Kako se ponašaju roditelji koji su bili profesionalni sportaši, a čija djeca pokazuju sklonost prema bavljenju sportom? Neki se tome protive jer znaju kroz što sve treba proći da bi se došlo do uspješne karijere, neki svoju djecu podržavaju, dok neki preko svoje djece pokušavaju liječiti vlastite komplekse i neuspjehe iz mladosti. U koju kategoriju spada Dario Šimić, nakon što je njegov sin Roko ovoga ljeta sa 17 godina prešao iz Lokomotive u Red Bull Salzburg pri čemu je austrijski klub platio četiri milijuna eura odštete? „U sve tri“, odgovorio nam je sa smiješkom dok smo sjedili u kafiću u Novalji gdje obitelj Šimić već godinama ljetuje. Lako mu se sada smijati, netko bi rekao, nakon što je njegov sin prešao u Red Bull Salzburg za, što se tiče nogometnog kluba Lokomotiva, rekordni iznos.

Roko Šimić počeo je kao dječačić u Dinamu, gdje ga nisu smatrali dovoljno talentiranim pa je prešao u NK Kustošiju odakle je došao u Lokomotivu. „Ako netko ima dar i ako je rođen za to, neka se onda maksimalno posveti tome kako bi napredovao. Nisam se slijepo zamarao time da Roko mora biti vrhunski nogometaš. Pustio sam da sve ide svojim tijekom“, podijelio je s nama Šimić svoja razmišljanja, napominjući da on i danas voli nogomet te da je uvijek bio spreman pomoći sinu ako bi on pokazao talent.

Roko Šimić rođen je u Milanu, u vrijeme kada je Dario Šimić već odradio tri sezone za Inter te jednu za Milan. Igranje za Milan okončao je 2008. kada je potpisao za Monaco. „Njegovi prvi koraci bili su u Monacu, kada je kao petogodišnjak počeo igrati nogomet. Tada sam mu počeo bacati loptu da vidim kojom nogom će je šutnuti. Navijao sam da to bude lijeva, ali je pucao desnom nogom“, prisjetio se Dario Šimić koji se dvije godine kasnije vratio u Zagreb kako bi se u dresu Dinama oprostio od profesionalnog igranja nogometa. Kada se vratio u Dinamo, u klub je uveo i svog sina Roka. „Roko, prema procjeni ljudi iz Dinama, nije mogao biti u prvoj momčadi, među najboljima. Po profilu je više bio borac. Nakon godinu dana, kada je Roko imao devet godina, zahvalili smo se Dinamu te smo otišli tamo gdje nam je najbliže, a to je bila Kustošija.“

Pitali smo ga je li bio tužan ili razočaran kada su treneri u Dinamu dali procjenu nogometnih mogućnosti njegova sina, na što nam je rekao kako je bio miran, znajući da „sve dođe na svoje“. „Ako je dobar, bit će dobar, ako nije dobar… Dopustimo da klinci imaju svoja razdoblja. Ne može se sa sigurnošću procijeniti dijete od sedam ili osam godina i reći da će netko postati ili neće postati igrač. Svi mi imamo reakciju ‘moje dijete je najbolje’. S takvim predrasudama i emocijama često štetimo i sebi i djetetu, tome sam često i svjedočio. No neke stvari ne idu na silu. Imam četiri sina, neće svi napraviti to što je Roko napravio. Možemo se maksimalno truditi, ali neće svi uspjeti. Jako puno roditelja nabrijano je već kada im dijete ima sedam godina. A jako je loše ako taj pritisak prenose na dijete i dijete ga osjeća“, rekao je Šimić i dodao da su zato odlučili odvesti svog sina u NK Kustošiju.

