Talijanski trajekt Aurelia, koji plovi pod ciparskom zastavom i kojemu je jučer otkazao motor zbog čega je dotegljen do Splita, rano popodne je uplovio na carinski gat trajektne luke gdje su putnici puni uzbuđenja prenijeli prve dojmove plovidbe koja je neplanirano trajala više od 40 sati.

Marija Ćićerić iz Podstrane u luci je čekala supruga koji se nalazio na brodu. Novinarima je rekla da joj je jučer ujutro bila panika jer je shvatila da taj brod pluta i da ih nitko ne vuče, no popodne je doznala da je stigao remorker koji će ih dotegliti u Split.

“Suprug mi je rekao da je jučer ujutro bilo jako ružno vrijeme, no popodne se popravilo, a i stigla je pomoć. Osoblje na brodu im je bilo izvrsno tako da su bili opušteni jer su shvatili da će se sve to riješiti. Kontinuirano su dobivali informacije kako će se to privesti kraju, koliko im vremena treba i da su u sigurnim rukama”, kazala je Ćićerić.

Putnica na brodu Sadika Kuprić je za kvar broda doznala tek ujutro oko osam sati od drugih putnika zbog čega je bila u strahu i neizvjesnosti, dok je Boris Antoni nakon iskrcaja rekao da o situaciji ne može reći ništa loše s obzirom da su domaćini na brodu bili korektni.

Na brodu su se stvorila divna prijateljstva

“Nije me ni najmanje bilo strah, jedino nas je jako jugo bacalo prema Dugom otoku, a kasnije kada je stigao remorker sve je bilo u redu. Prvo je otišao jedan motor, ostali smo na pomoćnom motoru. Na brodu su se stvorila divna prijateljstva. Nikakvu odštetu neću tražiti jer su svi bili korektni”, izjavio je Antoni.

Nakon lijepog druženja u San Marinu sa svojom obitelji u Split se Aureliom zaputila i Lena Jurić. Ni ona nema loših riječi za posadu. Kazala je da je pokušavala smiriti samu sebe, da je naišla na grupu Šibenčana koji su bili vrlo ugodni. Po njoj je bilo traumatično i teško, ali sve se završilo lijepo.

“Sve je dobro što se dobro završi, dobro smo se držali. S nama su bili liječnici, imali smo hranu, mogli smo spavati, zaplesali smo. Malo smo se našli u salonu, popričali, čekali vijesti. Svi smo zvali kući, pratili smo portale, doduše mislili smo da će sve biti puno brže, ali more je bilo ludo. Nikakvog zla nije bilo i to je najvažnije od svega”, kazala je putnica Maglica Plejić.

Da na brodu nije bilo panike novinarima je potvrdila i putnica Janja Pažanin koja je kazala kako joj je to iskustvo za pamćenje, da su cijelo vrijeme sjedili, spavali, jeli, igrali, te plesali, a strah je nije bilo nakon što je stigao remorker.

Posada je mogla malo drugačije reagirati

Presretan što je stigao u Split bio je bračni par Ante i Đurđa Soža iz Primoštena koji je priznao da je putovanje nakon otkazivanja motora bilo grozno, ali i otkrio da su putnici članovima posade remorkera pljeskali kada su došli po njih devet milja južno od Žirja.

“Za nas koji smo rođeni na moru svima je ovo jedno posebno iskustvo. Znamo sve pluseve i minuse ovakvih stvari i hvala Bogu sve je završilo dobro. Panike na brodu nije bilo, a posada je mogla malo drugačije reagirati”, bio je kritičan Ante Soža.

Sva sreća, dodoa je, da nas je na brodu bilo puno iskusnih koji imamo svoje brodove, pa je sve prošlo relativno dobro. Očekivali smo da će nam netko bliži kapetanu reći pravu situaciju, ali su bili mutavi”, zamjerio je Soža.

Kazao je i da su putnici vidjeli da brod tjera vjetar, odnosno da radi vrtloge, te da je, iako je u početku bilo rečeno da je otišao jedan motor, shvatili da je otkazao i drugi motor. Trešnjava broda je bila sve češća i duža, izgledalo je kao potres, no srećom sve je završilo dobro.

Talijanski trajekt Aurelia doživio je havariju u dva sata poslije ponoći u četvrtak devet nautičkih milja južno od Žirja. Na brodu se nalazilo tristotinjak putnika i članova posade, te pedesetak automobila. S obzirom na olujno jugo koje je tijekom četvrtka ujutro puhalo na tom području, te valova visokih pet metara iz Gaženice kod Zadra je u pomoć pri teglenju Aurelie poslan remorker Pollux koji ih je doteglio u Split.