MAKSIM DEMIN

Ruski biznismen Maksim Demin kupio je u studenome 2011. nogometni klub Bournemouth, tadašnjeg trećeligaša, a sada člana engleskog drugog ranga i jednog od glavnih favorita za ulazak u Premier ligu. Demin je tada kupio 50 posto vlasništva kluba za mizernih 850 tisuća funti – klub je tada imao financijskih problema i uz činjenicu da je igrao treću ligu, to su bili razlozi za tako jeftinu kupnju. Dvije godine kasnije Demin je kupio još 25 posto, a 2019. tvrtka Demin AFCB Enterprises je kupila i preostalih 25 posto dionica pa je ruski biznismen postao stopostotni vlasnik kluba.

Maksim Demin (rođen u listopadu 1969.) je kroz sve ove godine u Engleskoj uspio sačuvati ne samo svoju privatnost, nego i puno više – o njemu se zna vrlo malo, skoro ništa. Ne zna se čak ni točan datum rođenja, niti mjesto rođenja. Demin je Rus, sada s engleskim državljanstvom. Obogatio se kroz petrokemijski biznis, a od 2005. je u Engleskoj s tvrtkom Wintel koja se bavi prodajom goriva, ruda, metala i industrijskih kemikalija. Engleski poslovni magazini procjenjuju tvrtku na više od 100 milijuna funti. U Engleskoj posjeduje dvije kuće, onu u Sandbanksu je platio 5 milijuna funti. Intervjue ne daje, na utakmicama se gotovo nikad ne pojavljuje, kaže da je to stoga što je praznovjeran i smatra da njegova pojava donosi loše rezultate. U medijima je poznata njegova supruga Irena: 2012. u poluvremenu utakmice protiv MK Donsa pri rezultatu 0:1 ušla je u svlačionicu i održala motivacijski govor igračima. Završilo je 2:2.

Maksim Demin (u sredini) je vlasnik Bournemoutha, kluba u koji je uložio 160 milijuna funti i koji se trenutno nalazi prvi vrhu druge engleske lige. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

Pod Deminovim vlasništvom Bournemouth, klub iz istoimenog grada na jugu Engleske sa 184 tisuće stanovnika, narastao je do razine kojoj se ni navijači vjerojatno nisu nadali. Već u drugoj sezoni nakon Deminova ulaska ušao je u drugu englesku ligu, a onda su nakon dvije sezone u drugoj u Premier ligu, prvi put u klupskoj povijesti dugoj 126 godina. Detalj koji govori u kakvo je društvu Bournemouthov ušao je činjenica da stadion Dean Court koji prima 11.464 gledatelja je tada bio najmanji stadion u ligi, sljedeći najmanji je Swanseaov Liberty stadion koji prima 20.909 gledatelja.

U sezoni u kojoj je osigurao ulazak u Premier ligu nogometni savez kaznio je klub sa 7.6 milijuna funti zbog kršenja pravila financijskog fair playa. Naime, klub je prethodnu sezonu završio s minusom od 10,3 milijuna funti, a sljedeću s 38,3 milijuna funti. Ipak, nakon žalbe Bournemouth je platio samo 4,75 milijuna funti kazne, ali to što su trošili više nego što su smjeli u odnosu na prihode nije u klubu nikog zabrinulo.

Bournemouth se u Premier ligi zadržao pet sezona, a sada u drugoj drugoligaškoj sezoni uz Fulham stoji kao glavni kandidat za povratak u Premier ligu. Koliko je pod vodstvom Demina klub narastao, kaže podatak da Transfermarkt procjenjuje vrijednost momčadi na 169,6 milijuna eura, najviše u ligi, a trenutno tri premierligaša imaju manju vrijednost momčadi. Procjene govore da je Rus do sada uložio 160 milijuna funti u klub, a navodno suradnicima stalno govori kako ga zarada uopće ne zanima.

ALIŠER USMANOV

Ališer Usmanov je uz Romana Abramoviča drugi bogati Rus koji zadnjih godina igra važnu ulogu u engleskoj Premier ligi. Zapravo, Usmanov je Uzbekistanac rođen 1953. u Taškentu, ali još od raspada SSSR-a, a pogotovo od pojave Vladimira Putina, vezan je za Rusiju pa ne čudi što ga se stavlja u društvo ruskih biznismena.

