Grupa Brkovi će koncertom na Šalati u Zagrebu, 7. rujna, obilježiti 20 godina karijere. Glazbeni žanr koji sviraju nazvali su punk folk wellness, a to je jedinstvena mješavina punka, narodnjaka, rocka, metala i turbofolka.

Glazbeni žanr koji svira grupa Brkovi nazvala je punk folk wellness, što je mješavina punka, narodnjaka, rocka, metala i turbofolka. Na sceni su prisutni od 2004. i do danas su objavili devet studijskih albuma i tri albuma uživo. Nisu nikada potpisali ugovor ni s jednom diskografskom kućom, već su sve albume poklonili obožavateljima putem besplatnog downloada. Tekstovi pjesama su izravni, beskompromisni i često vulgarni, o čemu govore i naslovi najvećih hitova: Pizda materina, Opasno se drogiram, Kurvo prokleta, Samo pijan mogu, Više ni pankeri ne slušaju punk, Hoću da mi dijete sluša narodnjake, itd. Na YouTubeu njihove su pjesme preslušane preko 100 milijuna puta pa ne čudi što se prošle godine u prodaji pojavila knjiga Brkovi – najveći hitovi s tekstovima i akordima 30 pjesama po izboru Shamse69, pjevača grupe Brkovi, pravog imena Vedran Pehar. Tijekom proteklih 20 godina u više su navrata rasprodali neke od najvećih koncertnih dvorana u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Sarajevu…

Kada je 2018. Pehar dao intervju za Nacional, pitali smo odakle ideja za spoj punka i turbofolka. “Htio sam da probamo nešto bizarno, da nama bude nešto novo. Brutalno! U svim tim glazbenim stilovima smo došli do nekog plafona. Sad sam ja alternativac i slušam bendove za koje nitko ne zna, oblačim se kao budala i nitko me ne razumije. Htio sam da granice pomaknemo još dalje i udarimo na tu neku drugu stranu. To je bilo još dosta davno kada narodnjaci nisu još bili popularni kao danas. Desilo se na kraju to da su se ljudi prepoznali kroz naše tekstove” rekao je tada.

Za mišljenje o uspjehu grupe Brkovi pitali smo glazbenog kritičara Zorana Tučkara.

“Tajne nema. Brkovi su se pojavili u dobrom trenutku kad je u medijskom prostoru postalo evidentno ono što se dugo znalo: u Hrvatskoj postoji brojna publika koja voli, cijeni i želi slušati pjesme istočnjačkog, ne nužno srpskog, nego i makedonskog, turskog, grčkog, orijentalnog melosa. Tradicija kombiniranja zapadnjačkih muzičkih sklopova s istočnjačkima je ovdje duga i komercijalno uspješna: Vatreni poljubac, Rokeri s Moravu, Plavi orkestar, zatim rubno Elvis J. Kurtovich i Zabranjeno pušenje, Nervozni poštar, pa poslije Satan Panonski i Hali Gali Halid su redom bili primjeri uspješnog koketiranja elemenata popa, rocka i istočnjačkog melosa. U devedesetim godinama takva beskrajno benigna vrsta zabave je postala nepoželjna, no srce nije kamen i čim je malo olabavio moralno-politički pritisak da se nacija ‘prešlihta’ u hrvatski čisti mitlojropeiš sentiment, taj zvuk se opet vratio u javni prostor. Koliko se sjećam devedesetih, stvari su bile relativno jasne: rock, rap i ‘urbana’ muzika na jednu stranu, ‘državotvorni zabavnjaci’ na drugu, ‘danceri’ na treću, a mjesta u kojima se puštala narodnjačka muzika pravit ćemo se da ne postoje, što nije bilo održivo. Nakon medijskog zatišja, žanrovi su se počeli miješati. Brkovi su imali sreće što su počeli u vrijeme kad je bilo pogodno se opet zezati s tim melosom, no imali su i imaju pameti da su taj momentum zadržali, odnosno nisu postali parodija samih sebe”, rekao je.