„Mi živimo iznad Vinogradske bolnice u Zagrebu, Kustošija nam je udaljena dva kilometra. Tada se pojavljuje dvojac Kačavenda – Šimić. Odonda su zajedno. Slatki su bili. To je bilo lijepo razdoblje u kojem sam doživio prve emocije s njim gledajući ga kako se bori, kako uživa u utakmicama i turnirima. Ono što je moj tata proživljavao sa mnom, to sam ja tada proživljavao s Rokom. Kada ti nogomet postane posao, onda ti ubije emociju, ovime su mi se emocije vratile“, sa sjetom je rekao Šimić. Lukas Kačavenda šest mjeseci je stariji od Roka Šimića, a kada je nakon Kustošije 2015. godine Roko Šimić prešao u Lokomotivu, Kačavenda je otišao u Dinamo. Nakon dvije godine i on je prešao u Lokomotivu gdje je ponovo igrao s najboljim prijateljem koji mu je i krizmani kum.

U tim počecima postavljalo se pitanje hoće li Roko Šimić biti obrambeni igrač i tako naslijediti oca – ili napadač, na očeva brata Josipa. „Naravno da sam razmišljao o tome“, priznao je Dario, „ali znajući svoju profesiju, pustio sam dijete da se igra. On je od početka igrao u napadu, baš s Kačavendom. Već je tada pokazivao neke lijepe karakteristike. No svjestan sam zahtjevnosti igre u napadu, svjestan sam toga da kao napadač moraš biti poseban, dok je lakše uspjeti kao obrambeni igrač. Pustio sam da sve ide svojim tijekom, igrajući u pionirima i kadetima vidio sam da je to – to.“

Roko Šimić isprva nije bio voljan napustiti Zagreb, ali je promijenio mišljenje kada je vidio na koji su ga način dočekali u Salzburgu. PHOTO: RB Salzburg

Dolaskom u Lokomotivu, a to je gotovo neizbježno, Roko se morao pripremiti i na priče da kao „Šimićev mali“ mora igrati, čak i ako nije dovoljno dobar. Dario se u vezi s time prisjetio vremena kada je on bio mladi nogometaš Dinama. „Moj otac je komentirao ocjenu Tomislava Židaka i prema toj ocjeni bilo je raspoloženje u kući. Kada mi je Židak dao nisku ocjenu, onda se to poštovalo iako je bilo moguće da Židak pogriješi. Ja sam to htio promijeniti pa smo razmišljali samo o realnim stvarima. Svatko ima pravo komentirati nečiju igru, ali nije naša obaveza da to primamo k srcu, naročito dijete. Uvijek ima različitih mišljenja, ne mora se Roko svakom svidjeti, svatko može reći da on igra zbog mene. Iako, teren je ozbiljan pokazatelj, nije to zezancija. Naravno da uvijek ima lobiranja, ali na kraju kvaliteta izađe na površinu. Klubovima je osnovni biznis zarađivanje na mladim igračima i oni žele promovirati one igrače na kojima sutra mogu zaraditi. Milijun, dva tri, pet“, realan je Dario Šimić koji sa suprugom Jelenom ima četiri sina, a ona je već proživjela karijeru svog supruga pa je spremna i na karijeru najstarijeg sina.

„Ona se ne miješa ni u treninge ni u odluke, nije se miješala u vrijeme kada sam bio igrač, ne miješa se ni sada. Može reći svoje mišljenje, ali nas pušta da radimo. Majkama koje su osjećajnije i koje prije nisu imale iskustva s nogometašima sve to može pasti teško. No nogomet je igra u kojoj puno toga treba otrpjeti“, tvrdi Šimić te ističe da je njegov sin kao kadet počeo igrati za juniore Lokomotive što je bio dobar pokazatelj da se razvija u pravom smjeru. „Tu su se već vidjeli talent i kvaliteta na temelju čega bi mogao nešto napraviti. Mislim da mu je u tom pomogao njegov vrlo interesantan karakter. Nogomet je muška igra i on je spreman pofajtati se na terenu. Tijekom prošle sezone, kada se Lokomotiva borila za opstanak, a svi znaju koliko je to stresno, on je kao 17-godišnjak maksimalno odradio svoj posao. U pionirima i kadetima Lokomotive počeo je napredovati i dizati se. Znaš, neki igrači se razviju s 13 ili 14 godina, ali nakon toga stagniraju. Roko je svakih šest mjeseci napredovao. On je malo viši igrač, 189 cm, takvi se u pravilu kasnije razvijaju. Roko je bio svakodnevno koncentriran na ono što treba napraviti – trening, utakmice, uživanje u nogometu. Rezultat je sve ono što se sada dogodilo.“

