Ministar Vili Beroš već dulje od dva tjedna pred sobom ima izvješće pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter koje u potpunosti pobija nalaz inspekcije Ministarstva zdravstva u slučaju pacijentice Line Budak u kojemu se tvrdilo da nije bilo pogrešaka i da procedure nisu prekršene u pristupu liječenju toj zagrebačkoj odvjetnici, onkološkoj bolesnici.

Podsjetimo, slučaj Budak skandalizirao je hrvatsku javnost kad je zagrebačka odvjetnica javno progovorila o tome da je za nalaz, koji ukazuje da je oboljela od raka dojke, saznala tek sedam mjeseci nakon pretraga u Klinici za tumore KBC-a sestre milosrdnice. Za razliku od bolničkih povjerenstva i inspekcije resornog Ministarstva koje su u rekordnom roku od par tjedana odbacile pritužbe Line Budak, pučka pravobraniteljica istragu je provodila mjesecima.

Zaključila je da Lina Budak nije dobila jasnu uputu o podizanju nalaza te da stoga ne može biti sama odgovorna za njihovo nepravodobno uručivanje. Nadalje, kaže, Lina Budak nije bila jasno i cjelovito informirana o operaciji na koju je trebala dati informirani pristanak. Zaključeno je i da su upute KBC-a Sestre milosrdnice o dijagnostičkoj pretrazi MR dojke diskriminatorne za žene jer određuju jasan termin samo za one koje imaju menstruaciju. U konačnici, pravobraniteljica zaključuje kako je hajka koja se digla na Budak nakon javnog istupa štetna i odvraćajuća za sve pacijente koji se žele požaliti na postupanje u zdravstvu.

Ukratko, u izvješću pučke pravobraniteljice stoji da je Lini Budak povrijeđeno međunarodnim konvencijama te hrvatskim Ustavom i zakonima zajamčeno pravo na zdravlje. O ovom izvješću, ali i borbi za spašavanje zdravlja jedne onkološke pacijentice, za Točku na tjedan na N1 televiziji u Intervju tjedna govorile su pacijentica Lina Budak, u svom prvom istupu nakon otkrivanja ove priče u javnosti u veljači 2023., kao i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović.

Budak je rekla da je preživjela vrlo tešku godinu te da je morala potražiti spas u inozemstvu više puta.

“Morala sam na četiri teške kemoterapije, toliko teške da ih kolokvijalno zovu “crveni vrag”, red devil. To sam morala u München s obzirom na to da mi je profesor Pleština napisao da spas potražim negdje drugdje. Tako sam i učinila. Taj period, ti moji noćni odlasci prvim letom za München, odlazak u kliniku, primanje više sati te teške kemoterapije, čekanje posljednjeg leta za Zagreb prije nego mi pozli i prije nego što onemoćam da se tri dana ne mogu dići potpuno su me ponizili, iscrpili, financijski oštetili i taj dio želim što prije zaboraviti. Nadam se da ostali građani neće morati prolaziti pakao koji sam ja prošla u svom liječenju”, rekla je Budak.

Sve institucije u kojima se ispitivao njezin slučaj navele su da ništa nije prekršeno i da je bila informirana. 

“Meni je to neprihvatljivo. Ja sam osiguranik HZZO-a, redovno plaćam zdravstveno osiguranje 250 eura mjesečno, onkološki sam bolesnik i mislim da moram imati pravo na liječenje. Osim toga, lijek u Hrvatskoj postoji, to je standardna kemoterapija, dostupna na Rebru, ali profesor Pleština, iz razloga samo njemu znanih, mi je jednostavno uskratio i rekao da se idem negdje drugdje liječiti o svom trošku. Moram kazati da u svom ovom gubitku povjerenja u hrvatsko zdravstvo, pravednost sustava, ipak sam imala, u sljedećoj fazi liječenja, sreću da sam se obratila KB-u Dubrava, Odjelu za onkologiju i radioterapiju dnevne bolnice koju sjajno vodi doktor Petar Suton, a moja liječnica onkologinja je Ana Roguljić Guteša, koji zajedno s drugim osobljem sjajno vode taj odjel u nemogućim uvjetima. Želim reći da mi je taj tim vratio povjerenje u hrvatsko zdravstvo. Ti ljudi rade u teškim uvjetima, ali ti ljudi imaju i kućni odgoj osim što imaju sjajna znanja iz medicinske struke. Sve pacijente uvijek pozdrave, pitaju kako su, utješe, potaknu da ne odustanu od borbe i svijetao su primjer dobre prakse u hrvatskom zdravstvu”, rekla je Budak.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter rekla je da nije točno da je rađeno sve po zakonu.

