Nacional već dva tjedna od Ministarstva kulture i medija koje vodi Nina Obuljen Koržinek nije dobio odgovore na pitanja o prosvjedu koji je predsjednik Srpskoga narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac u utorak, 12. prosinca, izrazio na news portalu Nacionala www.nacional.hr zbog, kako tvrdi, “revizionizma” u izjavi Ministarstva kulture i medija Nacionalu, prema kojoj nad Srbima u Jasenovcu nije počinjen genocid, nego “masovni zločini”. Šutnja Ministarstva zato nameće pitanje koje svakako zahtijeva odgovor: misle li ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek i njezino ministarstvo da nad Srbima u Jasenovcu nije počinjen genocid?

U utorak, 12. prosinca, Milorad Pupovac poslao je portalu www.nacional.hr komentar tvrdnji koje je glasnogovornica Ministarstva kulture i medija Renata Margaretić Urlić poslala Nacionalu za tekst “Zatajeni dokument: Plenković i Nina Obuljen Koržinek prešutjeli da je IHRA preporučila uvrštavanje Jasenovca na UNESCO-ov popis”, koji je objavljen u pretprošlom broju Nacionala, u utorak, 12. prosinca. U tom je tekstu Nacional otkrio da su Vlada i Ministarstvo kulture od javnosti pola godine krili preporuke međunarodnog tima za unapređenje djelovanja i muzejskog postava Spomen područja Jasenovac. Te je preporuke Međunarodni savez za sjećanje na Holokaust (IHRA) još u lipnju ove godine podnio Vladi u sklopu ovogodišnjega hrvatskog predsjedanja IHRA-om, a među njima je, na primjer, i sugestija da Hrvatska kandidira Kameni cvijet, velebni spomenik arhitekta Bogdana Bogdanovića u Jasenovcu, za UNESCO-ov popis zaštićene svjetske baštine.

Milorad Pupovac na news portalu Nacionala reagirao je naročito na jednu rečenicu iz izjave koju je glasnogovornica Ministarstva kulture i medija poslala Nacionalu za spomenuti tekst. Ta rečenica glasi ovako: “Sukladno preporukama novousvojene Povelje IHRA-e o očuvanju mjesta stradanja, mjesta Holokausta nad Židovima, genocida nad Romima i masovnih zločina trajna su svjedočanstva zločina iz prošlosti i trajna uspomena na njihove žrtve.”

Nacional je otkrio da su Vlada i Ministarstvo kulture i medija na čelu s ministricom Ninom Obuljen Koržinek od javnosti pola godine krili preporuke međunarodnog tima za unapređenje djelovanja i muzejskog postava Spomen područja Jasenovac. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Izjavu Ministarstva kulture i medija Nacionalu, koja sadrži i tu rečenicu, predsjednik SNV-a komentirao je ocjenom da je “veoma grub revizionistički čin zato što se u njoj prešućuje zločin genocida počinjen nad Srbima za vrijeme ustaške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske.”

“Taj zločin genocida bio je originaran zločin NDH i ostvarivao se svim sredstvima: eksterminacijom, prisilnom ekspatrijacijom i prisilnom asimilacijom. Šokirani smo mogućnošću da se ovakva izjava uputi javnosti u bilo koje vrijeme, a naročito u vrijeme predsjedanja IHRA-om i u raspravi o preporukama njezina ekspertnog tima”, izjavio je Pupovac.

“Uzdamo se u to da je riječ o grešci pojedinaca, a ne institucije i da će institucija tu grešku ispraviti i ovdje i na drugim mjestima koja ovdje nećemo spominjati”, dodao je predsjednik SNV-a u izjavi za Nacional.

Nacional je u utorak, 12. prosinca, glasnogovornici Ministarstva kulture i medija Renati Margaretić Urlić poslao pitanja o Pupovčevoj reakciji. Zanimalo nas je tko je pisao odgovore Ministarstva Nacionalu te je li ih autorizirala ministrica Nina Obuljen Koržinek. Pitali smo i zašto u citiranoj rečenici nije spomenut genocid nad Srbima, a jest Holokaust nad Židovima i genocid nad Romima, te smatra li Ministarstvo kulture i medija da nad Srbima u Jasenovcu od 1941. do 1945. nije počinjen genocid, nego “masovni zločini”, kako se navodi u spomenutoj rečenici. Pitali smo, također, je li riječ o “grešci”, ili je rečenica namjerno tako sročena te hoće “greška” biti ispravljena, kao što to očekuje predsjednik SNV-a.

Nakon što glasnogovornica ni do utorka, 19. prosinca, nije odgovorila na pitanja, Nacional joj je tog dana poslao požurnicu na službenu e-mail adresu Ministarstva za upite medija, ali i na njezinu službenu e-mail adresu, s molbom da odgovori do kraja radnog dana u srijedu, 20. prosinca. Do zaključenja ovog broja Nacionala glasnogovornica Renata Margaretić Urlić nije se javila.