‘Punk i turbofolk oprečni su, a zajednički im je efekt zabranjenog voća. Otkazuju se koncerti narodnjaka. Nekada je to punk izazivao. Ima paralela u tome’, kaže Vedran Pehar

Nakon što su se 2009. predstavili publici prvim albumom punkfolkwellness, Brkovi su se nastavili zezati više nego ozbiljno muzicirati. Godine 2010. su objavili album Društvo brkatih mladića i 2011. Balkanski Esperanto. Nakon tog albuma, Pehar je shvatio da je “vrag odnio šalu” i da ih ljudi doista vole. Tog momenta prisjetio se u razgovoru za Nacional.

“Mislim da je to bio rasprodani Boogaloo u Zagrebu 2011. Bilo je naznaka i ranije, ali tada sam shvatio da se definitivno nešto čudno događa i da puno više ljudi zna za bend i pjesme nego što sam do tada mislio”, rekao je. Dvije godine i više stotina nastupa kasnije objavili su album Brkati gosti na kojem su neki drugi bendovi obradili njihove pjesme, među ostalima i Postolar Tripper, Stillness, Atheist rap, Kiša metaka, Mašinko, Motus, S.A.R.S. itd. odajući priznanje njima i njihovu glazbenom žanru. Nakon što je 2014. izašao album Pizda materina, Vedran Pehar shvatio je da komotno može živjeti samo od toga što radi s Brkovima i odlučio je dati otkaz na radnom mjestu. Ni danas mu nije žao što je to napravio. “Bilo je to u veljači 2015. Jedan od najboljih poteza u mom životu. Presretan sam što sam uspio skupiti hrabrost i donijeti pravu odluku koja me je preporodila”, rekao je.

I u spomenutom intervjuu 2018. Pehar je prepričao taj moment kada je odlučio u potpunosti se posvetiti karijeri s bendom: “Kada sam dao otkaz u firmi u kojoj sam radio i gdje sam imao dobru plaću i dobre uvjete, predsjednik uprave nije mogao vjerovati da dajem otkaz zbog benda. Tražio me da mu donesem CD da on to čuje, pa sam mu poklonio album Pizda materina. Dao mi je ruku i rekao ‘momak, svaka čast’. Imam šest i pol tisuća kuna i dajem otkaz, a imam i djecu pa je zaključio da sam lud”. Danas, 20 godina kasnije i dobrog dijela života provedenog s Brkovima, Pehar je zadovoljan životnim standardom. “Ne moram više pregledavati cijene po dućanima i računati hoću li imati dovoljno novca na blagajni. Mogu podmiriti sve račune, priuštiti si ljetovanje i što je najvažnije ulagati u bend”, rekao je.

Nisu potpisali ugovor s diskografom već su albume poklonili putem besplatnog downloada | Foto: Teodora Ciric

Glazbenog kritičara Tučkara pitali smo kako objašnjava uspjeh grupe koja ne objavljuje albume za diskografsku kuću, pjesme im se ne vrte na radijskim stanicama, niti im se videospotovi emitiraju na televizijama.

“Muzika Brkova je takvog senzibiliteta i takvog sadržaja da je njeno idealno mjesto za konzumaciju koncert. To što nemaju diskografsku kuću, spotove ni radijsku podršku Brkovi su pretvorili u svoju prednost. Odnosno, čak se ni nisu trebali truditi jer je zahvaljujući čitavoj seriji događaja u 21. stoljeću koncertna industrija postala najprofitabilnija grana u muzičkoj industriji. Manje je poznato da je sličnu strategiju u početku svog djelovanja imala grupa Parni valjak. U davnom intervjuu Hus je pričao da su se u ranim danima Valjka jako trudili imati dobre nastupe, a znak da su nastupi bili dobri bio bi ako bi ih netko iz određenog mjesta zvao da opet dođu. Danas znamo za Parni valjak, ali malo njihovih ranih radova je izdržalo test vremena, no stalnim koncertiranjem su uspjeli dobiti na vremenu da se izbruse kao izvrstan svirački sastav, Hus je dobio na vremenu da izoštri svoj rukopis i da Aki postane sjajan pjevač. ‘Recept’ da se koncertima gradi reputacija uspješno je primijenio i Satan Panonski koji je doduše imao Zdenka Franjića iza sebe. Slično je i kod Brkova. Stalnim nastupanjem Brkovi su uspijevali biti održiv kao sastav i bili su dovoljno uporni i dovoljno uspješni da bazu fanova postupno povećavaju. I nisu bili jedini”, rekao je.