“Upravo suprotno. Prvo moram reći da mi je teško slušati ovo iskustvo kroz koje je prolazila i još prolazi gospođa Budak, ali mi je i jako drago čuti da je isto istaknula da se brojni doktor i u tom sustavu trude, rade, rade u teškim uvjetima i da ne govorimo o svima. Imam potrebu još nešto reći, ja nisam liječnica, nego pravnica i govorim iz perspektive zaštite ljudskih prava i prava na zdravlje. Ono što se utvrđivalo u okviru našeg ispitnog postupka je različito od sudskog postupka. Gledali smo ovaj predmet vrlo ozbiljno, ja bih rekla tko je što učinio ili nije učinio u pojedinačnom slučaju, ali i šire. Funkcija tog postupka je vidjeti što može i treba drugačije kako se ovo ne bi ponovilo. Cilj je prevenirati u odnosu na sve bolnice, sve građane, pacijente u Hrvatskoj. Da pružanje zdravstvene zaštite, govorim o onkološkim pacijentima, bude onakvo kakvo treba biti”, rekla je Šimonović Einwalter.

Utvrdila je, kaže, da postoje nedostaci, zapravo diskriminatorni učinci određenih internih procedura koji se odnose na KBC Sestre milosrdnice koji su pitanje pravodobnosti liječenja i to je zapravo jedan segment prava na zdravlje. Drugo je pitanje prava na potpunu obaviještenost, to pacijenti isto po zakonu imaju pravo.

” Jedno je pitanje samog nalaza i tu imam svašta dodatno za reći, vezano za upute koje se daju unaprijed, ali to vežem uz nepravodobnost liječenja. Ova potpuna obaviještenost se odnosi i na informirani pristanak kada trebate po zakonu dobiti informacije da vi kao pacijent znate što su pretrage i zahvati na koje vas se upućuje, koje su alternative, postoje li, da biste mogli dati informirani pristanak. To ovdje nije bio slučaj. Tu je i pitanje postupanja jednom kad se pacijent prituži da nešto nije bilo kako treba. Jedno je to kako se postupa po pritužbama, tu smo imali tri različita nadzora, koga se pita, koga se utvrđuje, recimo, ovdje je bio slučaj da se pita isključivo institucije, zdravstvene djelatnike, stručnjake, bez da se da pacijentici priliku da svoje navode, da imate različita mišljenja u tom postupku, što je nešto što mi u svom postupku radimo. Drugo je pitanje pružanja informacija samoj pacijentici koja je to tražila, ali i pučkoj pravobraniteljici kad provodimo postupak. I treće je pitanje općenito odnosa prema pacijentima koji se pritužuju u sustavu. To mislim da je nešto jako važno. Sustav je postavljen u određenoj mjeri odvraćajuće u odnosu na to da vi ukažete na problem i u odnosu na ukazivanje koje nije javno, a posebno kad je javno. I to je nešto o čemu isto moramo razgovarati”, rekla je Šimonović Einwalter.

S jedne strane je RH po incidenciji karcinoma u prosjeku, ali zabrinjava da je po podacima OCD-a druga po smrtnosti od karcinoma u EU-u, komentirala je pravobraniteljica Šimonović Einwalter.

“I tu se čovjek zapita u čemu je sve problem. Jedan je dio, mislim, u prevenciji, jedan pitanje kasnog otkrivanja, tu se nadam da će ovi sistematski pregledi koji su najavljeni pomoći, jedno je činjenica da su činjenica su pametni lijekovi skupi, ali jedan dio je i to pitanje odnosa prema pacijentu s karcinomom kada je on u našem zdravstvenom sustavu. Gospođa Budak puno bolje od mene zna da je to teška dijagnoza gdje vi trebate i psihološku pomoć. Vi na nju imate pravo, ali samo ako znate da imate to pravo. Pitanje je znaju li pacijenti. Čini mi se da je ovdje problem da je pacijent u ogromnoj mjeri prepušten samome sebi, sustav ga ne vodi. Imate situaciju gdje se odgovornost stavlja u toj mjeri na pacijenta, ne osigurava mu se podrška. Rečeno je da je bila iznimna situacija u kontekstu da je to bio jedini nalaz koji nije bio podignut i prema informacijama koje su nama dali, ja samo mogu tome vjerovati, no ne vodi se evidencija koji je protok vremena kada pacijenti podižu svoj nalaz. U krajnjoj liniji, i gospođa Budak je podignula nalaz, pitanje je kad ga je podignula. Ja ne mogu vjerovati da danas ne postoji funkcija u sustavi da on svijetli crveno ako nalaz nije sedam mjeseci podignut i da vas netko ne nazove. Pritom, razne su prakse u raznim KBC-ovima, znamo da u nekima postoji interni protokol gdje se zove ljude ako nalaz nije podignut jer očito je došlo do nekog problema. Ovdje je došlo do problema, da je gospođa Budak, između ostalog, prerano, prerevno, prebrzo došla po nalaze, a pritom nije bilo dovoljno jasno, a time se nisu bavili nadzori, kakve se upute daju pacijentima. Vi ste u nekoj psihološki strašnoj situaciji, vi morate dobiti apsolutno jasne upute što, kada i kako”, rekla je Šimonović Einwalter.