Nacional je, također, Milorada Pupovca pitao je li dobio ikakvu reakciju na svoju izjavu prosvjeda koju je objavio na news portalu Nacionala, a on je odgovorio kako “nije bilo službenih razgovora o tome”. Ponudu da dodatno komentira šutnju Ministarstva kulture i medija Pupovac je otklonio odgovorom kako će “pričekati razgovore, pa možda nakon toga”. Dotad ne ostaje drugo nego ponoviti pitanje s početka ovog teksta: smatraju li ministrica Nina Obuljen Koržinek i njezino ministarstvo da u Jasenovcu nad Srbima nije počinjen genocid, ili je sporna rečenica ipak samo rezultat nehotičnog previda?

Jer kako je otkrio Nacional u vrlo zapaženom tekstu objavljenom prije dva tjedna, usprkos tome što Hrvatska ove godine predsjeda IHRA-om pa bi suočavanje s traumom NDH Hrvatskoj u tom razdoblju trebala biti važna javna tema, Vlada o preporukama IHRA-e nije obavijestila ne samo javnost, nego čak ni Židovsku općinu Zagreb, u kojoj su tek od Nacionalova novinara doznali da takve preporuke postoje. To je prešućivanje, dakako, više nego jasna indicija kako i Plenkovićeva vlada, usprkos deklarativnom i načelnom antifašističkom stavu, nastavlja politiku desnih HDZ-ovih vlada koje su nastojale promijeniti prirodu Spomen područja Jasenovac: iz devedesetih je, primjerice, ostao zapamćen pokušaj prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da jasenovački memorijal, po uzoru na španjolskog diktatora Francisca Franca, pretvori u memorijalno groblje suprotstavljenih vojski iz Drugoga svjetskog rata, s namjerom da onamo preseli i posmrtne ostatke ustaša, pa je ta Tuđmanova namjera ostala zapamćena pod efektnim naslovom kolumnista Feral Tribunea Marinka Čulića – “Miksanje kostiju”. Slično tome, povjesničar Dragan Markovina u svom je nedavnom tekstu na portalu Telegram, u kojemu je komentirao prešućivanje Vlade preporuka IHRA-e, podsjetio kako je “politika HDZ-a, istovjetna politici Crkve, bila da se zločinački odnos NDH prema Srbima potisne u drugi plan i sve stavi pod kišobran Holokausta, čime bi se autentična zločinačka praksa NDH posredno rehabilitirala i svela na marionetu u svjetskom zločinu njemačkih nacista, bez vlastitog ideološkog i praktičnog udjela u čitavoj priči.”

Vlada i Ministarstvo kulture i medija, koje vodi Nina Obuljen Koržinek, umanjuju sposobnost Spomen područja Jasenovac da uistinu ispunjava svoju istraživačku, edukativnu i memorijalnu ulogu. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Povrh svega toga, radikalna hrvatska desnica, kroz djelovanje nekih udruga i medija koji neodgovorno objavljuju neistine, ne odustaje od tvrdnji – koje su vjerodostojni povjesničari odavno opovrgli – kako su osloboditelji na mjestu jasenovačkog logora poslije Drugoga svjetskog rata osnovali nekakav svoj navodni partizanski logor smrti. Premda su istraživači dokazali kako je na širem području logora Jasenovac neko vrijeme nakon rata postojao samo radni logor za ratne zarobljenike koji su raskrčili ruševine jasenovačkog logora, od kojih su se obnavljale porušene kuće na tom području, “istraživači” koji unaprijed znaju što žele naći ne prestaju tvrditi kako je Jasenovac i nakon 1945. ostao stratište. Neke od preporuka IHRA-e – primjerice, ona o arheološkim iskapanjima na mjestu ustaškog logora – zasigurno bi onemogućile daljnje širenje takvih tvrdnji, pa je tim više teško razumjeti zašto ih je Vlada prešutjela, umjesto da ih provede i ostvari; osim ako uistinu ne želi skriti i(li) krivotvoriti istinu o ustaškom logoru smrti u Jasenovcu. U prilog pretpostavci da Vlada i Ministarstvo kulture i medija, koje vodi Nina Obuljen Koržinek, umanjuju sposobnost Spomen područja Jasenovac da uistinu ispunjava svoju istraživačku, edukativnu i memorijalnu ulogu, svjedoči i činjenica da ta institucija nikako ne dobiva dopuštenje da zaposli dodatne stručnjake, premda ravnatelj Ivo Pejaković koristi svaku priliku da naglasi kako im treba barem još jedan kustos, muzejski pedagog i radnici na održavanju.