Roko Šimić je u protekloj sezoni imao i „sreće“ jer je u jednom trenutku, od pet napadača Lokomotive, samo on bio zdrav te je morao igrati u prvoj momčadi. „Zadnjih desetak utakmica je eksplodirao. Do tada je ulazio posljednjih 20 do 30 minuta na teren“, ponosno ističe Dario Šimić. Tada ga je nazvao Alen Augustinčić, nogometni menadžer čija je agencija smještena u blizini Frankfurta, i rekao mu da je Red Bull Salzburg ozbiljno zainteresiran za njegova sina. Dapače, dolazili su u Zagreb nekoliko puta tijekom proljeća i gledali ga kako igra. „Rekao sam mu da su svi naši planovi vezani uz Zagreb. Smatrali smo da još godinu, dvije može ostati u Lokomotivi jer nam se nigdje ne žuri, ali bi nam odgovaralo i da prijeđe u Dinamo. No Red Bull Salzburg je poseban klub, možda i najbolji za razvijanje mladih igrača, kao što je i austrijska liga jako dobra za razvijanje mladih igrača“, ustvrdio je Dario Šimić.

Prisjetili smo se vremena kada je Dario Šimić imao 21 godinu, nekoliko talijanskih klubova, čija je liga tada bila najjača na svijetu, bilo je zainteresirano za njega i Silvija Marića, ali je Zlatko Canjuga, tadašnji predsjednik Dinama, odbio te ponude. Dvije godine kasnije njegova cijena se udvostručila i Dario Šimić potpisao je za Inter iz Milana. Za Inter su te 1998. godine igrali Ronaldo, Roberto Baggio, Diego Simeone, Andrea Pirlo i Ivan Zamorano. I takav Inter u talijanskoj je ligi te sezone završio na osmom mjestu, dok su u Ligi prvaka ispali u četvrtfinalu od Manchester Uniteda.

Ovoga puta nije bilo nikoga da zaustavi transfer Roka Šimića u Red Bull Salzburg.

„Lokomotiva je vlasnik Roka, oni su ti koji upravljaju tim dijelom posla, što smo mi željeli maksimalno poštovati. Lokomotiva živi od prodaje igrača, kriza je velika, nema puno igrača koji se mogu prodati, a klub mora svake godine puniti proračun. Stoga smo počeli razmišljati o transferu u Red Bull Salzburg. Ako je to Lokomotivi u redu, mi nemamo ništa protiv, na kraju smo taj posao i obavili“, objasnio je Dario Šimić. Prije toga sjeo je s ljudima iz Red Bull Salzburga koji su mu objasnili zašto žele njegova sina. „Napravili su prezentaciju. Roko je njima interesantan po svom nogometnom profilu, on je igrač velike energije. Oni traže igrače s moćnim fizičkim predispozicijama, igrače koje oni poslije dorađuju. Njihov nogomet je ofenzivan, gdje igrač ima puno loptu u nogama, može ulaziti u puno duela, oni sve to analiziraju i odmah su rekli da bi se Roko uklopio u njihov model igre. A njemu kao napadaču važno je da mu klub igra ofenzivno, da ulazi u što više šansi kako bi mogao razvijati svoje napadačke potencijale. Ako igraš u momčadi koja se previše brani, onda ti je puno teže. Roko je prošle godine za Lokomotivu uspio pokazati neke svoje karakteristike, bez obzira na to što je Lokomotiva prošle godine jako često bila u inferiornom položaju.“

