Svjedoče li tri napada u tri dana u kojima su ubijene dvije osobe, a nekoliko ih je teško ozlijeđeno o porastu nasilja u Hrvatskoj? Svi su napadi počinjeni ilegalnim oružjem treba li uvesti strože kazne za njegovo posjedovanje? Po ranijem ponašanju počinitelja ovih napada je li bilo moguće prepoznati njihovu sklonost nasilju? Je li nasilje danas dio ophođenja i rješavanja problema?

O ovoj temi u HRT-ovoj emisiji U mreži Prvog su govorili sociolog Renato Matić, psihijatar Goran Arbanas te pomoćnik glavnog ravnatelja policije Antonio Gerovac. 

Na pitanje do kakvih saznanja je došla policija, Gerovac odgovara da ne bi mogao govoriti o nekim detaljima ovih predmeta.

– Zato što su se oni dogodili prije nekoliko dana. Dakle, u sva tri slučaja nije potvrđena nikakva pravomoćnost istrage, još uvijek su izvidi u tijeku. Ono što bi mogao reći da je zajedničko za sva tri zločina je da su počinjeni ilegalnim vatrenim oružjem, kazao je.

Što se tiče motiva, kaže, da je prerano govoriti o kojim se točno motivima ubojstva radi.

Gerovac je rekao da su sva trojica napadača poznata policiji i da su prije prijavljivana policiji za razne vrste kaznenih dijela.

– Što se tiče počinitelja iz Trogira, on je prijavljen za nasilje u obitelji, on je od strane policije prijavljen i procesuiran, određen mu je istražni zatvor, a nakon izlaska iz istražnog zatvora određene su mjere opreza koje je policija uredno provodila. Međutim, u odnosu na žrtvu, ona nije bila pod nadzorom policije i nisu postojali indikatori koji bi pokazivali da je žrtva ugrožena, rekao je.

Na pitanje jesu li se mogla spriječiti ova ubojstva, Arbanas ističe da ne možemo spriječiti sva ubojstva i da ne postoji nijedna država koja nema ubojstva.

Istaknuo je da se najčešće djelo počini kada postoji neka afektivna djelatnosti, frustracija.

– Djela se najčešće čine prema bliskim osobama, a onda dodatni faktor može biti alkohol jer je on dezinhibitor ponašanja, objasnio je.

Saslušan sisački ubojica

Nedostatak reakcije nadležnih institucija

Matić je rekao da u svakom slučaju izostaje reakcija nadležnih institucija.

– Treba razumjeti da što god policija da napravi, mora biti pročišćeno, očitovano prema nekom zakonu, jer svaki korak izvan toga se već promatra policiju u smislu prekršaja i povećanog rizika u odnosu na samo društvo, objasnio je.

Istaknuo je da se državne institucije moraju ponašati strogo u skladu s zakonima.

– Odnosno u skladu s onim što je društveno dopušteno, rekao je Matić.

Dodao je da je pitanje prevencije uvijek problem zato što institucije koje to imaju u rukama su zapravo pod povećanim društvenim nadzorom.

Arbanas kaže da motivi mogu biti iznimno različiti.

– Motivi mogu biti financijski, emocionalni odnosi, ljubomora i vrlo rijetko motivi mogu biti duševna bolest. To će tek pokazati vrijeme što je u konkretnim slučajevima bio motiv, objasnio je.

“Frustracija može biti različita”

Arbanas je rekao da je frustracija krajnji okidač da se dogodi nasilje.

– Frustracija može biti različita. Može ići iz osobnih odnosa žrtve i počinitelja, a ponekad može ići iz jednog nakupljenog osjećaja nezadovoljstva gdje to bude zadnja kap koja prelije čašu. Naravno da način na koji mediji i društvo prate nasilje mogu biti jedna od odrednica da će netko lakše ili teže ući u nasilno ponašanje, istaknuo je.

Dodao je da ako adolescentni vide da se nasilje ne kažnjava, oni će, ističe, iz toga naučiti da je to dobro i poželjno ponašanje.

– Ukoliko kažnjavamo nasilje na pravi način ili ako ga potpuno ne toleriramo, onda će vrlo lako većina ljudi naučiti da je to nešto što je nedopušteno, kazao je Arbanas.
Zašto ne postoje strože kazne za ilegalno oružje?

Gerovac odgovara da je njegovo osobno stajalište da ne treba promijeniti zakon i da su kazne dovoljno visoke.

– Za osnovni oblik kaznenog dijela možete dobiti od 3 mjeseca do 3 godine. Dakle, ja mislim da je to sasvim dovoljno, da nekakva daljnja represija ne bi postigla učinke, istaknuo je za HRT.