Kada bi Vlada provela preporuke IHRA-e, većina tih problema bila bi otklonjena. IHRA je Vladi predložila ukupno šest preporuka, preciziranih u 25 temeljitije razrađenih prijedloga. Prva je preporuka: “Razviti putujuću izložbu povijesti logora Jasenovac za široku publiku i škole”, koja bi mogla uključiti “temeljitu kartu ustaških mjesta smaknuća i vremensku crtu događaja vezanih uz zločine Drugog svjetskog rata u NDH”, a “ta karta i vremenska crta mogli bi poslužiti kao temelj za buduću izložbu u Spomen području Jasenovac”. Također, pod prvom preporukom, stručnjaci IHRA-e sugerirali su formiranje “osobnih povijesti žrtava i preživjelih Jasenovca, koje bi predstavljale sve zajednice žrtava tog logora”.

Druga je preporuka izrada “stalne vodootporne signalizacije koja bi objašnjavala povijest jasenovačkog logora i relevantnih mjesta na putu od ulaska u logor do Kamenog cvijeta Bogdana Bogdanovića”. Kako bi se to postiglo, IHRA je predložila dvije potpreporuke: prva je “unaprijediti dostupnost, odnosno poboljšati put koji vodi do Kamenog cvijeta, naročito za posjetitelje u hladnijem razdoblju i za osobe s invaliditetom, u skladu sa Zakonom o dostupnosti EU-a”; te druga preporuka, “izložiti uvodni pano koji ukratko objašnjava povijest logora na hrvatskom, srpskom, romskom, hebrejskom i engleskom jeziku”. Ako pano ne bi bilo moguće izraditi na svim tim jezicima, savjet je da Spomen područje Jasenovac razvije mobilnu aplikaciju koja bi posjetiteljima omogućila da na njima pročitaju tekst.

Treća je preporuka da bi Vlada trebala “osigurati dodatno zapošljavanje i održivo financiranje muzejskih edukatora, kustosa, administrativnih suradnika i djelatnika na održavanju koji će biti sposobni održavati obrazovne i kustoske sposobnosti spomen-područja”. Kako bi se to postiglo, IHRA predlaže tri specifične preporuke: “Na mjestu spomen-područja podržati osnivanje interdisciplinarnog srednjoškolskog i profesionalnog obrazovanja, primjerice za pravnike, diplomate, novinare i tako dalje”, kao i “omogućiti financiranje istraživačkih stipendija” te “olakšati pristup kopijama arhivskih izvora za razvoj obrazovnih i izložbenih programa, s naglaskom na izvore za razumijevanje jasenovačkog logora, njegovih žrtava i preživjelih”.

Četvrta je preporuka “procijeniti administrativne i zakonske propise o Spomen području Jasenovac”, a ona uključuje detaljnije preporuka: “pregled postojećih zbirki i publikacija”, “reviziju Zakona o Spomen području Jasenovac iz 2001. godine”, “internu reviziju ranijih izložaba”, “analizu izvora, uključujući i zbirke te skladišnog i izložbenog prostora, potencijalnih izvora financiranja i mogućnosti širenja svijesti o Jasenovcu unutar i izvan Hrvatske”. Potom, “ako je to zakonski moguće, izvidjeti mogućnost za arheološke radove međunarodnog tima eksperata kako bi se istražili ostaci iskustva svakodnevnog života žrtava logora i potencijalno pronašli materijali za izložbu. Mjesta za takva istraživanja uključila bi smetlišta, mjesta bivših zgrada, područja života, i tako dalje”. Također, IHRA preporučuje “istraživanja publike kako bi se procijenio stalni postav i spomen-područje” te “zahtjev Ministarstvu pravosuđa za podatke o rođenju i smrti žrtava Jasenovaca kako bi se identificirale žrtve i prikazale njihove osobne povijesti”.

U petoj preporuci stoji kako bi hrvatsko Ministarstvo kulture “trebalo razviti mehanizme procjene stalnog postava koristeći međunarodno priznate stručnjake za to područje iz Hrvatske, Srbije, BiH i drugih zemalja”. Bio bi to svojevrsni “odbor koji bi podržavao i promovirao rad spomen-područja”. Posljednja, šesta preporuka jest “osuvremeniti i izmijeniti izložbu u Jasenovcu za nove auditorije” i to tako da se provede pet dodatnih potpreporuka, od kojih je prva “ohrabriti EU, Međunarodno vijeće muzeja (ICOM), UNESCO i IHRA-u da osiguraju financiranje izrade nove izložbe te izložbenih i obrazovnih programa za publiku iz cijele regije”. Druga je potpreporuka da “stalni postav uključi perspektive svih zajednica žrtava, jasno imenuje počinitelje te da bude dostupan širokom spektru publike”. Za Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića treba “razmotriti mogućnost upisa na UNESCO-ovu listu Svjetske baštine”. Na kraju, IHRA je preporučila da “hrvatsko Ministarstvo kulture potpomogne i predvodi postizanje konsenzusa o novome stalnom postavu”, kao i da se u cijeli proces, podrškom i razmjenom najboljih praksi, uključe “partnerske institucije diljem svijeta”. No ako Nina Obuljen Koržinek smatra da nad Srbima u Jasenovcu ustaše nisu počinile genocid, angažman Plenkovićeve vlade da provede te preporuke iluzorno je očekivati.