Dan 13. srpnja 1930. velikim je slovima upisan u povijest nogometa, jer je na taj dan započelo prvo Svjetsko nogometno prvenstvo. Održano je u relativno malenoj južnoameričkoj državi Urugvaju, i to zato što je urugvajska nogometna reprezentacija osvojila zlato na prethodnim Olimpijskim igrama 1928. godine, a i zato što je ta država upravo slavila 100-godišnjicu svog Ustava. Većina utakmica odigrana je u urugvajskom glavnom gradu Montevideu, na za tu priliku novoizgrađenom nogometnom stadionu Estadio Centenario. Taj stadion, s više od 65.000 sjedala, danas je zbog svoje povijesne važnosti jedan od najznačajnijih nogometnih objekata u svijetu, a FIFA ga je svojedobno proglasila jedinim povijesnim spomenikom svjetskog nogometa.

Na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu nastupilo je 13 zemalja, od čega samo 4 iz Europe. Naime, neke europske reprezentacije odustale su od nastupa zbog kompliciranosti dalekog putovanja u Južnu Ameriku. Među četiri europske zemlje koje su nastupile bila je i Jugoslavija. Jugoslavenska reprezentacija postigla je znatan uspjeh na tom prvenstvu. Bila je u skupini 2 s Brazilom i Bolivijom. Pobijedila je Brazil s 2-1, a Boliviju s 4-0, tako da je prošla dalje kao prva u skupini.

Zanimljivost je da su Brazilci, zbog unutarnjeg razdora, igrali gotovo isključivo samo s igračima iz Rio de Janeira, kao što je i reprezentacija Jugoslavije zbog bojkota ostalih nogometnih saveza bila sastavljena gotovo isključivo od nogometaša iz Beograda.

Međutim, u polufinalu Jugoslaviju je zapao domaćin Urugvaj. Premda je Jugoslavija zabila Urugvaju gol već u 4. minuti, na kraju je deklasirana rezultatom 6-1 za Urugvaj. U finalu su igrali Argentina i Urugvaj, pri čemu su domaćini pobijedili s 4-2.