Lina Budak je komentirala nalaz koji pokazuje da joj je prekršeno pravo na zdravlje i pravodobno liječenje.

“Želim reći da sam ovim izvješćem dobila satisfakciju u moralnom smislu jer je to prvo tijelo koje se zaista detaljno bavilo mojom pritužbom, provjeravalo svaki navod i s jedne i s druge strane. Sve je provjereno, detaljno ispitano, provjereni su propisi, postupanje i donijet je neki izvještaj i zaključak. Potpuno je neprihvatljivo da se ministar Vili Beroš ljuti na mene što ukazujem na rupe u sustavu, umjesto da bude zahvalan što mu besplatno pomažem u poslu za koji je on plaćen, danas plaćom, sutra dobrom mirovinom. Mora se nešto promijeniti, a kažem, dobri primjeri iz KB-a Dubrava pokazuju da se uz puno volje mogu spriječiti ovakve grozne stvari. Što se tiče Beroševe tvrdnje da sam jedina kojoj se ovo dogodilo – ne, nisam, ali jedina sam koja je javno iznijela ovu stvar i ogolila i pokazala gdje su rupe u sustavu”

Šimonović Einwalter je naglasila da se ljudi boje.

“Kad ste pacijent, vi ovisite o svom liječniku. Liječnik je taj koji drži vaše zdravlje i život u svojim rukama. Bolnica je ono što vam je spas. Ljudi se boje talasati, boje se pritužiti jer o liječnicima ovise. Naravno da bi sustav koji je mudar trebao učiti na tim pritužbama, objektivno analizirati sve, ne se zatvoriti i onda reći “nije ničija odgovornost, sve je bilo kako treba”. Treba ozbiljno ispitati što je bilo, saslušati sve strane, sve provjeriti i onda se na tome popravljati. Samo to dovodi do bolje usluge za građane i to se ne odnosi samo na zdravstveni sustav. Jako je teško ljudima govoriti o svojim zdravstvenim problemima i o svojoj intimi i što su proživjeli, a onda pritom kad vas javno našamaraju i insinuira se o motivima umjesto jednog poštovanja prema ljudima koji javno progovore, mislim da je to problem. Usporedila bih to s nečim što također radim, a to je zaštita zviždača. Ovo to nije jer zakon zviždače definira kao nekoga u radnom odnosu tko je progovorio, ali ovo je vrlo slično. Kada netko progovori u javnom interesu, sustav i država tu trebaju reći “hvala vam što ste progovorili”, provesti objektivno postupke i ako se pronađu pogreške, ispraviti ih”.

Izvješće o slučaju je gotovo i ono je poslano Ministarstvu zdravstva.

“Ja iz pojedinačnog gledam šire, da se protokoli i načini rada mijenjaju za sve bolnice u Hrvatskoj prema onom što mislim da treba naučiti iz ovog slučaja za sve građane u svim bolnicama. E sad, koliko će sad za to biti ili ne biti sluha, vidjet ćemo. Ispitni postupak je gotov, ali sada Ministarstvo ima otvoren rok za očitovanje o mišljenju, imaju još neko vrijeme, no ne još puno u odnosu na preporuke i upozorenja. Ono što još možemo reći je i slabost ovog sustava da ja nakon toga ne mogu ništa osim ovoga što sada radim, javno govoriti, sastaviti izvješće koje ide u Sabor i javnosti i nadati se da će biti sluha za to”, rekla je pravobrabiteljica Šimonović Einwalter.

Bez osobite podrške udruga

Naglasila je da ju je začudio izostanak solidarnosti brojnih udruga žena oboljelih od karcinoma dojke.

“Niti jedna udruga meni nije dala podršku. Iako oni sjajno rade posao, cijenim sve dosad poduzete akcije, ali ipak, očito se čini da oni ovise o onim sitnim donacijama vlasti pa se ne žele zamjeriti vlasti, bolnicama, ministrima ili svojim doktorima. Taj nedostatak podrške me zaista razočarao kao njihovu srodnu dušu u ovoj bolesti. Javljali su mi se osobno liječnici, medicinski djelatnici, obični građani koji su se zahvaljivali na hrabrosti da sam izašla u javnost. Čini mi se da je i zato nužan građanski odgoj u školama”, rekla je pravobraniteljica Šimonović Einwalter.

Budak je opisala liječenje u Njemačkoj i iznijela razliku u sustavima.

