QUEER ZAGREB ‘S arapskim queer umjetnicima borimo se za LGBTQI osobe’

Autor:

Emina Bužinkić, članica Inicijative za slobodnu Palestinu, donosi okuse palestinskog i sudanskog doma. FOTO: Stipe Majić

ovogodišnji 22. festival Queer Zagreb koji se održava od 15. do 18. svibnja daje prostor i glas queer autorima unutar arapske kulture i zajednice, predstavljajući ovu problematiku kroz raznovrstan izvedbeni program. To je prvi put da se u Hrvatskoj queer zajednica bavi ovim pitanjima

Sa željom da aktivno djeluju suprotstavljajući se opresivnom sistemskim politikama te pruže solidarnu podršku ljudima čije se djelovanje i postojanje sustavno briše iz matičnog kulturnog pamćenja te koji i u zapadnjačkim liberalnim i demokratskim društvima teško ostvaruju temeljna ljudska prava i slobode, ovogodišnje 22. izdanje festivala Queer Zagreb u cijelosti daje prostor i glas queer autorima unutar arapske kulture i zajednice, predstavljajući ovu problematiku kroz raznovrstan izvedbeni program. Nakon velikog uspjeha Queer New York International Arts Festivala održanog u veljači u srcu Manhattana, festival Queer Zagreb održat će se u Zagrebu od 15. do 18. svibnja. Ove godine tako gostuje niz umjetnika koji otvaraju pitanja intimnosti i ljubavi, pripadnosti, rodne podijeljenosti i tranzicije, antropologije jezika, hrane, tradicije i suvremenosti, vezane uz život u arapskim državama.

Iako LGBTQ+ zajednica i queer pokret još uvijek nemaju svu slobodu u zapadnoeuropskim demokratskim državama, islamska zajednica je posebno osjetljiva na tu temu zbog čega je, kako je u razgovoru za Nacional izjavio umjetnički ravnatelj festivala Queer Zagreb Zvonimir Dobrović, „ovo pionirska prilika, zapravo prva u Hrvatskoj, a vrlo rijetka i u međunarodnom kontekstu, umjetničkog sagledavanja queera u arapskom svijetu i bit će odlična prilika za upoznavanje s dublje razumijevanje i učenje o tome što queer jest i što može biti te kako može živjeti na različitim stranama svijeta.“ Pred održavanje prve Parade ponosa u Sarajevu 2019. godine u svim džamijama pročitan je stav vijeća muftija o najavljenoj prvoj bosanskohercegovačkoj Paradi ponosa u kojoj su se pozvali na odredbe iz Kurana, navodeći kako islam afirmira brak muškarca i žene te obitelji „potiče na formiranje braka i očuvanje vrijednosti braka, potomstva i obitelji kao osnovne ćelije ljudskog društva”. Istom su prilikom jasno naveli kako homoseksualnost smatraju grijehom i razvratom. Još je gora situacija u deklariranim islamskim odnosno arapskim državama gdje su rad i djelovanje queer umjetnika daleko teži.

Na festivalu gostuje ove godine niz umjetnika iz arapskih zemalja koji otvaraju pitanja intimnosti i ljubavi, pripadnosti, rodne podijeljenosti i tranzicije, antropologije jezika, hrane, tradicije i suvremenosti i brojnih drugih tema koje izazivaju često negodovanja javnosti, a naročito vjerskih zajednica. Stoga smo pitali Dobrovića koliko je njima, s obzirom na društveno uređenje odakle dolaze, za razliku od umjetnika iz zapadnih zemalja, teško i riskantno kroz umjetnost uopće progovarati o tim temama i javno se izlagati i riskirati svoju poziciju u društvu. “U ovoj političkoj situaciji u svijetu mi se čini da program posvećen arapskom queeru predstavlja snažan impuls preispitivanja modela i načina življenja queer identiteta u društvenim i političkim okolnostima u kojima postoje ponekad i po živote opasni rizici ugrađeni u same zakone i društvena uređenja za one koji izlaze iz normi. Program se dotiče snage i otpornosti umjetnosti, čak i u neopisivo i teško zamislivim uvjetima. Mnogi umjetnici koji djeluju u ovom području su disidenti, koji djeluju izvan svojih zemalja, iz razumljivih razloga ili su našli druge kanale djelovanja u matičnim zemljama. Također, koncipiranjem ovog programa postaje jasno da queer nije jednoznačan i da postoje brojni načini mimo našeg zapadnjačkog shvaćanja manifestiranja queer identiteta na koje se oni mogu živjeti i svaki od tih načina jest autentičan i vrijedan.“

