Analitičar Žarko Puhovski u ponedjeljak je, u programu N1 Televizije, komentirao prepucavanja Hrvatske i Srbije oko Oluje, poruke poslane iz Knina i Sinja, ali i tragičnu smrt novinara Vladimira Matijanića.
Govoreći o prepucavanju Srbije i Hrvatske oko Oluje, koje ni Milanović ni Plenković nisu htjeli pretjerano komentirati, Žarko Puhovski je rekao:
“Dokazivati da Hrvatska vlada nije ustaška, to je ludilo. Vlada u kojoj je srpska manjina, koja sigurno ne proganja Srbe unatoč svojim slabostima, nije ustaška vlada, to je stvarno idiotizam. No, s druge strane se opet govori da se nemamo kome što ispričavati, da je akcija bila čista, i onda na hrvatskoj strani imate probleme s tim jer se ne može normalno reći – da hrvatska je pobjeda velik događaj jer je srušen najgori režim na ovim terenima nakon NDH, Republika Srpska Krajina, ali cijena je bila to i to. Ideja o čistoj vojnoj pobjedi je perverzija. To nije moguće jer vojska pobjeđuje ubijajući. Zabrinjavajuća mi je i retorika na hrvatskoj strani iako nije primitivna kao srpska. Ne vjerujem da je Srbija i za koga opasna, to treba staviti po strani.”
I dok se u srpskim medijima 5. kolovoza govorilo o “najvećem etničkom čišćenju”, Dodik je o Oluji govorio kao o genocidu što Puhovski snažno odbacuje:
“Oluja nije bila genocid. Bila je dio etničkog čišćenja. Beogradsko-zagrebački dogovor, direktan ili indirektan – Srbiji je trebalo stanovništva da ga prebaci na Kosovo, to je bila Miloševićeva ideja. U Hrvatskoj je javno rečeno da treba što više terena sa što manje Srba. Dakle, čistilo se ljude. Od 1991. do 2001. četiri puta je smanjen udio srpskog stanovništva. Pravnik bi rekao – dio ljudi koji su se predstavljali kao vlast RS-a uzeli su kao taoce dio hrvatskih građana srpskog porijekla, natjerali su ih, neke su hrvatske vlasti natjerali. Činjenica je da je pobijeno ne tako malo civila, pokazalo je da bilo razloga za bježanje. Seosko stanovništvo ne napušta kuće ako nisu životno ugroženi. Tu je bila kombinacija srpsko – hrvatskog pritiska na iseljavanja iz Krajine, tu nema spora, ne znam da je bilo dogovora Tuđman-Milošević, to ne znam, ali interesi su biti sukladni. Trebalo bi ponovno emitirati Tuđmanvo govor u Kninu, tamo se jasno vidi atmosfera, gdje govori u najmanju ruku s antipatijom, da budem jako pristojan, takva je bila atmosfera, ti ljudi nisu otišli tek tako.”
Odgovorio je i Peri Kovačeviću koji je kao ekspert za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo pred Međunarodnim kaznenim sudom za počinjene ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Den Haagu gostovao u Novom danu. Također je rekao da Žarko Puhovski nije bio vjerodostojan svjedok.
“Ta knjiga nije prihvaćena kao dokaz, ustanovili su da postoje tzv. dvostruki unosi (Mara-Marija, bilo ih je šest), no sud se poziva na moje svjedočenje kao relevantno da se zaključi kako u toj knjizi postoje nevjerodostojni podaci. Kad sam završio svjedočenje, predsjednik suda me zamolio da ostanem na raspologanjau još koji sat da mu razjasnim materiju. Sud je zaključio da je 44 ljudi ubijeno, ne da su svi ubijeni, bez sumnje. Novo se istraživanje radi, utvrđeno je već 500 žrtava. Nije istina što je rekao Kovačević da su ljudi koji su radili kao studenti dobivali po sto maraka za unos, to je laž. To su uglavnom bili volonteri ili s nekim malim mjesečnim naknadama. Tad se radilo pod pritiskom i protiv volje lokalnih vlasti dok su Kovačeveić i ostali poslije radili tako da ih je policija štitila.”
O proslavi obljetnice Oluje Puhovski kaže:
“Najveći ratni zločin u povijesti je atomska bomba u Hirošimi. Nećemo zbog toga reći da je trebalo pustiti Hitlera i Mussolinija da rade što žele. Sad se govori o Hirošimi kao zločinu što se do danas nije moglo, a mnogi u SAD-u još o tome ne mogu tako govoriti, uključujući Obamu. Srpsko vodsto je s planom Z4 pokazalo neviđenu glupost. Najbolja odluka Tuđmana da je prihvatio taj plan računajući na to da oni to neće biti u stanju provesti ga i time je dobio čiste ruke za akciju Oluja. Republika Srpska Krajina nije mogla funkcionirati – bila je preslaba zemljopisno, ekonomski, eventualno ujednjenjem s RS-om, a to poslije Z4 nije više bilo moguće.”
