“Ne javljamo se već dva dana jer se borimo za živote, nedužne malene živote nikome ništa krive. Ovi psići su došli iz dvorišta ljudi kojima je sasvim normalno imati oko 20 do 25 pasa, sami kažu da ne znaju koliko ih imaju.
Ti psi nikad nisu cijepljeni, očišćeni od parazita ili zaštićeni od nametnika. Naravno da nisu čipirani.
Kolegice s terena iz okolice Gline zvale su nas zbog ovog horor dvorišta”.
Napisale su to u utorak na svom Facebook profilu Tihana Maretić (35) i Jelena Mučnjak (30), volonterke iz udruge LePas, koje su odmah priskočile u pomoć volonterima iz Gline.
Udruga LePas njihov je zajednički projekt kojim nastoje pomoći napuštenim, nezbrinutim, ozlijeđenim i zlostavljanim životinjama.
Do sada su, kao volonterke, spasile preko sto pasa, od čega njih 70-tak s područja pogođenim potresom. Ljubav prema životinjama tjera ih naprijed. Svakoga dana dobivaju pozive, odlaze na teren i nailaze na životinje u zabrinjavajućem i protuzakonitom stanju.
Kolegice iz Gline molile pomoć
“Bili smo ondje još u siječnju, nekoliko puta, u nadi da ćemo uspjeti donekle urazumiti ‘vlasnike’.
Molili smo ih dozvolu da tada već jako skotne kuje odvedemo na smještaje gdje će u miru, na sigurnom i toplom, donijeti na svijet bebe. Njih je tada bilo najmanje četiri, vlasnici ni sami ne znaju točnu brojku, jer je većina pasa tamo toliko plaha da im uopće ne možeš prići.
Nisu nam dozvolili. Samo su pristali na jednu, najplahiju, koja im ne treba jer bježi i koju nismo uspjeli uloviti koliko god pokušavali. Niti tri mjeseca kasnije na tom je dvorištu više mrtvih nego živih štenaca. Kolegice iz Gline zvale su nas da pomognemo. Pet beba bilo je na samrti.
Naravno da smo pomogli i preuzeli smo ih odmah po pozivu u nedjelju. Od nedjelje se borimo za njihove živote.
Jedna nas je beba napustila odmah u noći s nedjelje na ponedjeljak. Usprkos trudu bilo je prekasno. Bili su prepuni parazita koji nisu prestajali izlaziti, dehidrirani, na izmaku snaga, s kasnije potvrđenim parvo virusom”, napisale su Jelena i Tihana.
Mrtve životinje po dvorištu
“Kakva osoba moraš biti da ih gledaš kako, jedan po jedan, umiru na tvom vlastitom dvorištu, a ti ih na dnevnoj bazi zaobilaziš ili prekoračiš, neke već mrtve, neke jedva žive i ne pokušaš pomoći?! Gdje mi to živimo?
Maleni dvojac sa slike napustio nas je noćas u Tihaninim rukama, otišli su jedno za drugim, negdje gdje više nije boljelo.
Odlučile smo u ovu objavu staviti da vam pokažemo kako naši dani izgledaju zahvaljujući ljudima kojima je kastracija neprirodna, a lanci, štale, nekontrolirano parenje pasa iz istih legla i slične gnjusne stvari prirodni, sasvim normalni i slatki.
Zbog takvih ljudi mi nemamo odmora, mi prečesto ovako izgledamo ovako, proživljavamo ovakve scene, lomove, satranih srca, nama umiru na rukama, mi se do zadnjeg nadamo i svaki put iznova umiremo s njima.
Nikome ne želimo da čuju te jauke, očajne malene vriskove.
Nikome ne želimo da gledaju te napadaje i grčenja. Ne želimo vam da u ponoć po cijeloj državi očajnički tražite i molite bočicu seruma koji ih možda spasi. Ne želimo vam onaj osjećaj lažne nade, kad se malo podignu i vama, razumu usprkos, srce poskoči samo da bi se još jače satralo o pod.
Dva života još uvijek se bore, to nas tjera dalje u borbu jer vremena za tugovanje, kao i obično, nemamo”, poručile su u Facebook objavi.
Teški primjeri svuda oko nas: “Radimo na edukaciji”
U ovu priču uključile su se i druge udruge, kaže nam Tihana.
“Uključio se Dumovec, Noina Arka i Fido iz Pule. Na terenu se svakodnevno susrećemo s teškim situacijama. Kao društvo moramo biti svjesni da nam fali edukacije o životinjama. I s ovim ljudima sada radimo, znaju da smo im na usluzi, da ćemo ih obilaziti i da se u potpunosti mogu osloniti na našu pomoć.
U procesu je sada i kastracija, cijepljenje, čipiranje. Oni očito imaju parvo virus u dvorištu, tamo je sve kontaminirano i više ne smije doći nijedno štene. Parvo virus je u 95 posto slučajeva smrtonosan za štence, on ih uništava. Patnja tih životinja je neopisiva. Ovi na slici, na kojoj vidite mene potpuno iscrpljenu, nisu preživjeli. Radimo na edukaciji i osvještavanju ove teme”, kaže nam Tihana.
Kao udruga postoje kratko, Tihana je, naime, godinama bila aktivna volonterka u brojnim udrugama, da bi se potom okuražila i osnovala vlastitu udrugu.
“Dugo nisam imala hrabrosti, jer svega se čovjek nagleda i svašta doživi, ali onda sam ipak pokrenula svoju udrugu. Njegujemo osobni pristup čuvalicama, primjerice. Evo, čuvalice pasa nam uvijek trebaju, ako se netko javi, to nam je nešto najvrjednije”, kaže Tihana.
Veliki su posao odradile nakon potresa i na Baniji i još uvijek pomažu ljudima i životinjama.
“Naš pristup je edukacija. Ponekad ljudi imaju životinje, jer im se to slučajno dogodi, a ne znaju ni sami što bi s njima. Nedavno smo bili u okolici Bjelovara, kaže jedna gospođa, “e, dobro da ste došli, imamo mi tu dvije kujice, ne znamo što bismo s njima, mislili smo ih uspavati, ali nam je bilo žao. Nitko ih neće jer su curice”.
Povela nas je u svinjac, dvije kujice su ondje živjele, bez ikakvog ljudskog kontakta, toliko prestrašene da uopće nisu htjele pobjeći van, kada smo otvorili vrata, nego su se jadne zbile u najcrnji kutak, od straha.
Gospođa ih je, srećom, odmah ustupila, bila je sretna da ih može nekome dati. Tjedan dana su se sirote ispuhivale od starog kruha koje su dobivale za jelo, danas su sretno udomljene. To vam je samo jedan od primjera. Radimo na edukaciji, to nam je prioritet i to stalno ponavljamo”, kaže Tihana.
Sudjeluju i u zaštiti okoliša
Kao volonterke, sudjeluju i u aktivnostima čišćenja i zaštite okoliša.
“Nama je zaista stalo. Ne možemo sjediti skrštenih ruku, toliko je tema oko nas na kojima trebamo poraditi. Važno nam je makar da znamo da smo dali sve od sebe. Što se tiče donacija, dolaze tu i tamo, hvala svima koji nam pomažu”, poručuju Tihana i Jelena.
*Svi koji žele pomoći udruzi LePas mogu to učiniti putem ovih načina plaćanja. I pet kuna je donacija.
IBAN: HR3923600001102884721
SWIFT: ZABAHR2X
PAYPAL: [email protected]
KEKSPAY: 0981397298
Komentari