Na ovogodišnjem queer festivalu u Zagrebu predstavit će se i Ali Chahrour iz Libanona. FOTO: Candy Welz

Na različitim će prostorima diljem Zagreba ove godine nastupiti sljedeće autorice i autori: Ali Chahrour iz Libanona, Arijana Lekić-Fridrih iz Hrvatske, Boris 007 iz Hrvatske, Zouz Al-Mahdi iz Kuvajta, nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel, Farzaneh Soori Ghiasvand iz Irana, Hazem Header iz Egipta, Ben Grinberg iz SAD-a, kao i članice Inicijative za slobodnu Palestinu iz Sudana i Palestine. Inicijativa za slobodnu Palestinu sudjeluje kao organizator programa pod nazivom „Arabic mezze breakfast“. O kakvom je programu riječ i što će posjetitelji vidjeti i saznati pitali smo Eminu Bužinkić, članicu Inicijative za slobodnu Palestinu, znanstvenicu i aktivisticu te autoricu brojnih radova o temi migracija, izbjeglištva, obrazovanja, transnacionalnih solidarnosti i feminističke prakse. „Arapskim mezze doručcima Inicijativa za slobodnu Palestinu donosi okuse palestinskog i sudanskog doma. Falafel u arapskom kruhu, manakish pogača sa zataa’rom i drugi slasni zalogaji okupit će nas oko zajedničkog stola – ne samo da bismo nahranili naše tijela, nego i pleli savezništvo i prakse solidarnosti s pokretima za slobodu Palestine, Sudana i drugih mjesta izloženih ekstremnom nasilju. Hrana koju ćemo kušati dugo je već predmetom aproprijacije kolonijalnih režima, a ovaj akt filestinizacije i sudanizacije Queer doručka pomak je ka dekolonizaciji i slobodi.“

Eminu Bužinkić smo također pitali koliko je queer umjetnicima iz arapskog svijeta, za razliku od umjetnika iz zapadnih zemalja, teško i riskantno kroz umjetnost progovarati o tim temama i javno se izlagati i riskirati svoju poziciju u društvu. „Pitanja intimnosti, ljubavi, seksualnosti i druga koja navodite jednako su osjetljiva u svim dijelovima svijeta, kako kroz svoja ostvarenja tako i represije – svima nam je istovjetan patrijarhat u svojim različitim formama i manifestacijama. Arapski je svijet iznimno bogat heterogenostima izričaja drugačijih, queer politika i identiteta izraženih kroz pokret, jezik, vizualnu umjetnost, dizajn pa i društvene pokrete. Jedan od poznatijih pokreta otpora BDS već godina provodi kampanju pokviravanja BDS-a (Queering the BDS) u Palestini i globalno. Ovaj se i slični pokreti kao i sami queer umjetnici suočavaju s brojnim rizicima, od ilegalizacije homoseksualnosti, do izopćavanja iz obitelji i društava, no i dalje se aktivno bore za vlastitu egzistenciju i dostojanstvo. Moramo priznati da se vrlo slične represije i borbe događaju i u zapadnom svijetu.“ I Dobrovića smo pitali koliko je djelovanje queer umjetnika moguće u zemljama kao što su Iran, Egipat, Libanon i Sudan, odakle dolaze ovogodišnji umjetnici. „Velik je raspon mogućnosti i nemogućnosti djelovanja. U Iranu je ono nemoguće, ali opet je važno i tu činiti distinkciju – rodna tranzicija je legalna i spada u zahvate koje zdravstveni sustav pokriva, dok isto nije slučaj recimo u Hrvatskoj. Tako da stvari nisu uvijek jednoznačne i to je sve dio tog predstavljanja i upoznavanje s drugim modelima opstanka. Također, recimo u Libanonu, koji je svojevrsna oaza demokracije i sloboda u regiji, smo i mi gostovali s predstavom ‘Nečastive’ Brune Isakovića prije nekoliko godina pa se informacija o predstavi zbog golotinje objavila tek nakon što je izvedba bila gotova – i nakon što smo mi već otišli.“