Da su za uspjeh Brkova važni koncerti složio se i pjevač grupe Shamso 69: “Nastupi su kruna našeg djelovanja. Drago mi je kada nam ljudi kažu da puno bolje zvučimo uživo nego na studijskim snimkama gdje je sve više hermetično. Volim naravno i proces snimanja, druženje, probe i sve što ide uz to. To je moj život, to sam ja”.

‘Stalnim nastupanjem Brkovi uspijevali biti održiv kao sastav i bili su dovoljno uporni i uspješni da bazu fanova postupno povećavaju’, kaže kritičar Tučkar

Nakon albuma Pizda materina, 2016. objavili su album Torzo Dade Topića, dvije godine kasnije Hormon sreće, 2020. Brkovi su da se vole te prošle godine aktualni album Krvava novčanica. Njihovi obožavatelji prepoznali su se i u vrlo izravnim tekstovima u kojima nema ni cenzure. Tučkar smatra da im to nije najveći adut i da nisu jedini koji pjevaju bez dlake na jeziku. “Politički nekorektni tekstovi nisu specifikum Brkova. Hrpa bećaraca ima takve tekstove prema kojima se pjesme Brkova čine kao napjevi cistercita za periode duhovne obnove. Činjenica je da neki tekstovi Brkova spadaju u sferu uvredljivog, no ti su tekstovi također vrlo grubi prema autoru/izvođaču/glavnom (anti)junaku tih tekstova. Punkerski je stav da se nikog ne uzima za ozbiljno, slično je i kod narodnjaka. Kad izvodi te pjesme, Shamso preuzima karakter čovjeka gubitnika koji se izražava tako jer se ne zna bolje izraziti, ali bi od svog života htio bolje, kao što se Shane MacGowan i Kirsty MacColl vrijeđaju u ‘Fairy Tale of New York’. To je politički nekorektan govor, ali to je sentiment u kojem se dosta ljudi pronalazi i u kojem su psovka ili uvreda izraz puno kompleksnije emocije za koju se teško nalaze adekvatne riječi, a visokog je intenziteta i izaziva bol. I to je problem s ‘woke kulturom’ jer neki njeni zagovornici ne razlikuju nesavršenost komunikacije emocijama preplavljenog čovjeka i ciljanu malignu poruku da se nekome ili nekima nanese zlo. Koliko god smatram da treba insistirati na političkoj korektnosti, da riječima ne nanosimo zlo drugome, toliko se ne mogu oteti tezi da katkad osjećamo puno više, intenzivnije i kompleksnije, nego što možemo riječima izraziti”, rekao je.

Brkove ignoriraju i glazbeni kritičari, no njihova popularnost i dalje raste. “U Hrvatskoj nas mediji od prvog dana ignoriraju, prave se da ne postojimo. Čak i nakon zavidnih rezultata poput rasprodanih dvorana. Zaista ne znam zašto je tomu tako, ali moram priznati da je apsurdno da nas se država iz koje dolazimo srami. Vjerojatno je više faktora u pitanju. Izgleda da se sada nakon 20 godina benda situacija mijenja. Vidjet ćemo”, rekao je Pehar i dodao da ne voli slavu i da mu je bitna samo glazba. “U medijima se želim pojavljivati isključivo kada postoji konkretan razlog. Obično je to novi album, neki veći koncert ili važna obljetnica poput ove”, rekao je. Zanimljivo je to su ih dobro prihvatili slušatelji narodne glazbe kao i pankeri kojima narodna glazba nije zasmetala.