Usmanov je najbogatiji Rus u Engleskoj, a kad je netko prvi u toj konkurenciji onda znate da se radi o čovjeku s ozbiljnim novcem na računu. U engleskom nogometu Usmanov je od 2007., kad je s iransko-britanskim biznismenom Farhadom Moshirijem, s kojim i dalje surađuje, za 75 milijuna funti kupio 14,5 posto vlasništva u Arsenalu. To je bio tek početak, pomalo je kupovao dionice, u veljači 2009. je došao do 25 posto, na 29 posto je bio u lipnju 2011., a na 30 posto u listopadu 2013. Međutim, istovremeno je dionice kluba kupovao i američki biznismen Stan Kroenke, s kojim Usmanov nije bio u dobrim odnosima. Kako nije imao većinu dionica, nije mogao odlučivati pa je često kritizirao klupsku politiku zbog koje Arsenal nije osvajao titule. Kad je u srpnju 2012. objavljeno kako legendarni napadač Robin van Persie neće produžiti ugovor, Usmanov je javno kritizirao upravu zbog nedostatka ambicija, ali je odbio prodati svoje dionice. To se dogodilo tek u kolovozu 2018., kad je za 550 milijuna funti prodao dionice Kroenkeu.

Nešto ranije Usmanov je ušao u još jedan klub Premier lige, Everton, ali ne kao vlasnik, to ni propisi ne dozvoljavaju. Farhad Moshiri je 2016. svoje dionice Arsenala prodao Usmanovu i kupio 49,9 posto udjela u Evertonu, a do danas udio dionica je povisio na 94 posto. Usmanov je još 2017., još dok je bio suvlasnik Arsenala, uložio 15 milijuna funti u Evertonov trening-centar koji je nazvan USM, kako se zove i glavna njegova tvrtka. Dvije godine kasnije na Evertonovim dresovima pojavilo se ime druge najveće ruske telekom tvrtke MegaFon, koja je u vlasništvu Usmanova.

Bloomberg procjenjuje imovinu Ališera Usmanova na 19,5 milijardi dolara. Obogatio se nakon raspada Sovjetskog Saveza, najpoznatiji je po vlasništvu Metalloinvesta, ponajveće ruske metalurške kompanije specijalizirane za željezo. Kroz puno različitih tvrtki bavi se različitim poslovima, a zanimljivo je i da se nalazi na mjestu predsjednika Svjetske mačevalačke federacije.

Usmanova se smatra bliskim Putinu, a uz njega je vezana i jedna privatna kontroverza ruskog predsjednika. Naime, njegova supruga Irina Viner Usmanova je bivša gimnastičarka koja je upoznala Putina s Alinom Kabajevom, također bivšom gimnastičarkom. Od 2008. postoji priča kako je Putin u vezi s Kabajevom, u travnju te godine moskovski Korrespondent je objavio tekst o tome, ali su novine vrlo brzo ugašene i sve je demantirano. Priča je opet dobila maha nakon što se ruski predsjednik 2014. razveo od supruge Ljudmile, a pogotovo od 2019. kad je Kabajeva rodila blizance. Putin i Kremlj su uvijek odbijali bilo što reći na ovu temu.

Ališeru Usmanovu sada je u Europi zamrznuta imovina, Everton je prekinuo sponzorstvo s njegovom tvrtkom, a među značajnijim zapljenama spominje se jahta duga 155 metara i vrijedna 600 milijuna dolara koju mu je u luci Hamburg oduzela Njemačka.

DMITRI RIBOLOVLJEV

Kad je u prosincu 2011. ruski bogataš Dmitri Ribolovljev kupio 66,6 posto vlasništva u Monacu, klub je bio pri dnu druge francuske lige, i bilo je za očekivati da će uzlet krenuti strelovitom brzinom. I bilo je tako, Monaco je sada u grupi europskih nogometnih velikana. Forbes procjenjuje Ribolovljevu imovinu na 6,7 milijardi dolara, a bila bi ta brojka i veća da se nije razveo, ali to što je bivšoj ženi isplatio 605 milijuna dolara vjerojatno ga i nije baš potreslo.

