Krajem prošlog tjedna, točnije na veliki petak predavane su liste za parlamentarne izbore 2024, godine. Na listama predanim Državnom izbornom povjerenstvu mnogi su iskusni političari, ali i uvijek zabavni egzibicionisti gladni medijske pažnje, koji su od toga napravili igrokaz.

Najbrojnije je bilo izaslanstvo HDZ-a predvođeno premijerom Andrejem Plenkovićem, koji je stigao tamo sa jakim stranačkim snagama, kao i koalicijskim partnerima iz HSLS-a, HD-a, HNS-a i HSU-a, kako bi demonstrirao snagu i jedinstvo vladajućih. Pojavili su se tamo i notorni Ričard, alias Enio Meštrović, koji je najavio da će u izbornoj noći okrenuti barem tri janjca i neće izlaziti iz saborskog kafića ako osvoji mandat, zatim Marko Skejo sa ‘Hitlerovim brčićima’ i pozdravom „Za dom spremni!“ na što unutar jedne hrvatske institucije nitko nije reagira, ni prije ni poslije toga, pa i Ivan Pernar koji je na svojoj listi udomio neuspjelu pjevačicu i influencericu Avu Karabatić. Posljednja je bila nositeljica liste Socijalističke radničke partije Hrvatske, Živana Šašlić.

Svi oni najavljivali su promjene za takozvane male ljude, kao da će sami osvojiti vlast. Građani Hrvatske vole politiku! Ali ne i njene učinke. Za 154 zastupnička mjesta u Hrvatskom Saboru na 165 pravovaljanih izbornih lista našlo se 2277 kandidata.

Otkud takva pomama, je li Hrvatska jedinstvena po broju stranaka i kandidata i je li to znak još uvijek nedozrele demokracije za Radio Nacional komentira profesor filozofije politike i politički analitičar Žarko Puhovski.

Predizborna kampanja je uvijek show i to se ne može izbjeći. Treba smanjiti razinu laži

Stanoviti Ričard čak ima šanse šanse ući u Sabor. On radi zabavu radi zabave. Ali to je to.

Moje uvjerenje je da svaki izbori pokazuju kolikima je dosadno u životu i da izlaze na izbore. Po tome bi što su stranke govorile trebalo bi imati 680 mjesta. Umjesto da kažu obitelji da idu na kavu s prijateljima oni kažu da idu na predizborni sastanak. Ričard se bar dobro zabavlja.

Oko 250 njih su ozbiljni kandidati za tih 151 mjesta. Oni koji su sve uložili u to, kao demokršćani, a njima nije dopuštena ni prijava. Svi drugi su ili potpuni neznalice ili se dobro zabavljaju

Oni koji misle i kandidirali su se misle da o nečemu odlučuju, a zapravo to ne čine. U Saboru se lijepo živi. Ni u jednom zasjedanju prošlog Sabora nikada nije bilo ni 70 posto zastupnika na zasjedanju. Ljudi misle da su zastupnici odlučuju, stvara se privid da oni nešto odlučuju, ali samo nekih pet do sedam će odlučivati.

Obično je da je broj kandidata 3 do 5 puta veći a sve drugo je zafrkancija. U našem slučaju je to oko 450 kandidata.

HDZ ima barem tri fantomske stranke, SDP isto i onda imate u parlamentu 20 stranaka, iako imate nekih pet lista koje ulaze u Sabor. Ako sam dobro izračunao, to je nekih 18 stranaka.

Meni se čini da su izborni bazeni odvojeni i da HDZ ne može ući u bazen lijevog i centra. Milanović ne uspijeva ući na desnicu. Milanović može koketirati s desnicom i može uzeti glasove vodstva, ali ne i njegovih birača. Do sada smo imali da ljevica racionalizira, a desnica histerizira. Sad je obratno.

Milanović je rekao da mi je nakon zadnjeg nastupa ‘začepio’ usta a onda govori o Ustavnom sudu kao onima koji žele nekome začepiti usta. On se time hvali. Nevjerojatno.

‘Jedna od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni’

Podsjetimo, Milanović je Puhovskog početkom 2020. godine u više navrata oštro napao. Nazvao ga je očajnim analitičarom, koji je zadnjih godina ama baš sve pogrešno prorekao, te jednom od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni.

O Puhovskom je Milanović, među ostalim, rekao: “O politici i moralu govori čovjek koji je 1972. godine bio svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima (I. Z. Čičku, D. Budiši i inima). Puhovski je aktivno doprinio tome da se skupina bezazlenih mladića i djevojaka utamniči na nekoliko godina i da nakon toga dva desetljeća žive kao građani drugog reda.”