Divlji psi koji žive u Černobilu mogli bi znanstvenicima dati odgovor na pitanje kako ljudi mogu preživjeti i u najdegradiranijim okruženjima. Više od 35 godina nakon najveće nuklearne nesreće na svijetu, životinje lutaju među raspadnutim, napuštenim zgradama unutar i oko zatvorene elektrane – nekako još uvijek mogu pronaći hranu, razmnožavati se i preživjeti.

Istraživači su koncem prošlog tjedna u časopisu Science Advances objavili prvu od, kako se nadaju, mnogih genetičkih studija, usredotočujući se na 302 psa koja žive u službeno određenoj “zoni isključenja” oko mjesta katastrofe. Identificirali su populacije čije su različite razine izloženosti zračenju genetski razlikovale jedne od drugih i od ostalih pasa diljem svijeta.

“Imali smo ovu zlatnu priliku da postavimo temelje za odgovor na ključno pitanje: ‘Kako preživjeti u ovakvom neprijateljskom okruženju već 15 generacija?'”, rekla je genetičarka Elaine Ostrander iz Nacionalnog instituta za istraživanje ljudskog genoma, jedna od brojnih autorica studije, prenosi Euronews.

Kolega autor Tim Mousseau, profesor bioloških znanosti na Sveučilištu Južne Karoline, rekao je da psi ‘osiguravaju nevjerojatan alat za promatranje utjecaja ovakvog okruženja’ na sisavce u cjelini.

Kako su psi preživjeli u Černobilu?

Okruženje u Černobilu je posebno brutalno. Dana 26. travnja 1986. godine eksplozija i požar u ukrajinskoj elektrani uzrokovali su izbacivanje radioaktivnih padalina u atmosferu. Odmah nakon toga umrlo je 30 radnika, dok se dugoročni broj smrtnih slučajeva od trovanja radijacijom procjenjuje na tisuće.

Istraživači kažu da većina pasa koje proučavaju izgleda kao da su potomci kućnih ljubimaca koje su stanovnici bili prisiljeni ostaviti za sobom kada su evakuirali područje.

Mousseau radi u regiji Černobila od kasnih 1990-ih godina i počeo je prikupljati krv pasa oko 2017. godine. Neki od njih žive u elektrani – u distopijskom, industrijskom okruženju. Drugi su udaljeni oko 15 kilometara ili 45 kilometara.

Isprva su, rekao je Ostrander, mislili da su se psi s vremenom toliko izmiješali da će biti gotovo isti. No pomoću DNK mogli su lako identificirati pse koji žive u područjima visoke, niske i srednje izloženosti zračenju. “To je bila velika prekretnica za nas. A ono što je iznenađujuće jest da možemo identificirati obitelji – oko 15 različitih”, rekao je.

‘Zlatna prilika’: Što zračenje čini DNK životinja?

Sada istraživači mogu početi tražiti promjene u DNK. “Možemo ih usporediti i reći: OK, što je drugačije, što se promijenilo, što je mutiralo, što je evoluiralo, što vam pomaže, što vam šteti na razini DNK?” rekao je Ostrander. To će uključivati odvajanje neposljedičnih promjena DNK od onih namjernih.

Znanstvenici kažu da bi istraživanje moglo imati široku primjenu, pružajući uvide u to kako životinje i ljudi mogu živjeti sada i u budućnosti u regijama svijeta pod “kontinuiranim napadom okoliša” – i u okruženju visokog zračenja u svemiru.

Iako su divlje, ove životinje i dalje jako uživaju u ljudskoj interakciji

Istraživači su već započeli s daljnjim istraživanjem, što će značiti više vremena s psima na mjestu oko 100 kilometara od Kijeva. Mousseau je rekao da su on i njegovi kolege posljednji put bili tamo prošlog listopada i da nisu vidjeli nikakve aktivnosti povezane s ratom.

Tim se zbližio s nekim psima, a jednog su nazvali Prancer jer uzbuđeno šepuri uokolo kad vidi ljude. “Iako su divlje, još uvijek jako uživaju u ljudskoj interakciji. Posebno kada je u pitanju hrana”, rekao je.