Ribolovljev je rođen 22. studenog 1966. u Permu, završio je medicinu i počeo 1990. raditi kao liječnik, ali nije bio zadovoljan zaradom pa je s ocem otvorio tvrtku i (pre)prodavao razne medicinske proizvode. Posao je dobro išao pa je sa suprugom Elenom preselio u Moskvu i završio tečaj za brokera, a ubrzo je pokrenuo i investicijski fond s kojim je počeo kupovati dionice tvrtki koje su se raspadom SSSR-a pojavile na burzama. Ubrzo je dobio nadimak „kralj kalija“ jer je kupovao rudnike ovog minerala, do tada dosta podcijenjenog u industriji. Bogatstvo je raslo, ali i problemi. Još 1993. obitelj s kćer Ekaterinom je otišla u SAD jer im je prijetila otmica i iznuda lokalnih mafijaša, a zatim su se preselili u Švicarsku. Dvije godine kasnije Dmitri je uhićen zbog sumnje da je planirao ubojstvo poslovnog partnera i 11 mjeseci je proveo u zatvoru.

Dimitri Ribolovljev (na slici s princom Albertom) kupio je Monaco kada je bio na dnu druge francuske lige i odveo ga do polufinala Lige prvaka. FOTO: FOTO: P Photo/Claude Paris/GuliverImage

Do 2010. posao je toliko narastao da je Ribolovljev došao na deseto mjesto najbogatijih Rusa, a koliko je moćan bio govori podatak da je od Donalda Trumpa 2008. kupio vilu u Palm Beach za nevjerojatnih 95 milijuna dolara.

Monaco je pod Ribolovljevim vodstvom narastao do razine najvećih europskih klubova, najbolji dokaz za to je sezona 2016/2017. kad su došli do polufinala Lige prvaka, gdje ih je nadigrao Juventus. Novca za pojačanja nije nedostajalo, kupljeni su James Rodriguez iz Porta za 45 milijuna eura, Radamel Falcao iz Atletico Madrida za dva milijuna manje, Wissam Ben Yedder za 40 milijuna iz Seville, ali osim rezultata u klupsku blagajnu su od prodaja stizali još veći novac: Kyllian Mbappé je prodan za 130 milijuna u PSG, James Rodriguez za 67,5 milijuna u Real Madrid, Thomas Lermar za 65 milijuna u Atletico Madrid, Anthony Martial za 54 milijuna u Manchester United…

Ribolovljev navodno nije povezan s Putinom, čak suprotno – početkom 2011. je navodno bio prisiljen prodati svoju najveću tvrtku Uralkalij prijateljima predsjednika Rusije. Za razliku od Romana Abramoviča, Ribolovljev ne želi prodati Monaco jer kaže da nema nikakve veze s ruskom politikom i Vladimirom Putinom i smatra da ne treba osjećati nikakvu odgovornost zbog agresije na Ukrajinu.

VALERIJ OJF

Ako ozbiljnije pratite nogomet, onda znate da je puno mladih igrača iz Chelsea u zadnjih desetak sezona bilo na posudbi u nizozemskom Vitesseu. Od Nemanje Matića, preko našeg Mateja Delača do Masona Mounta, ukupno 29 igrača je bilo u Vitesseu na posudbi iz Chelsea. Možda mislite da se radi o normalnoj suradnji između klubova, ali ovdje se ipak radi o nečemu jačem – ruskoj vezi između Romana Abramoviča i vlasnika Vitessea kojem su zadnja tri vlasnika Rusi ili su bliski s Rusima.

Vitesse se u drugoj polovici 2000-ih godina dosta mučio s financijama, pa ni rezultati nisu bili sjajni, nakon sezone 2004/05. nisu uspijevali sezonu završiti na poziciji višoj od desete.

