UOČI OTVARANJA SUBERZIVNE IZLOŽBE o 40 godina punka u Galeriji Klovićevi dvori Nacional otkriva zašto je punk pokret uspio opstati četiri desetljeća, o čemu će se diskutirati na tribini na kojoj će sudjelovati i frontman Abergaza Njec Hranjec, koji je ‘šatorašima’ u Savskoj čitao Zagorkinu ‘Tajnu krvavog mosta’

Iako nije nikada točno utvrđena godina nastanka punka, 1976. smatra se godinom začetka tog glazbenog žanra, pokreta, filozofije i životnog stava. Danas, 40 godina kasnije, punk je jednako vitalan iako se oko njega i uz njega sve promijenilo gotovo iz temelja.

U Zagrebu se od 24. do 26. rujna održava drugi Space festival u prostoru Kule Lotrščak, u kojem Galerija Klovićevi dvori već godinama kontinuirano održava izložbe, kao i popratna događanja. Ove godine organizatori su odlučili dane festivala posvetiti 40. obljetnici punka. Uz nastup punk grupe Abergaz, koju predvodi Njec Hranjec, te Zdenka Franjića (promotora alternativne glazbe, izdavača i pokretača etikete Slušaj najglasnije, vlasnika nakladničke etikete Bratstvo duša, izdavača stripova, pjevača, pjesnika, DJ-a…) koji se pojavljuje u ulozi Lutajućeg DJ Zdene, u petak, 25. rujna, u istom prostoru održat će se i tribina pod nazivom “Zašto je i nakon 40 godina punk još uvijek živ?”. Ideja tribine je pokušati dotaknuti razloge opstanka i dugovječnosti tog vitalnog glazbenog žanra, čiji nastanak je na neki način promijenio glazbenu sliku svijeta. O tome koliko je utjecao na glazbene pravce, živote nazore, politiku, pop kulturu, modni izraz, kao i na sam način života, govorit će gosti tribine profesor dr. sc. Hrvoje Jurić, ujedno i jedan od najznačajnijih hrvatskih teoretičara anarhizma, te glazbenik i punker srcem i dušom Davor Hranjec – Njec.

“PUNK JE, U VRIJEME NASTANKA, bio prekretnica ne samo u muzici, nego i u širem, kulturnom i socijalnom smislu, a iz današnje perspektive vidimo da je otvorio nova područja slobode mišljenja, djelovanja i stvaranja, što je omogućilo razvoj muzike i drugih kulturnih i socijalnih praksi u različitim pravcima”, ističe profesor Jurić koji će s ostalim sudionicima ove tribine pokušati na neki način razjasniti vitalnost tog glazbenog žanra, pokreta, filozofije i životnog stava koji je u vrijeme nastanka, u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća, bio šaka u oko tadašnjem britanskom i europskom establišmentu. Punk je od prvih trenutaka provocirao svojim glazbenim izrazom, pankeri svojim izgledom, pjesme svojim stihovima i bendovi svojim pjesmama. I malo je tko mogao misliti da će i 40 godina kasnije punk biti jednako vitalan, o čemu profesor Jurić kaže: “Danas je punk još uvijek živ zato što je i danas, kao i prije 40 godina, više od glazbe: originalan i autentičan način razmišljanja i ponašanja, odnosno, pristup svijetu koji je ne-dogmatski orijentiran, tako da se može prilagođavati različitim osobnim pogledima i prilikama, kao i različitim društvenim i kulturnim kontekstima. Punk u Engleskoj bio je drugačiji od punka u Argentini, punk u Sovjetskom Savezu bio je drugačiji od punka u Jugoslaviji, punk u Ljubljani i Rijeci bio je drugačiji od punka u Zagrebu i Beogradu. A opet, unatoč svim tim različitostima, ipak možemo govoriti o jedinstvenom fenomenu koji se naziva ‘punk’, jer pankeri su oni koji su radikalno i ekstremno anti-sistemski nastrojeni, što podrazumijeva nonkonformizam, pobunu i subverziju. Tamo gdje je punk bio samo glazba i ‘lifestyle’, bez ikakve socijalno-političke osviještenosti koju su pankeri obično nalazili u anarhizmu, nije dugo trajao i nije ostavljao nikakav trag.” Na pitanje zašto punk još uvijek preživljava, Jurić odgovara: “Ukratko: zato što je u principu protiv, zato što uvijek ima ljudi koji su protiv i zato što uvijek ima stvari protiv kojih treba biti. Ili: zato što je u principu za apsolutnu slobodu, zato što uvijek ima ljudi koji joj teže i zato što uvijek ima onih koji je ograničavaju.”