“U Njemačkoj se brže dobiva brže medicinska usluga, o svemu sam bila informirana, postoji razni formulari, sat i dvadeset minuta sam razgovarala s kirurgom, odlučili smo se na koju vrstu operacije želim ići, ja sam odlučila na najradikalniju jer mi je vrijeme curilo. Tamo me recimo upozorio da ne bi bilo mudro da mi ugrađuje silikon jer poslije moram na zračenje i taj implantat bi zakomplicirao stvari pa bih morala na operaciju vađenja. Ovdje u Zagrebu nisam ni imala mogućnost upoznati kirurga koji bi uklonio dio mog tijela niti vidjeti ga, razgovarati niti saznati što bi on to radio. Razlika je i port za primanje kemoterapije, koji sam tražila i od profesora Pleštine. Nijemcima je to standard za bolesnike koji će dobiti više kemoterapija. To pomaže, sprječava puknuće vena i fizičke bolove, sprječava produljenje bolovanja. Meni se osoblje u Dubravi divilo kkako su to Nijemci sjajno ugradili i kako je mali ožiljak. Ovdje sam vidjela pacijente, gospođu čija su prsa izgledala kao da je je šleper pogodio, potpuno crna… A pristup pacijentima u Njemačkoj… Poštuje se pacijent, on se ne ponizuje, pristojno se s njim liječnici ophode, daje se više kemoterapija, više kombinacija liječenja. Kompletniji je pristup. Osim psihološke pomoći koja je ovdje kod nas izostala, tamo mi je odmah čim sam razgovarala s kirurgom došla gospođa koja daje psihološku pomoć, rekla je da će mi ona prva doći nakon operacije, da mi je stalno na raspolaganju, dala mi je svoju vizitku s brojem. Osim toga, rehabilitacija, fizikalna terapija, toplice.,. Tu smo na dnu dna. Ja sam sada pred desetak dana pokušala dobiti termin kontrolnog pregleda u Mihanovićevoj, dobila sam za 28. prosinca. Prethodno kad sam se najavila u trećem mjesecu, dobila sam termin za kraj lipnja. Prvo pitanje doktorice fizijatrice kad sam došla tam bilo je zašto sam došla, tko me poslao i zašto mislim da bih imala pravo na fizikalnu terapiju. Ja sam rekla jer su mi u Njemačkoj odmah dan nakon operacije donijeli knjižicu u kojoj su napisane vježbe. To su napisane tekstualno i fotografije i zaokružene vježbe koje radim. Ja od dana operacije imam knjižicu, redovno vježbam. Hrvatsko zdravstvo za to nije čulo. Da nisam dobila na moje inzistiranje tih 10 polusatnih vježbi u Mihanovićevoj ja se ne bih mogla uspješno podvrgnuti zračenju jer na zračenju morate držati obje ruke gore i kad idete u stroj morate ruke podići u vis, a nakon operacije vi to niste u stanju. Rekla bih da u Njemačkoj dobijete i knjižicu u kojoj su podaci o portu. Dobivate kalendar u koji se upisuje kad je dobio terapiju i koju, kad je bio na zračenju. Ne nose okolo hrpe papira. Vezano uz zračenje, ono se obavlja na najnovijim strojevima koji se ne kvare. U knjižici koju dobijete su i slike liječnika i brojevi telefona. Dobijete i točan raspored odjela na kojima ćete obaviti zračenje. U Njemačkoj ništa nije prepušteno slučaju, vi ste vođeni kroz sustav, kroz liječenje. Drugo što je potpuno različito, u Njemačkoj je ženama oboljelima od karcinoma dojke glavni liječnik njihov ginekolog, a ne onkolog”, rekla je Budak.

Što treba promijeniti da se ovakav slučaj više ne ponovi?

“Postoje neke nedosljednosti i rupe u sustavu koje čovjeku nisu jasne. Jedna koju smo našli je da nedostaje administrativnog osoblja u KBC-u Sestre milosrdnice zbog čega liječnici, kojih nema dovoljno i nemaju dovoljno vremena, zaprimaju pacijente i primaju pozive. Administrativno osoblje se može zaposliti, da netko može nazvati, a da liječnik može razgovarati s pacijenticom jer se radi o zahvatu na njenom tijelu. Jedna stvar koja je iznimno bitna su jasne upute – napišite ih, stavite da budu javno dostupne, na internet, napravite brošure, tiskajte, to je prevencija problema. To je ljudima bitno, tako i pacijentica kad dođe kući u miru može proučiti sve što treba. To nije stvar samo zdravstvenih ustanova, nego brojnih naših institucija, da ljudi imaju dobre upute i da znaju što raditi unaprijed. Jedno pitanje je i poštovanje ljudi”, rekla je pravobraniteljica Šimonović Einwalter za N1 televiziju.