Supruga Jelena bila je uz Darija Šimića tijekom cjelokupne karijere a Roko se rodio u Milanu 2003.. PHOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Međutim, Roko nije bio oduševljen informacijom da pred 18. rođendan odlazi u Salzburg. Što je rekao? „Da ga ni šleperom nećemo odvesti“, kaže njegov otac koji dodaje: „Kako je zadnjih godinu i pol vladala korona, bila je karantena, tako se nije iživio. Taman je mislio kako sada kreće zabava, a on mora otići u inozemstvo. Emocije su mu pomiješane.“ Ni roditeljima nije bilo lako. „Dileme uvijek postoje iako je Red Bull Salzburg jedan od najboljih klubova za razvijanje mladih igrača. Dobiti priliku da iz Lokomotive odeš u Red Bull je prilika za koju ne znaš hoće li se ponoviti, ne znaš što će biti za godinu ili dvije. S time da Roko nije otišao kao 15-godišnjak. Otišao je kao senior koji iza sebe ima tridesetak utakmica u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Mi smo bili nošeni njegovim razvojem, razmišljali smo o sljedećem koraku. Roko nije bio u Dinamu, Dinamo i Red Bull su tu negdje, već je Roko bio u Lokomotivi te je otišao u Red Bull. K tome, Lokomotivi je taj transfer značio egzistenciju“, opisuje nam Dario Šimić cjelokupnu situaciju, dodajući kako je bilo nekih razgovora između Lokomotive i Dinama oko transfera Roka Šimića, ali ne zna koliko su ti razgovori bili intenzivni. Roko je na kraju prihvatio sadašnju situaciju. „Njemu je bilo – ako ne Salzburg, onda Dinamo. Dinamo se nije dogodio. Svatko ima pravo na svoj izbor, svatko ide svojim putem. Roko je svjestan da je nogometaš, kada smo otišli u Salzburg vidio je o kakvom se klubu radi, ali mu je teško. Prihvaćamo da mu je teško, ali treba se koncentrirati na pozitivne stvari. On je presretan na prilici koju je dobio u Red Bullu i načinu na koji su ga ljudi iz kluba dočekali.“

Financijski gledano, a potvrđuje nam to i Dario Šimić, profitirala je Lokomotiva. Obitelji Šimić Red Bull Salzburg je platforma za nogometni razvoj njihova sina i to im je primarno. Otac je u tim pregovorima za svog sina dogovarao plaću. „Nije bilo teško dogovarati plaću, to su korektni uvjeti za mladog dečka, a uz plaću idu i stimulansi koji dolaze s igranjem u prvoj momčadi. On je potpisao ugovor na četiri godine i kada mu ugovor istekne, imat će 21 godinu. Red Bull je svjetski brend, igrač tog kluba ima svoju cijenu na tržištu, kao i kvalitetu. Bez obzira na to koliko je teško u inozemstvu, to će mu biti veliko iskustvo. Nadam se da će brže odrasti, da će vidjeti neke nove stvari i da će se razviti u više smjerova“, rekao je Dario Šimić.

Red Bull Salzburg je odlučio u ovoj sezoni Roka Šimića registrirati za Liefering, svoju drugu momčad koja igra u drugoj austrijskoj ligi i koja im služi za razvoj mladih igrača. Već u svojoj prvoj utakmici protiv St. Poltena ušao je na početku drugog poluvremena i nakon dvije minute postigao gol. Dario Šimić smatra da će Red Bull Salzburg njegovom sinu dati šest mjeseci ili godinu dana da uđe u njihov sustav igre, a onda bi trebao krenuti stepenicu više. „Sve ovo je školski napravljeno, ali uvijek može nešto krenuti u krivom smjeru. Za njegovu karijeru neće biti presudne sljedeće dvije ili tri godine, njegova karijera, ako bude zdravlja, trajat će sljedećih 15, 20 godina. Ovo gledamo kao priliku, kao veliko iskustvo, bez obzira na to kako završilo. Vjerujemo da će biti jako dobro“, optimističan je Šimić.

Salzburg sigurno nije Milano, jedan od svjetskih centara mode i mnogo čega što može zaludjeti mladog igrača. „Ja sam u Milano otišao s 23 godina, bio sam formiran čovjek, Jelena je išla sa mnom. Vidio sam velikih igrača koji su se opustili i zezali te nisu iskoristili svoje mogućnosti do kraja. Uvijek mu govorim da nogomet nije studiranje na fakultetu, ako se neka prilika ne iskoristi, teško ćeš to ispraviti“, zaključio je Dario Šimić.