Vaša svetosti, da zamolite predsjednika Putina za tri rečenice, da kaže narodu, bilo bi divno”, prošaputao je u četvrtak navečer, 17. siječnja, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poglavaru Srpske pravoslavne crkve patrijarhu Irineju u Hramu Svetog Save u Beogradu, pred kojim su deseci tisuća Srba satima čekali da im se obrati najdraži gost – šef ruske države, zaštitnik Srbije i branitelj Kosova Vladimir Putin. Nekoliko minuta kasnije Putin im se obratio. Na stepenicama Hrama dva puta je kucnuo prstom u mikrofon, puhnuo u njega i uputio neočekivano ohrabrujuću poruku: “Hvala, hvala na prijateljstvu.”

Bio je to kraj dugo najavljivanog, priželjkivanog i odlaganog spektakularnog sedmosatnog Putinova boravka u Beogradu, čiji su akteri, osim državnih i vjerskih lidera, bili i vozači više od 1200 autobusa, deseci tisuća državnih službenika, članova vladajuće Srpske napredne stranke i radnika državnih poduzeća iz cijele Srbije, estradna zvijezda Svetlana Ceca Ražnatović, 6500 policajaca, ruski diplomat iz Tirane, tromjesečno štene šarplaninca.

Putinov dolazak u Srbiju bio je najavljivan za listopad ili studeni prošle godine. Zatim je bio preciziran 1. studeni, kao 100. godišnjica oslobođenja Beograda u Prvom svjetskom ratu, uz održavanje vojne parade i isporuku 30 ruskih tenkova T-72 i isto toliko borbenih vozila. Parada u Beogradu pomaknuta je na 11. studeni, u povodu Dana primirja u Prvom svjetskom ratu, uz najavljeno predstavljanje 100 novih tenkova i novog protuavionskog raketnog sustava te prisustvo uglednih uzvanika iz svijeta, uključujući Putina.

Taj plan pokazao se kao preambiciozan. Parada nije održana, Beograđani nisu vidjeli nove tenkove i rakete, ali se ugledni uzvanici iz svijeta, uključujući Putina, jesu okupili 11. studenog – u Parizu, na svečanosti povodom 100. godišnjice okončanja Prvog svjetskog rata. Kojoj je, među svjetskim liderima, prisustvovao i Vučić, ali i predsjednik Kosova Hashim Thaçi. S tim što je Thaçi sjedio u neposrednoj blizini Putina i rukovao se s njim, dok je Vučić dobio mjesto na sporednoj tribini. Vučić je tu situaciju ovako opisao: “Thaçi se našao iza leđa Putinu, pružio mu je ruku. Putin nije znao o kome se radi, a kada je shvatio, okrenuo se k drugim predstavnicima.”

Ubrzo se pokazalo da Vučić nije govorio istinu, što mu se vrlo često događa. Novinske agencije objavile su snimke na kojima Putin i Thaçi razgovaraju i poziraju fotoreporterima, rukujući se.

Mjesec i pol dana kasnije najavljeno je da će Putin konačno stići u Beograd, gdje su se, poslije napada metalnom šipkom na Borka Stefanovića, lidera minorne opozicijske partije Levica Srbije, počele subotom organizirati prosvjedne šetnje pod nazivom “Stop krvavim košuljama”. Vučić je sudionicima prosvjeda poručio “šetajte do mile volje, nijedan zahtjev neću vam ispuniti, može vas se i pet milijuna skupiti”, nakon čega je slogan nezadovoljnika promijenjen u “Jedan od pet milijuna”.

Za srijedu, 16. siječnja, dan prije dolaska Putina, bilo je najavljeno odavanje počasti masovnom šetnjom ulicama Beograda, političaru s Kosova Oliveru Ivanoviću, izrešetanom u srpskom, sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice točno godinu dana ranije.

Ivanović je 2017. na lokalnim izborima bio kandidat za gradonačelnika Severne Mitrovice, kao opozicija Srpskoj listi, partiji koja na Kosovu predstavlja produženu ruku Beograda. Zato je Ivanović u Beogradu optuživan da je izdajnik, nepošten čovjek, više zabrinut za svoj spaljeni automobil nego za interese sugrađana, da ima podršku Prištine, da je dio antisrpske koalicije.

Direktor Kancelarije za Kosovo srpske vlade Marko Đurić izjavio je da je “svaki glas za Ivanovića glas protiv interesa srpskog naroda i glas za razbijanje srpskog jedinstva na Kosovu”.