“Oluja je velik događaj, ali ovakve ceremonije na 43 stupnja…”
I predsjednik Vlade i predsjednik Republike u Kninu su u govorima spomenuli situaciju u BiH i položaj Hrvata. To je korištenje događaja u dnevnopolitičke svrhe, kaže Puhovski:
“To je tužno prema žrtvama. To onda nije riječ o njima nego je to povod da se kaže Srbiji ili BiH što se misli. Nakon Oluje dolazi bonaca i očito nitko ne želi prihvatiti bonacu. Jedan je dočasnik HV-a u vašem programu rekao – Oluja nam je svake godine sve bliža, sve je značajnija. Stvara se obrnuti kronologijski smjer, do 2004. se nije ni spominjala. Pada broj građana koji su za to zainteresirani. Moja generacija je to dožvijela u Jugoslaviji 60-tih, 70-tih kad se počeo gasiti žar pobjede u Drugom svjetskom ratu i kad se nova generacija sprdala s tim. To je velik događaj koji treba spominjati, ali raditi ovakve ceremonije na 43 stupnja, to je previše. Možda se treba vratiti staroj ideji iz Jugoslavije da se te velike stvari slave svakih pet godina.”
Iz Sarajeva, također, kaže, stižu hušačke poruke: “Slične su onima iz 1991. ali razlika je bitna – pučanstvo to više ne doživljava tako ozbiljno. S takvim riječima 1991. išlo bi se u boj odmah. Sad se političke riječi više ne shvaćaju ozbiljno, što je dobro i loše. Dobro jer su te poruke primitivne i hušačke kao u ovom slučaju, ali loše jer nema normalne komunikacije bez koje zajednica ne može funkcionirati.”
“Vučić koristi Pupovca kao svoju petu kolonu”
O nedolasku ministar na predsjednikov prijem generala rekao je da takvo ponašanje nije bilo potrebno, no ni da Milanović baš svojim ponašanjem i ne privlači ljude k sebi. Ističe da je puno značajniji ne dolazak Ante Gotovine.
Također, ni SDSS ove godine nije imao predstavnika u Kninu. “Milorad Pupovac je natjeran u škripac. Vučić ga je tretirao kao svoju petu kolonu – javlja se Pupovcu i dovodi ga u situaciju da obavještava Plenkovića. To se do neke granice može tolerirati, ali sad je stvar prešla granice i napravio je jedino što je mogao – povukao se i odlučio da ne ide nigdje, pokazao je da nije ni na jednoj strani što nije malo s obzirom na atmosferu.”
“Koliko je još takvih pojedinih slučajeva bilo?”
Na koncu se osvrnuo na smrt novinara Vladimira Matijanića.
“Očito nešto nije štimalo s Hitnom pomoći – preopterećenost, nesporazum, to će se ustanoviti”, rekao je Puhovski i dodao:
“Tri činjenice ostaju – postoji lijek koji može pomoći, kojeg u Hrvatskoj nema. Ova strahota koja se pojavila kod Tomasovića koji govori da se trebao javiti jugodoktorima, to je najgore od svega – da sebi netko kao liječnik dopušta reći nekom drugom javite se jugodoktorima. On toliko godina nakon rata dijeli ljude na doktore i jugodoktore, to je nedopustivo, to pokazuje srozavanje osnovnih postulata pristojnog ponašanja zbog cinizma koji se širi.”
“Oni su očito nešto krivo shvatili ili ustanovili, to će se vidjeti jer je čovjek umro”, smatra: “Mogao je biti u bolnici pa se moglo pokušati, ali nije se učinilo što se moglo i moralo. Istovremeno sustav je, kad se radilo o poljskim hodočasnicima, spekakularno dobro funkcionirao – prva kola pomoći stigla su za 13 minuta. Na nižoj razini u 4, 5 sata u noći, vikend, to funkcionira fantastično kad je velika frka, a na pojedinačnim slučajevima se kaže – ma pusti to. I osim toga, tretirali su ga kao necijepljenog. Koliko je još takvih pojedinih slučajeva bilo?”
Na pitanje je li ovaj slučaj za ostavku ministra zdravstva Vilija Beroša Puhovski je istaknuo:
“Nakon svih elemenata čini mi se da neće pomoći. Sad će imati energičnu akciju, on krpa rupe, ali očito nema kapacitet ni za pokrpati rupe. Mislim da vlada ostaje dok Plenković nekome ne kaže da izađe. To ne znači da su samo doktori krivi, nego vertikala, od prve osobe koja se javila na telefon.”
Komentari