Godine 2010. se kao novi kupac, a onda i vlasnik Vitessea pojavio Merab Jordania, bivši igrač Dinama iz Tbilisija, kasnije predsjednik gruzijskog nogometnog saveza. U trenutku kad je Jordania postao 100-postotni vlasnik kluba, do kraja ljetnog prijelaznog roka ostala su dva tjedna – dovoljno da na posudbu stignu Matić, Slobodan Rajković i Matej Delač. Suradnja je nastavljena, sljedeće sezone stigli su Patrick van Aanholt, Tomas Kalas, pa Gael Kakuta, Bertrand Traore, Lucas Piazon, Christian Atsu, Sam Hutchinson… Merab Jordania je 2013. morao otići, ionako ga se samo smatralo frontmenom koji nema financijsku moć, a Gruzijac se uskoro dodatno zaigrao kad je izvršnom direktoru kluba Joostu de Witu poručio da će mu odsjeći prste. De Wit je ostao sa svih deset prstiju, ali 2013. novi vlasnik je postao Abramovičev prijatelj Aleksander Čigrinski. Navijači nisu bili presretni jer je pod Jordanijem klub izašao iz krize, ali isto se nastavilo i pod vodstvom Čigrinskog. Nova primopredaja vlasništva, opet bez nekog posebnog javno poznatog razloga, dogodila se 2018. kad je dotadašnji član uprave Valerij Ojf, još jedan Abramovičev prijatelj i suradnik, postao vlasnik kluba, što je i danas.

Valerij Ojf prijatelj je Romana Abramoviča te je kupnjom Vitessea ta nizozemska momčad postala partner Chelseaja. FOTO: imago images/VI Images/GuliverImage

Ojf je još jedan u nizu ruskih oligarha koji svoju privatnost skrivaju kao zmija noge. Ojf je rodom Ukrajinac, rođen je 22. siječnja 1964. u Odesi. Bio je direktor tvrtke Highland Gold Miners koja je u vlasništvu nekoliko značajnih rudnika zlata u Rusiji koja je nedavno prodana za 1,2 milijarde eura, direktor u Sibneftu, naftnoj kompaniji koju je Abramovič 2005. prodao Gazpromu, te u Millhouse Capitalu, tvrtki koja upravlja Abramovičevom imovinom.

Još malo o Vitesseu: nakon što je Jordania otišao iz kluba, javno je govorio kako Vitesse nije smio ući u Ligu prvaka, a dao je i neke dokaze o tome kako bi klub, u situacijama kad bi pri kraju sezone bio u prilici osigurati prolaz u LP, odjednom posustao. Razlog? Nagađa se, dva kluba istog vlasnika po UEFA-inim pravilima ne smiju biti sudionici istog natjecanja.

ROMAN ABRAMOVIČ

Iako ni Dmitri Ribolovljev nije baš sitna riba, Roman Abramovič je ipak broj jedan kad govorimo o ruskim oligarsima – vlasnicima klubova. Abramovič je vlasnik Chelsea od 2003., i od tog londonskog kluba napravio je svjetskog velikana. U 19 godina Chelsea je dvaput osvojio Ligu prvaka, pet puta Premier ligu, dva puta Europa ligu, FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, pet puta FA kup… U vrijeme vladavine klubom u momčad je uložio oko 2,3 milijarde eura.

Abramovič je javnosti dobro poznat. Rođen je 24. listopada 1966., a obogatio se nakon pada komunizma u Rusiji kroz privatizaciju. Bio je blizak s Borisom Jeljcinom i Vladimirom Putinom. Obogatio se ponajviše u poslu s naftom, od toga da ju je jeftino kupovao i onda skuplje prodavao, do toga, bilo je i konkretnih optužbi, da je stajao iza čestih „nestanaka“ cisterni i vlakova s naftom. Naftnu kompaniju Sibneft kasnije je prodao Gazpromu za 13 milijardi dolara.

Iako godinama živi u Londonu, nema državljanstvo Engleske, nego Rusije, Izraela (porijeklom je Židov) i Portugala.

Ubrzo nakon što je objavljeno kako će europske države plijeniti imovinu ruskih oligarha, Abramovič je objavio kako će prodati klub, a novac će usmjeriti žrtvama rata u Ukrajini.

Roman Abramovič je prije 19 godina kupio Chelsea, a sada ga želi prodati za ne manje od tri milijarde funti. FOTO: AP Photo/Martin Meissner/GuliverImage