Ivanović je poražen na izborima i ubijen na ulici tri mjeseca kasnije. Počinitelji zločina nisu otkriveni. Na godišnjicu ubojstva Đurić je u Beogradu, i dalje kao direktor vladine Kancelarije za Kosovo, rekao: “Ivanović je bio srpska žrtva. Za nas je njegovo ubojstvo neizbrisiva tragedija koja je dubinski i suštinski potresla naše društvo. Nećemo odustati od borbe za istinu i pravdu. Gonit ćemo odgovorne za taj zločin do kraja svijeta, ako bude trebalo.”

Nakon što je najavljeno da će sudionici prosvjeda “Jedan od pet milijuna” odati počast Ivanoviću 16. siječnja, na godišnjicu njegove smrti, na srpskoj političkoj sceni, upravo niotkuda, pojavilo se do tada nepoznato udruženje Centar za razvoj Beograda. Predstavnik tog udruženja Vladimir Jestrović je, na najkraćoj konferenciji za medije kojoj je Nacionalov izvjestitelj svjedočio tijekom karijere duže od tri desetljeća (trajala je manje od tri i pol minute), najavio da će Centar za razvoj Beograda 17. siječnja na platou ispred Hrama Svetog Save organizirati skup podrške prijateljstvu Srbije i Rusije, na kojem će govoriti Vučić i Putin.

“Nemamo javnu podršku Vlade Srbije i vladajućih stranaka. Skup predstavlja promociju ciljeva normalne i pristojne Srbije, koja radi ono što je u njenom interesu i interesu njenog naroda. Želimo živjeti u Srbiji koja održava prijateljstva i s Istokom i sa Zapadom. Posjet Putina doživljavamo kao veliku podršku Srbiji. Pozivamo sve građane dobre volje da nam se pridruže. Očekujemo veliki broj građana, jer znamo da je mnogo onih koji žele normalnu i pravu Srbiju. Želimo dati podršku Vučiću i Putinu, koji će nam se tamo obratiti”, izjavio je Jestrović.

Nekoliko desetaka tisuća ljudi je u tišini, uz svijeće i svjetla mobilnih telefona, odajući poštu Oliveru Ivanoviću, 16. siječnja navečer u dugoj koloni prošlo centrom Beograda. Kada su stigli do Hrama Svetog Save, gdje su namjeravali zapaliti svijeće, naišli su na zaključana vrata najveće pravoslavne crkve na Balkanu. Čiju izgradnju već desetljećima financiraju svi građani Srbije – neki dobrovoljnim prilozima, drugi plaćanjem obaveznih poštanskih marki.

Sljedećeg dana je Beograd bio okićen ruskim i srpskim zastavama. Basnoslovno skupa “muzička” fontana na kružnom toku Slavija, kojoj pješaci ne mogu prići, bila je u srpskim i ruskim bojama – crvenoj, plavoj i bijeloj. Izlomljene mramorne ploče na platou ispred Hrama Svetog Save zalivene su asfaltom. A grad je bio u izvanrednom stanju, zbog Putinova posjeta i “skupa podrške prijateljstvu Srbije i Rusije”.

Policija je blokirala promet u ulicama kojima je Putin trebalo proći, dok je ostatak centra grada bio neprohodan zbog stotina parkiranih autobusa, pristiglih iz cijele Srbije kako bi dovezli sudionike skupa ispred Hrama Svetog Save. Prema priopćenju policije, stiglo je 1200 autobusa, na temelju čega bi se moglo pretpostaviti da ih je bilo i više. Na društvenim mrežama pojavile su se poruke o nagradi za putovanje u Beograd toga dana – negdje se navodio honorar od 12,5 eura, negdje pet litara mlijeka. Objavljene su snimke potpuno praznih zgrada državnih službi u srpskim gradovima. U hali beogradskog Doma omladine bili su uz zidove, u dužini od nekoliko desetina metara, poredani sendviči i bočice vode za sudionike spontanog okupljanja, koji su, kao odgovor na “Jedan od pet milijuna”, nosili veliki transparent “Jedan od 300 milijuna” (iako ukupno stanovništvo Rusije i Srbije jedva dostiže 150 milijuna).

Nevjerojatno je kako je Centar za razvoj Beograda, organizacija za koju niko nije čuo sedam dana ranije, uspio sve to postići “bez službene podrške Vlade Srbije i vladajućih partija”.

Prošlotjedno okupljanje podsjetilo je na “kontra-miting” održan 24. prosinca 1996. na beogradskim Terazijama, pod nazivom “Za Srbiju”. Organizirao ga je tada najmoćniji Srbin Slobodan Milošević, kao odgovor na svakodnevne jednomjesečne ulične prosvjede zbog krađe na lokalnim izborima. Stotine autobusa tada su iz unutrašnjosti Srbije dovezle Miloševićeve pristalice, spremne za obračun s “beogradskim izdajnicima”. Bilo je tuča i pucnjave, a policija je satima stajala po strani, kao da su vlasti priželjkivale masovno krvoproliće.

