Scensku adaptaciju romana Milana Begovića “Pustolov pred vratima”, jednog od najvažnijih tekstova hrvatske moderne, publika će moći premijerno vidjeti na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u novogodišnjem terminu, 28. prosinca 2023. godine.

Iako se ovim tekstom nastalim prije gotovo sto godina Begović donekle izrugivao sentimentalnim maštarijama mlade djevojke, a time i općem sentimentu kvaziromantičnog vremena, u kontekstu našeg vremena obilježena imperativom sreće, ljepote i mladosti, publika će zajedno s ansamblom i autorskim timom u “Pustolovu pred vratima” u režiji Helene Petković pronaći nove elemente i dramaturške linije.

“Lažne slike lažno sretnih ljudi u lažno sretnim interijerima i eksterijerima proganjaju nas, naša stvarnost provlači se kroz instagramske filtere, a životi koje živimo moraju biti inscenirani bolje i preciznije od novoga brodvejskog spektakla. Sve što proživljavamo postaje manje stvarno, neopipljivo, postaje kino, a mi postajemo loši statisti u vlastitoj egzistenciji”, otkrila je svoja promišljanja Helena Petković, kazališna redateljica i predavačica na ADU-u u Zagrebu, gdje je 2011. godine magistrirala kazališnu režiju i radiofoniju. Istaknula je kako Begovićevu tragikomediju čita najprije kao komad o čežnji za životom, ljubavlju, emocijom i ispunjavanjem egzistencijalne praznine.

Jadranka Đokić i Filip Vidović na probi “Pustolova pred vratima”. FOTO: Mara Bratoš

Nakon niza velikih i uspješnih glumačkih ostvarenja na pozornici zagrebačkoga HNK-a Jadranka Đokić u “Pustolovu pred vratima” utjelovljuje još jedan kanonski lik hrvatske književnosti, djevojku Agnezu koja je u stalnoj potrazi za idealnom ljubavlju.

Njezina supruga tumači Silvio Vovk, Nepoznata je Daria Lorenci Flatz, Gospodin sa šarenim prslukom Goran Grgić.

Ostale uloge tumače Ivana Boban, Ana Begić Tahiri, Siniša Popović, Tesa Litvan, Marin Stević, Filip Vidović, Dušan Bućan i Ivan Colarić.

-Iznimno je zanimljivo Begovićevo poigravanje metateatralnim elementima, jer kazalište postaje mjesto u kojem je moguće proživjeti život u njegovoj punini, a kazališna iluzija postaje jedina istina, jedina stvarnost, barem na tren, zaključuje redateljica Helena Petković.