Ukupan broj hrvatskog stanovništva u Vojvodini smanjen je za gotovo četvrtinu, odnosno za 24,41 posto ili za 18.262 žitelja, što je uglavnom posljedica njihovog progona, prijetnji, zlostavljanja, silovanja, ubojstava u razdoblju od 1991. do 1995., rečeno je u četvrtak u Beogradu na predstavljanju publikacije Fonda za humanitarno pravo (FHP).

Na teritoriju cijele Vojvodine inicijatori progona i zločina bili su pripadnici Srpske radikalne stranke na čelu s Vojislavom Šešeljem, a bile su umiješane policija, vojska, lokalni mještani i razne skupine, dok je tadašnja vlast prešućivala zlodjela protiv ciilnog stanovništva u toj pokrajini, kazala je, predstavljajući publikaciju „Dosje: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini“, čiji je nakladnik FHP, autorica Jovana Kolarić. Ona je navela da je u 11 incidenata ubijeno 17 vojvođanskih Hrvata te da pet počinitelja ni do danas nije otkriveno, a ima indicija o više ubojstava, ali svjedoci još nisu nađeni.

Po riječima Kolarić, u to vrijeme dio hrvatskog stanovništva bio izložen čestim ispitivanjima, ucjenama, prijetnjama i fizičkim mučenjima, a manji broj bio je zatvaran i po logorima u Srbiji. Pod najvećim pritiskom da se iseli hrvatsko je stanovništvo bilo od svibnja do kolovoza 1992., kad je svoje domove napustilo njih čak 10.000, a idućih godina, posebice nakon akcija „Bljesak“ i „Oluja“, egzodus je nastavljen.

Najveće smanjenje hrvatske populacije dogodilo se u općini Šid, pograničnoj s Hrvatskom, gdje je hrvatsko stanovništvo spalo na samo trećinu od prethodnog popisa. Slijede općine Inđija, Stara Pazova, Sremski Karlovci…

Podsjećajući na Šešeljevo širenje mržnje te kampanju zastrašivanja, autorica publikacije istaknula je da se protjerivanje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva odvijalo po prethodno utvrđenom planu. Na to, kako je rekla, ukazuje i dokument srbijanske državne sigurnosti iz listopada 1995. u kojem se navodi da je u Vojvodini „registrirana djelatnost srpskih militantnih skupina, sračunatih na etničko čišćenje i iseljenje osoba hrvatske i muslimanske nacionalnosti“.

Vojislav Šešelj je protjerivanje Hrvata nazvao „dragovoljnim razmjenama“ i načelom „retorzije“ i time pokušao svesti progon Hrvata na administrativnu mjeru, ocijenila je Kolarić, ustvrdivši kako je Šešelj, koji je osuđen u Den Haagu za progon hrvatskog življa iz Vojvodine, tvrdio da su „Hrvati bolje prošli“ jer su se – naselili na obali. Uvidom u 266 ugovora utvrdili smo da se u samo 16 slučaja radilo o imovini na Jadranu i osam u Zagrebu, a ostala imovina je bila na selu, rekla je Kolarić.

Ivana Žanić iz FHP-a podsjetila je na izjavu vođe Srpske radikalne stranke kako je „ponosan na svoje ratne zločine i opet bi i ponovio“, ukazujući na zabrinjavajuća stajališta srbijanskih državnih dužnosnika, poput premijerke Ane Brnabić, koja izjavljuje kako je Haški tribunal „dužan Šešelju tri godine života jer je osuđen na 10, a odležao je 13 godina zatvora“.

U potresnoj ispovijedi jedna od žrtava progona, Vesna Abjanović, opisala je kako su nepoznate uniformirane i naoružane osobe iz obiteljske kuće kod Šida, odvele njezina oca. Država nikada nije objasnila nestanak dvojice njenih državljana u vrijeme kada u Srbiji nije bilo rata, iako su ih svjedoci vidjeli u policijskoj postaji u Šidu, izjavila je Abjanović.

Fond za humanitarno pravo najavio je podnošenje kaznene prijave i za ovaj slučaj, u nizu drugih koji nisu rasvijetljeni.