“Mi odrasli kreiramo okruženje za djecu i ne možemo se onda čuditi što su nam djeca agresivna. Mi smo im kreirali sustav vrijednosti i obrasce ponašanja koji prolaze. Od pojedinaca do institucija, mi kreiramo društvenu klimu, a djecu samo ubacujemo u nju i ona odatle pokupe obrasce ponašanja, a posljedica, nažalost, može da bude ovako nešto”, kazala je psihologinja Brankica Stanojević o tragediji u beogradskoj školi.

Psihologinja koja već 30 godina radi s djecom, ističe i da postoji veliki problem sustavne podrške, jer, kako se čini, psihologa i psihijatara koji se bave adolescentima nema dovoljno za sve kojima je pomoć potrebna.

“Ni blizu nije dovoljna ta mreža podrške. Mi koji se bavimo tim poslom znamo koliko smo pretrpani. To razdoblje osnovne škole i adolescencije pokriven je zakonski, ali malo je ljudi koji su izravno zaposleni, stručnjaci u školama su pretrpani poslom i nerijetko rade administrativne poslove. Trebalo bi biti više dostupnih stručnjaka”, naglašava Stanojević i dodaje kako se o uzrocima koji su osumnjičenog učenika potaknuli na zločin može samo nagađati.

Odrasli bi se, kako naglašava, trebali staviti u poziciju djeteta.

“Nešto što je nama trivijalno i djeluje kao sitnica za dijete može predstavljati veliki stres i izvor frustriranosti. Zato djetetu nikad ne treba reći – ma pusti, nije to ništa, već treba prihvatiti da to što nama djeluje nebitno možda je veliki problem za dijete. Ne treba nikog unaprijed optuživati, ali moguće je da je dijete nekome reklo da ima neki problem, a da mu je rečeno – nije to ništa strašno, i onda je ono posegnulo za onim što je imalo kao model za rješenje frustracije. Moguće je da je dijete pokazivalo i indirektne znakove da nešto nije u redu, recimo, znake indirektnog agresivnog ponašanja, povlačenja”, upozorila je psihologinja u razgovoru za portal Nova.rs.

Policija potvrdila da je osumnjičeni učenik planirao zločin. Imao je popis djece, sve je detaljno razradio