U DANAŠNJEM DRUŠTVENOM I POLITIČKOM KONTEKSTU pankerima se smatraju ljudi slobodoumna i “hrabra” pogleda na svijet koji će uvijek reći “ne”, gdje i kada je to potrebno. Glasno i vrlo teatralno to je prije nekoliko mjeseci napravio zagrebački panker Njec Hranjec koji je braniteljima okupljenima u Savskoj ulici cijelog dana (15 sati) čitao “Tajnu krvavog mosta” Marije Jurić Zagorke. Napravio je potez koji je branitelje uzrujao, neke nasmijao, a neke iskreno zamislio, o čemu sam kaže: “Čitanjem knjige suprotstaviti se gomilanju mržnje, pljuvati ili podržati isto, ne radeći ništa po tom pitanju mržnje, već tjerati neki svoj vlastiti film – sve je to punk. Kako ga onda zatvoriti u statičnu formu definicije, kada se taj isti pojam i bez našeg znanja nastavlja opisivati i u svijesti širiti? Kako da onda čovjek koji nije površan, taj isti punk ne zavoli, pa makar to i poricao?”

DAVOR HRANJEC NJEC (26) MLADI JE ZAGREBAČKI PANKER koji je sa svojom punk grupom Abergaz odsvirao više stotina koncerata, uključujući europsku turneju. Rođen je kada su njegovi roditelji već gotovo zaboravili kada je nastao punk jer su i sami u to vrijeme bili mladi. “Unatoč oceanima raznih glazbenih žanrova, koji su mi dostupni i kojima me mediji, što oni mainstream, što oni slobodniji, putem interneta svakodnevno zatrpavaju – nekako mi se najviše svidio i dalje mi se najviše sviđa taj punk, zbog te količine iskrenosti i energije života, koja s njim dolazi. Sviđa mi se što ga se može samo opisivati, ali nikada u potpunosti definirati, tako da ga i nakon 10 godina aktivnog sudioništva mogu i dalje otkrivati, budući da je punk uvijek ono čime ga sami napravimo – i ti i ja – jer punk je sloboda. Ma koliko ga neki pankeri željeli u statičnu formu zatvoriti, on se nastavlja dalje kretati, sviđalo se to kome ili ne. To je ono što me privuklo i što me dan – danas privlači istome. To je ono zbog čega se i u ovom govnu od svijeta – zapravo osjećam sretno.” Tako govori panker Njec koji punk ne želi definirati do kraja, ostavljajući mu prostora da sam sebe stvara i živi poput nekog živog organizma. O tome kako ga drugi vide i zašto ga često gledaju s čuđenjem i nevjericom, Njec kaže: “Sviđa mi se što će površnim ljudima svaka punk pjesma biti ista ili barem super slična, a svi oni koji zagrebu ispod površine, u punku će otkriti beskraj jer će ga na svoj način interpretirati. Sviđa mi se što površnim ljudima djelujem kao neki narkoman, a ovi drugi interpretiraju me na tisuće načina!

To je punk čo’eče! Interpretacija!” Punk je tijekom godina postao primamljiv poduzetnim diskografima koji su ga komercijalizirali i stvorili od njega profitabilan biznis, ali su ikone punka i filozofija tog slobodnog urbanog shvaćanja svijeta, udahnuli život mnogim generacijama. Zato se o punku raspravlja i 40 godina od njegova nastanka.