Tridesetdevetogodišnji Beograđanin Predrag Starčević bio je pretučen do smrti. Člana opozicijskog Srpskog pokreta obnove Ivicu Lazovića metak je pogodio u glavu. Preživio je, ali kao invalid.

Ovoga puta u Beogradu nije bilo nasilja, ali su svi ostali elementi “kontra-mitinga” bili prisutni.

Putin je doputovao uz uobičajeno kašnjenje i uz pratnju triju srpskih borbenih aviona MiG-29. Na aerodromu ga je dočekao Vučić, kojeg je Putin primio u svoju limuzinu “Aurus Senat”. Položili su vijence na Groblju oslobodilaca Beograda 1944. godine, a na svečanom dočeku ispred Palače Srbije, nekadašnje zgrade Saveznog izvršnog vijeća, ruska i srpska himna intonirane su uz pratnju topovskih plotuna.

Putin je Vučiću uručio Orden Aleksandra Nevskog. Vučić je Putinu poklonio tromjesečnog šarplaninca Pašu.

Delegacije dviju zemalja potpisale su više od 20 dokumenata, među kojima neki imaju bizarne nazive kao što su Memorandum o razumijevanju o suradnji u oblasti istraživanja i korištenja kozmičkog prostora u mirnodopske svrhe i Sporazum o korištenju atomske energije u mirnodopske svrhe. Potpisani su i Sporazum o suradnji u renoviranju i povećanju kapaciteta hidroelektrane Đerdap 2 i ugovor vezan uz nove projekte na željeznici, vrijedan 230 milijuna eura.

Srpska ministrica prometa Zorana Mihajlović izjavila je da će Srbija imati najbržu prugu “u ovom dijelu regije”, kojom će se od Beograda do Budimpešte putovati brzinom od 200 kilometara na sat. Riječi Zorane Mihajlović trebalo bi prihvatiti s izvjesnom rezervom, s obzirom na to da je u travnju 2015. tvrdila da će modernizacija pruge Beograd – Budimpešta biti okončana 2017. godine. To se nije dogodilo.

Govoreći o ekonomskoj suradnji dviju zemalja, Putin je naveo da je Rusija jedan od najvećih investitora u privredu Srbije. Što nije istina. Kompanije iz Europske unije uložile su u Srbiju pet puta više novca nego firme iz Rusije. Donacije Srbiji iz EU-a i Sjedinjenih Američkih Država od 2000. godine veće su od četiri milijarde eura. Izvoz iz Srbije na tržište EU-a odgovara ukupnoj trgovinskoj razmjeni Srbije i Rusije.

Srbija, međutim, energetski gotovo potpuno ovisi o Rusiji, koja dominira srpskom proizvodnjom nafte i plina, kao većinski vlasnik Naftne industrije Srbije i zahvaljujući kompanijama Gasprom i Lukoil. Iz Rusije se podmiruju gotovo dvije trećine srpskih potreba za prirodnim plinom i stiže više od 70 posto sirove nafte.

Uz ocjenu da je energetika jedna od najvažnijih oblasti u odnosima dviju država, Putin je obećao da će Moskva izići u susret rukovodstvu iz Beograda i pomagati u jačanju obrambenih mogućnosti Srbije. Što se tiče Kosova, Putin je izjavio da se Rusija zalaže za uzajamno prihvatljivo rješenje na temelju Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, ali da su kosovske vlasti povukle nekoliko provokativnih poteza, zbog čega Moskva dijeli zabrinutost Beograda jer koraci Prištine mogu dovesti do destabilizacije.

Posjet Vladimira Putina Beogradu potvrdio je da Rusija ipak ima saveznika u regiji – Srbiju. Pitanje je koliko vrijednog saveznika, jer Beograd insistira da je priključenje EU-u njegov vanjskopolitički prioritet

Vučić je obavijestio Putina da je na ulicama Beograda, “kako mu javljaju”, više od 100.000 ljudi, “što pokazuje kakav je odnos našeg naroda prema Rusiji”. Putin je odgovorio da je skup podrške rusko-srpskom prijateljstvu za njega iznenađenje.

“U plan posjeta ne ulazi sudjelovanje na nekim mitinzima, to je za mene neočekivano. Ali veoma se toplo odnosimo prema takvim potezima prijateljstva. Odnosi između Rusije i Srbije imaju jake i duboke korijene. Kada smo zajedno, očekuje nas pobjeda”, izjavio je Putin.