‘Djelovanje queer umjetnika u Iranu nije moguće, ali rodna tranzicija je legalna i spada u zahvate koje zdravstveni sustav pokriva, dok to nije slučaj u Hrvatskoj’, veli Zvonimir Dobrović

Pitanje koje se nameće je koliko je zapadno-europska kultura upoznata s djelovanjem arapskih queer umjetnika i njihovim ljudskim, rodnim i umjetničkim slobodama u zemljama odakle dolaze i koliko ovakav festival pruža queer umjetnicima iza arapskih zemalja priliku da pokažu svoje radove. „Prostori suradnje između različitih geografija se sve više otvaraju, osobito zbog potrebe za bližom suradnjom i kulturnom produkcijom koja promiče borbe za slobodu. Suradnja između europskih i arapskih queer umjetnika dugo se razvija i ovogodišnji Queer Zagreb je potvrda postojanosti i potrebe za takvom razmjenom. Ovakva razmjena važna je u razbijanju stereotipiziranih karikiranja identiteta, fizionomija i strahova. Osobito ovih dana kada nas pinkwashing izraelske vojske bombardira svojom propagandom ili pak kada su u pripremi rigidne mjere sekuritizacije protiv migranata i izbjeglica kao sasvim jasnog iskaza europskog rasizma“, rekla je Emina Bužinkić.

Stoga je jasno da ovakva manifestacija znači puno za te umjetnike i njihov status u zemljama odakle dolaze, što je ona potvrdila: „Queer Zagreb iznimno je značajan kulturni prostor koji širi prostor solidariziranja s borbom protiv okupacije, rata i nasilja kao i kulturnih ratova. Vjerujem da je arapskim umjetnicima važan dolazak na naše prostore te da će im iskustvo boravka u Zagrebu biti intelektualno i emocionalno hranjivo. Isto tako, vjerujem da je za nas njihov dolazak i performans jedna moćna prilika za učenje i destereotipiziranje Arapa kao i prilika za uvezivanje u zajedničku borbu protiv ilegalizacije i kriminalizacije LGBTQI osoba i migranata i izbjeglica arapskog identiteta koji žive s nama.“

Nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel 16. svibnja imao je predavanje u ZPC-u. FOTO: VINCENT VAN KLEEF

Dobrovića smo pitali i koliko je bilo teško doći do tih umjetnika i pozvati ih u Zagreb. „Bilo je izazovnije složiti program za ovogodišnji Queer Zagreb nego je to možda slučaj s nekim drugim godinama, čisto iz razloga jer sam htio da program obuhvati različite stvarnosti i da segmenti programa pokušavaju obuhvatiti što veći raspon iskustava o kojima smo željeli progovoriti. Što se tiče umjetnika i umjetnica koji su aktivni s ovim temama, njih je sve više i sve otvorenije rade na uključivanju queera i njegovih mnogih oblika manifestacije u svojim radovima. Meni je jasno da je ovo tek otvaranje ove teme i da bismo se predstavljanjem queera u arapskom svijetu mogli baviti godinama i otkrivati tako mnoge zanimljivosti koje pokrivaju čitav dijapazon umjetničkih formi i formata predstavljanja. No ponosan sam da smo s ovime napravili korak u tom smjeru i da je Queer Zagreb još jednom hrabro programski istupio iz uobičajenog.“

Program 15. svibnja u Zagrebačkom plesnom centru otvara hrvatska umjetnica Arijana Lekić-Fridrih svojom videoinstalacijom „Tvoja zemlja“ (Your land), a na istoj se lokaciji nastavlja plesnom predstavom libanonskog umjetnika Ali Charhoura „The Love Behind My Eyes“. Dan kasnije u prostoru MaMa Boris 007 vodi radionicu ballroom dancinga i voguea, nakon čega se seli u ZPC gdje nizozemsko-egipatski umjetnik Mounir Samuel ima performativno predavanje „The shisha sessions: A little gharib“. U petak, 17. svibnja, program kreće već u 11 ujutro, uz Arabic mezze breakfast koji organiziraju članice Inicijative za slobodnu Palestinu. Poslijepodnevni program namijenjen je druženju s Hazemom Headerom iz Egipta i njegovu predavanju „Queer Art in Modern Egypt“, a program dana završava drugim dijelom predavanja „The shisha sessions: a little gharib“. Posljednji dan festivala počinje jutarnjem radionicom queer akrobatike koju vodi Ben Grinberg, a potom slijedi novo izdanje Arabic mezze breakfasta, a za one željne učenja organizatori su pripremili radionicu Kana body paintinga koju vodi Farzaneh Soori Ghiasvand iz Irana. Festival završava večernjom predstavom „Fix me!“ Almanac Dance Circus Theatrea iz SAD-a i NÜT Dance Company iz Egipta.