Vedran Pehar, alias Shamso 69, glavni je autor pjesama i frontmen grupe Brkovi | Foto: Roberto Pavic

“Nevjerojatno koliko ljudi s irokezom na glavi zna pjesmu Neka mi ne svane. Upravo je to naš izraz da se vidi kako je sve licemjerno i kako je glupo da netko sere po Huljiću, Tutiću i Runjiću, a na kraju svi ti ljudi pjevaju sve njihove pjesme koje su im ušle u krv zbog tog udara 90-ih”, izjavio je svojevremeno Pehar i rekao da su zahvaljujućim Brkovima neki ljubitelji narodnjaka otkrili punk. “Doživio sam već više puta da neki ljudi, koji nikada nisu slušali punk već samo narodnjake i hrvatski pop zbog nas otkrivaju punk. Meni je to puno zanimljivije i draže. Dođe mi čovjek od 30 godina i kaže da nikada nije slušao taj punk. To je njemu nešto sasvim novo. Kaže kako se baš zbog nas počeo zanimati za taj punk jer se ima što za čuti. Ako ćemo provlačiti neku zajedničku nit između ta dva glazbena pravca koja su dosta oprečna, postoji taj efekt zabranjenog voća. Otkazuje se koncerti narodnjaka, potpisuju se peticije protiv njih. Nekada je to punk izazivao u svom zlatnom dobu. Ima tu paralela u tom stilu. I dalje je turbofolk zabranjen u javnim medijima, a publike ima u ogromnom broju”, rekao je.

Tradicija kombiniranja zapadnjačkih muzičkih sklopova s istočnjačkima je ovdje duga i komercijalno uspješna, a Brkovi su se pojavili u dobrom trenutku’, kaže Tučkar

Tučkar je izjavio da sumnja da je netko od narodnjačkih slušatelja otkrio punk rock slušajući Brkove. “I punk i narodnjaci imaju mogućnost da se lako i efektno razne stvari mogu izraziti humorom, ti stilovi trpe i diletantizam, bitno je imati šarma i strasti, tako da su i punk i narodnjaci zahvalniji žanr za umjetnike početnike nego, primjerice, barokni pop ili progresivni rock. Sviračke i pjevačke greške se lako opraštaju, forma je relativno kratka, povratna informacija je brza – pogotovo kod narodnjaka, a umjetnik je ‘dobar’ onoliko koliko može sada i ovdje zabaviti i razgaliti publiku. U slučaju neuspjeha, lako se nastup izvrne na humor. Slično je i kod slušatelja: kod onih koji si ne mogu/ne žele/ne smiju priznati da vole istočnjački melos, uvijek se mogu izvući da slušaju punk i da se ‘samo zezaju’. Nisam sklon narodnjačkom melosu, ali mogu razumjeti da se neki ljudi u tom glazbenom svijetu pronalaze i da im te pjesme pomažu prepoznati ili izraziti neke emocije na isti način kao što to kod mene čine neki drugi izvođači iz drugih žanrova. Pjesme Brkova su pametno složene, neke od njih uspiju izdržati balans između komedije i tragedije na samoj ivici noža, što govori o umješnosti Vedrana Pehara, glavnog autora pjesama. Istaknuo bih pjesmu ‘Nisam ja za tebe’ koja na svoj način dotiče široku rasprostranjenu, ali relativno rijetko opjevanu temu glazbenog snobizma, između ostalog”, rekao je.

Voljeli ih ili ne, prezirali njihov žanrovski bastard ili cijenili njihovu hrabrost spajanja žanrova, Brkovi su domaći glazbeni fenomen koji 20 godina savršeno funkcionira, smijući se mnogim moralnim dušobrižnicima u lice, ne čekajući pritom da dođu u centar medijske pažnje, već sviraju iz gušta, na zadovoljstvo sve većeg broja obožavatelja.