Svečanom ručku organiziranom za dragog gosta prisustvovali su i predstavnici Srba iz dijaspore – predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, predsjednik Samostalne demokratske stranke Srba Milorad Pupovac, kao i lideri opozicijskog Demokratskog fronta iz Crne Gore Andrija Mandić i Milan Knežević, kojima je Putin, kad su ga obavijestili da ga “većinska Crna Gora doživljava i kao svog predsjednika”, rekao: “Vi ste pravi heroji.”

Tijekom ručka ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić otpjevao je dvije ruske pjesme, “Kaljinku” i “Rjabinušku”, što je malo koga među domaćinima iznenadilo, jer se šef srpske diplomacije često upušta u slične pothvate. Dačić je prilikom posjeta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Beogradu pjevao pjesmu “Miljacka” Halida Bešlića, ali i “Osman Agu”, na turskom jeziku. Za što je dobio bakšiš od beogradskog muftije Mustafe Jusufspahića.

Dok se očekivao Putinov dolazak, policija je u blizini Hrama Svetog Save “morala intervenirati i pretresti jedan automobil iz Albanije”. Vozilo je zbog nečega bilo sumnjivo pa je opkoljeno, ali se ispostavilo da je u automobilu bio ruski diplomat iz ambasade u Tirani. Automobil je vlasništvo ruske ambasade, a diplomat je u Beograd došao po službenoj dužnosti. Ali opreza nikad dosta. Dan prije Putinova posjeta objavljeno je da je u Novom Pazaru uhapšen vehabija Armin Alibašić, jer je pripremao teroristički napad u Srbiji. Navedeno je da se Alibašić godinama bavio borilačkim vještinama, izvodio taktičku vojnu obuku, vježbao kampiranje i preživljavanje i da su mu u rancu pronađeni “zračna puška s optičkim nišanom i pripadajućim dijabolama, a za pojasom nož, ali i USB memorija”. Objavljeno je i da je policija na tavanu Alibašićeve kuće otkrila improvizirani kemijski laboratorij, priručnik za pravljenje eksplozivnih naprava, bilješke o gradovima i njihovim udaljenostima od Novog Pazara, zastave terorističke organizacije Islamska država…

Među uzvanicima koji su, uz patrijarha Irineja, dočekali Putina i Vučića u Hramu Svetog Save bila je i Svetlana Ceca Ražnatović, koja je stajala uz šefa srbijanske tajne službe Bratislava Gašića. Prethodno je pjevačica ispred crkve, da bi snimila selfie, “postrojila” tridesetak pripadnika policije i naredila im: “Mašite malo !” Što su oni i učinili, u bijelim rukavicama. Putin je obišao crkvu i s Vučićem i patrijarhom Irinejem flomasterom se potpisao na ikonu Isusa Krista, što bi mogao postati novi tradicionalni pravoslavni običaj. Zatim je pred (prema procjenama policije) 120.000 ljudi poručio na srpskom i ruskom jeziku “hvala, hvala na prijateljstvu” i – napustio Beograd. Kad su sljedećeg dana upitali Vučića kako se osjećao kada je stajao pred više od 100.000 ljudi, znajući da im se gost zbog kojeg su došli neće obratiti, odgovorio je: “Zamolio bih da mi kažete na kojem mjestu u svijetu se, prilikom posjeta nekoj stranoj državi, Putin obratio?” Vučić je izjavio da nije očekivao da će Putin govoriti pred okupljenim Srbima, tako da nije najjasnije zašto je onda od patrijarha Irineja tražio da zamoli Putina “za tri rečenice, da kaže narodu”.

Teško je znati je li Putin zadovoljan posjetom Beogradu. Sigurno je zadovoljan što je izbjegao biti govornik na Vučićevom partijskom mitingu. Pored toga, dok je europski povjerenik za proširenje Johannes Hahn boravio u Prištini, gdje je čuo uvjeravanja da je Kosovo čvrsto opredijeljeno za put k članstvu u EU-u, Putin je istovremeno u Beogradu doživljavao spektakularan doček, kakav mu ne može biti priređen nigdje drugdje u Europi. Poslije poraza ruske politike u drugim balkanskim zemljama – usprkos protivljenju Moskve, Crna Gora je postala članica NATO-a, a Sjeverna Makedonija je na pragu ulaska u alijansu – demonstrirano je da Rusija ipak ima saveznika u regiji – Srbiju.

