U SDP-u navodno postoji dio članova nezadovoljnih rejtingom predsjednika stranke Peđe Grbina. Budući da u izbornoj godini Grbin kao šef najjače oporbene stranke nepisanim pravilom biva i kandidatom za premijera, nezadovoljnici u stranci drže da bi njihov premijerski kandidat trebao biti netko drugi.

Predsjednik Republike Zoran Milanović, bivši šef SDP-a koji još uvijek slovi za sivu eminenciju stranke, skupa s krugom bliskih ljudi navodno zagovara ideju da SDP na izbore izađe s kandidatom za premijera koji bi bio prihvatljiviji od Grbina. U tom smislu spominje se ime Borisa Lalovca, saborskog zastupnika i ministra financija u svojedobnoj Milanovićevoj vladi.

Takav model – predsjednik stranke nije i kandidat za premijera – nije novost u SDP-u. Na parlamentarnim izborima 2007. stranka je išla na megdan Sanaderovom HDZ-u s Milanovićem kao šefom stranke i Ljubom Jurčićem (ekonomskim stručnjakom odmjerene retorike) kao kandidatom za premijera. No, usred kampanje dogodio se presedan kada je Milanović Jurčića gurnuo u stranu i ipak sebe promovirao kao budućeg premijera. Te izbore je izgubio.

Politički analitičar Žarko Puhovski nagađanja o unutarstranačkom lobiranju za Lalovca ne smatra pukim glasinama.

“Prvo, zato što u strankama kontinentalnog tipa u Europi struktura takva da je nužno da predsjednik stranke bude i kandidat za najvišu državnu funkciju. Inače dolazi do diskrepancije u stranačkoj hijerarhiji i funkcioniranju stranke. Drugo, pokazalo se već u povijesti SDP-a (s Milanovićevim “micanjem” Jurčića usred kampanje) da taj eksperiment nije dobar. Treće, pogrešno je kandidirati za premijera čovjeka koji više-manje ima isključivo ekonomske kvalifikacije, jer to znači da se nastavlja realsocijalistička praksa u kojoj se vlada bavi ekonomijom, a u pozadini postoji nekakav politbiro koji upravlja državom. To bi, na neki način, značilo institucionalizaciju tzv. duboke države i da imamo apsolutno netransparentnu strukturu najviše državne moći”, kazao je Puhovski.

Lalovca se, podsjeća Puhovski, svojedobno spominjalo u kontekstu obiteljskog nasilja, a iako je općinsko državno odvjetništvo odbacilo prijavu, političke protivnike to vjerojatno ne bi spriječilo da mu to spočitavaju, kaže analitičar. I u tom smislu Puhovski smatra kako bi komunikacijski i PR-ovski bilo pogrešno da ga SDP istakne kao kandidata.

Ako ima istine u tome da se Lalovca “gura” umjesto Grbina, Puhovski smatra da je to dokaz dubokog očaja u koji se SDP upleo.

“Do toga je došlo jer je SDP narušio i svoje programske osnove i svoju organizacijsku strukturu i zapravo nema ozbiljne šanse na ovim izborima. A ako je ikakve šanse imao s nekakvim koalicijama i eventualnim slabljenjem HDZ-a, koje nije na vidiku, ali nije nemoguće, onda bi se ovime s Lalovcem do kraja zapečatila sudbina stranke. Lalovac naprosto nema opće političke kvalifikacije niti ima stranačku potporu onog tipa koju ima čak i Grbin”.

“Grbin je kao predsjednik stranke smatrao da mu ta pozicija daje za pravo da on bude privilegirani saboter SDP-a, a svi ovi drugi se pojavljuju kao zanemarivo važni ili zanemarivo zloćudni za stranku. Za SDP bi bilo dobro da se riješi Grbina, ali sada je prekasno za to jer mi se čini vjerojatnim da bi parlamentarni izbori mogli biti već krajem travnja. U tom vremenu se ne može postići promjena unutar stranke, a da ona bude i organizacijski i politički spremna za izbore. U ovom trenutku to je nerealna opcija koja faktički, statutarno, tehnički i politički nije provediva”, zaključio je Puhovski u programu N1 televizije.