‘Mogućnost političkog utjecaja na slobode je ogromna i cenzura se odvija vrlo otvoreno ili vrlo uvijeno, a sve s jednim ciljem – kontrole onoga što se misli’, smatra Zvonimir Dobrović

Pitali smo Dobrovića koliko ovakva gostovanja širom svijeta pomažu u ostvarenju ljudskih prava. „Umjetnost je uvijek područje osnaživanja i stvaranja prostora sloboda, od onih najintimnijih, osobnih pa do onih mnogo širih, javnih. Nije bez razloga da su kultura i umjetnost tako često na meti mnogih politika s ciljem njihova ograničavanja, kontroliranja i ‘korigiranja. Na koncu, i u ovim postizbornim preslagivanjima u Hrvatskoj, jasno je da je sektor kulture jedno od ključnih tema koje je radikalna desnica željna staviti pod svoju kontrolu. S obzirom na to da se radi o sektoru s minimalnim relativnim budžetima u funkcioniranju društva i države, u odnosu na druge sektore, jasan je nesrazmjer utjecaja i interesa za ulazak u sektor kulture i kulturne politike u odnosu na bilo koje druge objektivne parametre koje kultura inače u domaćem političkom životu zauzima. Više se troši političke volje i energije na kontroliranje i obuzdavanje kulturnog sektora, nego na njegovo razvijanje. Stoga ovaj program podsjeća i na važnost kulture i umjetnosti kao lakmusa demokratskog zdravlja društva. Moramo biti svjesni da je spektar mogućnosti političkog utjecaja na slobode ogroman i da se cenzura odvija, ovisno o tome o kojoj državi govorimo, vrlo otvoreno ili vrlo uvijeno – od zabrana do podrivanja i potkapacitiranja, a sve s jednim ciljem – postizanja većeg ili manjeg sustava kontrole onoga što se misli, kako se misli i koliko javno i otvoreno se to smije govoriti na ulici ili u kazalištima ili muzejima. Kultura i umjetnost mogu razbuditi građane, ali može i uspavati. Queer Zagreb sigurno ovih dvadeset i više godina radi na dovođenju umjetnika i radova koji nas tjeraju na propitivanje okolnosti i stvarnosti u kojoj živimo.“