Pitanje je koliko vrijednog saveznika, jer Beograd insistira da je priključenje EU-u njegov vanjskopolitički prioritet. S tim da se u EU-u, posebno u baltičkim republikama i Poljskoj, poslije Putinova posjeta vjerojatno pitaju je li takvo opredjeljenje Srbije iskreno.

Vučić je, možda, bio zadovoljan ostvarenim, s obzirom na to da je predstavio svoje saveznike – snažnu Rusiju i moćnu stranačku i državnu mašinu.

Ali u Srbiji kao da nisu svi bili impresionirani. Dan poslije Putinova posjeta je 105 nastavnika i suradnika beogradskog Filozofskog fakulteta pružilo podršku uličnim prosvjedima “Jedan od pet milijuna”, uz poruku da u ponašanju vlasti prepoznaju brojne znakove diktature.

Građanima su ukinute političke, ekonomske i kulturne slobode, urušene su institucije i primjena zakona, opći interesi podređeni su osobnim i stranačkim, nepotrebno čestim izvanrednim izborima i tisućama skupštinskih amandmana obezvrijeđena su demokratska prava i parlamentarni sustav, a društvo gurnuto u političko nasilje, ocijenili su na Filozofskom fakultetu. Konstatirali su da se progonima u tabloidima, prijetnjama, sudskim procesima i nasiljem građane pokušava zastrašiti i poniziti, da nositelji vlasti vrijeđaju sve koji se usude postaviti pitanja i izraziti drugačije mišljenje i da propagandom pokušavaju prikriti činjenicu da je u proteklih pet godina Srbija jedna od ekonomija s najsporijim ekonomskim rastom u Europi te da su zarade niže samo u Albaniji i Makedoniji.

Vlast odustaje od europskog puta i dobrosusjedskih odnosa, čime ponovo vodi zemlju u međunarodnu izolaciju. Nesankcioniranjem plagijata i lažnih diploma urušava se obrazovni sustav. Urušava se autonomija sveučilišta, čime se otvara mogućnost za njegovu političku kontrolu. Znamo da je moguća drugačija, bolja Srbija od ove koju vlast sustavno razara, poručili su s Filozofskog fakulteta.

Dan kasnije, u subotu navečer, ponovo su održani prosvjedi “Jedan od pet milijuna” – u Beogradu, Kragujevcu, Prokuplju, Gornjem Milanovcu, Rumi i Somboru. Glumac Nikola Kojo u Beogradu je poručio Vučiću da treba “abdicirati”, jer je suspendirao pravo i pravdu, pogasio sve institucije, odlučio biti i institucija, i pravo, i pravda.

“Izvršio si svoj blitzkrieg, atak na kapital, resurse i pamet naroda. Vrhunski si obavio posao. Koristio si naš novac, nedostatak hrabrosti i spremnosti da se odupremo tvojoj hajdučiji i bahatosti. Zaigrao si se, Aleksandre, zaboravio da si naš službenik, da te mi plaćamo. A mi želimo plaćati nekoga koji zna sprovesti da u ovako plodnoj zemlji nema gladnih u 21. stoljeću. Ne plaćamo te da nas vrijeđaš, ponižavaš i nazivaš bagrom i ološem, da budeš i sudac, i novinar, i advokat, i inspector, i akušer, i babica… Zaustavio si nam život na određeno vrijeme i promovirao mučenje i patnju kao period između kolijevke i groba. Sada je tome došao kraj”, naveo je Kojo.

Uz ocjenu da bi Vučić “i nakovanj pokvario kad bi mu dali da se poigra”, Kojo je rekao: “Zato te pozivamo da abdiciraš, kralju svega što ti pada na pamet. Abdiciraj, samookrunjeni, i imat ćeš olakšavajuće okolnosti. Objasni svojim dvorjanima da polože oružje i podlože svoje lažne diplome, ništa im se neće desiti, osim lustracije. Mora tako, da više nikom ne padne na pamet iživljavati se i pljačkati vlastito stanovništvo.”

Kao predstojeće zadatke Kojo je naveo da se Vučićevim glasačima objasni što je napravio s njihovim novcem i životima, zatim završetak formiranja političkog subjekta prosvjeda, kao i da se sve stranke uvjeri da napuste institucije u kojima ima Vučićevih “hajduka”, jer “ni u kućnom savjetu ne smiju biti zajedno”.

“Jer, vi niste partija, vi ste organizirano-interesno udruženje čija ideologija je pljačka bez maske”, izjavio je Kojo i naglasio da je posljednji cilj istrajati do kraja, do totalne građanske neposlušnosti.

Govor pred prosvjednicima Kojo je završio citirajući na ruskome Putinove riječi, izgovorene dva dana ranije pred Hramom Svetog Save: “Hvala na prijateljstvu.”