zemlja“ (Your land), a na istoj se lokaciji nastavlja plesnom predstavom libanonskog umjetnika Ali Charhoura „The Love Behind My Eyes“. Dan kasnije u prostoru MaMa Boris 007 vodi radionicu ballroom dancinga i voguea, nakon čega se seli u ZPC gdje nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel ima performativno predavanje „The shisha sessions: A little gharib“. U petak, 17. svibnja, program kreće već u 11 ujutro, uz Arabic mezze breakfast koji organiziraju članice Inicijative za slobodnu Palestinu. Poslijepodnevni program namijenjen je druženju s Hazemom Headerom iz Egipta i njegovu predavanju „Queer Art in Modern Egypt“, a program dana završava drugim dijelom predavanja „The shisha sessions: a little gharib“. Posljednji dan festivala počinje jutarnjem radionicom queer akrobatike koju vodi Ben Grinberg, a potom slijedi novo izdanje Arabic mezze breakfasta, a za one željne učenja organizatori su pripremili radionicu Kana body paintinga koju vodi Farzaneh Soori Ghiasvand iz Irana. Festival završava večernjom predstavom „Fix me!“ Almanac Dance Circus Theatrea iz SAD-a i NÜT Dance Company iz Egipta.
‘Mogućnost političkog utjecaja na slobode je ogromna i cenzura se odvija vrlo otvoreno ili vrlo uvijeno, a sve s jednim ciljem – kontrole onoga što se misli’, smatra Zvonimir Dobrović
Pitali smo Dobrovića koliko ovakva gostovanja širom svijeta pomažu u ostvarenju ljudskih prava. „Umjetnost je uvijek područje osnaživanja i stvaranja prostora sloboda, od onih najintimnijih, osobnih pa do onih mnogo širih, javnih. Nije bez razloga da su kultura i umjetnost tako često na meti mnogih politika s ciljem njihova ograničavanja, kontroliranja i ‘korigiranja. Na koncu, i u ovim postizbornim preslagivanjima u Hrvatskoj, jasno je da je sektor kulture jedno od ključnih tema koje je radikalna desnica željna staviti pod svoju kontrolu. S obzirom na to da se radi o sektoru s minimalnim relativnim budžetima u funkcioniranju društva i države, u odnosu na druge sektore, jasan je nesrazmjer utjecaja i interesa za ulazak u sektor kulture i kulturne politike u odnosu na bilo koje druge objektivne parametre koje kultura inače u domaćem političkom životu zauzima. Više se troši političke volje i energije na kontroliranje i obuzdavanje kulturnog sektora, nego na njegovo razvijanje. Stoga ovaj program podsjeća i na važnost kulture i umjetnosti kao lakmusa demokratskog zdravlja društva. Moramo biti svjesni da je spektar mogućnosti političkog utjecaja na slobode ogroman i da se cenzura odvija, ovisno o tome o kojoj državi govorimo, vrlo otvoreno ili vrlo uvijeno – od zabrana do podrivanja i potkapacitiranja, a sve s jednim ciljem – postizanja većeg ili manjeg sustava kontrole onoga što se misli, kako se misli i koliko javno i otvoreno se to smije govoriti na ulici ili u kazalištima ili muzejima. Kultura i umjetnost mogu razbuditi građane, ali može i uspavati. Queer Zagreb sigurno ovih dvadeset i više godina radi na dovođenju umjetnika i radova koji nas tjeraju na propitivanje okolnosti i stvarnosti u kojoj živimo.“
Komentari