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

NijeRuza

prije 7 mjeseci

Draga Emina, 'S Arapskim pederima se borite za druge pedere, lezbejke, operirane muškarce koji misle da su žene, operirane žene koje misle da su muškarci i one koji su totalno izgubili svaki dodir sa realnošću pa misle da nemaju nikakav spol'! Ako se borite, znači da ste borci. A u modernom svijetu današnjice, to se zove džihadisti. Biti džihadista je u modernom, zapadnjačkom sistemu kao što je E.U. ili S.A.D. zakonski zabranjeno, jer spada pod terorizam. Dakle, po modernom zapadnjačkom zakonu, vi ste teroristi. Čudiš se da se Bosansko-Hercegovačka Islamska Zajednica usudila javno obznaniti svoj stav protiv homoseksualnosti. Jedino što smatraš još 'gorim' od toga je to što je u Arapskim zemljama pederima i lezbejkama zabranjeno javno promovirati svoje seksualne fantazije pod izlikom umjetnosti. Evo ti jedan 'newsflash': Nije sramota biti heteroseksualan i pobožan, niti je protuzakonski javno upražnjavati i obznanjivati svoju religiju! Navodiš primjer Arapskih pedera u Nizozemskoj, bez da i jednom obrazložiš pozadinu cijelog njihovog problema. Naime, većina Arapa u Nizozemskoj su Marokanskog porijekla. Tamo žive još od 50-ih godina, uvezeni kao neobrazovana, jeftina radna snaga. Od tad do sad, razmnožili su se na najmanje 3 generacije, a nerijetko čak i do 5., jer se u njihovoj kulturi rano vjenčavaju i dobijaju puno djece. Nažalost, nije dovoljno djecu samo dobiti, djeca se moraju i odgajati! Ali kada otac radi i dan i noć kako bi prehranio toliku obitelj, a majka ne govori (dovoljno) jezik da bi bila aktivno uključena u dječiju edukaciju ili zbog nedostatka vremena od tolike djece i svih kućanskih poslova, a ponekad čak i nezainteresiranosti, djeca automatski izmiču obiteljskoj kontroli, a i prisnosti. Zato tu prisnost traže drugdje. Najčešće na ulici, gdje ih iskusni, prefrigani kriminalci i pedofili iz svakog ćoška vrebaju. Kako bi sebi zaradili džeparac da si mogu kupiti Gucci torbu i patike, Dolce Gabbana majice itd. , jer žele biti 'moderni' kao i ostali svoji vršnjaci, često ne mogu da odole ponudama takvih nečasnih ljudi, jer se zbog predrasuda teško zapošljavaju, a i poštene plate su premale za takav stil života. Osim kriminala, tako se znaju baviti i 'manje opasnim' stvarima, zadovoljavajući seksualne perverzije homoseksualnih pedofila, kojih u Nizozemskoj, a i ostatku Evrope, a i cijelog svijeta, ima na pretek! Roditelji za kriminal saznaju kada je već prekasno i dijete im završi u zatvoru. Pošto Arapi nisu autohtoni Evropski narod, za njih nema 'blaže kazne' niti 'pomilovanja', osim onog kojeg u svojem dugogodišnjem izdržavanju zatvorske kazne mogu dobiti u privatnosti ćelija i kupatila muškog zatvora! Kada izađu iz zatvora i vrate se roditeljima, oni ih obično pretuku zbog sramote što su sad kao obitelj označeni kao kriminalci, a nerijetko čak i izbace iz kuće, prekidajući svaki kontakt s njima. A u zatvoru je bolje nego na ulici, jer tamo imaš krov nad glavom, hranu i krevet gdje će te netko, bilo tko milovati i pružiti ti privremenu iluziju da si voljen. S druge strane, djeca koja se prodaju pedofilima, obično ne završe u zatvoru, jer su pedofili najbolje zaštićena sorta u Nizozemskoj, a i u ostatku Evrope i svijeta općenito, ali zato često zloupotrebljavaju narkotike, kako bi ubili svaki osjećaj u sebi, jer se sami sebi gade, što ih isto tako dovodi do depresije. U principu, radi se o silovanjima maloljetnika, ali, nažalost, u ovom 'modernom' sistemu, ne postoji nitko tko može ili uopće želi da ih zaštiti. I oni su kao žrtve toga vrlo svjesni! Osoba koja odrasta pod takvim nenormalnim okolnostima je vrlo rijetko duševno dovoljno snažna da može u potpunosti da razvije svoju osobnost, uključujući svoju seksualnost. Dakle većina njih, ne samo da je zbunjena oko svoje seksualnosti, već ih većina čak nikada nije ni bila u intimnom i/ili seksualnom odnosu sa ženom! Neki čak nisu u stanju imati bilo kakvu normalnu konverzaciju s ženskom osobom! Zbog toga su često i agresivni, jer ne žele biti takvi, a ne znaju kako biti drugačiji od onog što su postali manipulacijom zlih predatora. Nadalje, kroz cijeli svoj artikl konstantno povezuješ Palestince i njihovu borbu za pravo na život sa tvojom borbom da hebeš koga hoćeš, jer eto kao, Bani Israel ne mogu biti pederi i lezbejke! Palestinci su jedan od rijetko istinski pobožnih i spiritualnih naroda i većinski Muslimani i Pravoslavci i kao takvi se uopće ne poistovjećuju s tebi sličnima, te po tom pitanju također zauzimaju svoj vjerski stav, koji se ni malo ne razlikuje od bilo koje druge Islamske Zajednice u svijetu! Osim toga, izjednačavati tvoje pravo da kao odrasla osoba hebeš koga hoćeš s njihovim vapajem za pravom da dišu, jedu, hodaju i, općenito, bukvalno da žive, ne samo da je odvratno, nego je van svakog kontakta s realnošću! I zato se ti i tvoji džihadisti slobodno nastavite boriti za vaša prava da hebete koga hoćete, ali nas Muslimane i ostale neistomišljenike zaobiđite u širom luku!