“Vojni rok će trajati 75 dana, što ne remeti život, školovanje, studiranje, posao. Mame i tate će biti suštinski zahvalni jer će vojska njihove sinove još bolje pripremiti za život, da dalje stasaju kao muškarci”, izjavio je srpski premijer Miloš Vučević, najavljujući odluku o povratku u Srbiju obaveznog vojnog roka, ukinutog prije 11 godina.

Prema Vučevićevim riječima, očekuje se da će prvi regruti u vojarne ući sljedeće jeseni, uz plan da, kada se svi kapaciteti podignu do maksimuma, 20.000 mladih ljudi godišnje služi vojni rok.

‘’’To neće biti povratak u 80-e i 90-e godine, što je nemoguće i nepotrebno. Služenje vojnog roka bit će društveno prihvatljivo’’, izjavio je Vučević uz poruku: ‘’Za 75 dana neće stati svijet, to je minimum za koji vas vojska može spremiti da budete vojnik.’’

Vučević je naveo da će momci s diplomama elektrotehničkog ili strojarskog fakulteta biti angažirani u institucijama kao što su Vojno tehnički institut ili remontni zavodi, kako bi se njihovo znanje odmah iskoristilo, i naglasio da će vojska dobiti veliki broj stručnjaka za upravljanje bespilotnim letjelicama.

Prema Vučevićevim riječima, oni koji će zbog prigovora savjesti odbiti primiti oružje, vojni rok će služiti dvostruko duže.

‘’Ne smijemo i nećemo dozvoliti nepravedan odnos da oni koji civilno služe idu u obdaništa i gerontološke centre, gdje popiju kavu i onda odu kući ili u kafiće. Ideja je da u rujnu 2025. vojska ima prave regrute’’, izjavio je Vučević.

‘Želim vjerovati da razumijete koliko nam je potrebna jaka vojska i koliko ćemo još morati kupovati naoružanja’, rekao je Vučić. FOTO: SHANNON STAPLETON/REUTERS/PIXSELL

Profesionalizacija vojske je u Srbiji uvedena 2011. godine kako bi bila “motiviranija”. Za proteklih pet godina je tu “motiviraniju” vojsku napustilo oko 13.000 profesionalaca. Tvrdi se da su osnovni razlozi loši uvjeti, niske plaće i političke igre.

Od 2011. šestomjesečni vojni rok služe samo oni koji to žele. Prema raznim istraživanjima javnog mnijenja, čije bi rezultate trebalo prihvatiti sa značajnom rezervom, povratak vojnog roka podržavaju tri četvrtine stanovnika Srbije. Kao najčešći razlozi podrške se navode disciplina mladih i tradicija, a ne potreba za jakom, opremljenom i dobro plaćenom vojskom. U siječnju 2017. je tadašnji ministar obrane Zoran Đorđević priopćio da država razmatra mogućnost ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka, što bi Srbiju koštalo oko 600 milijuna eura, potrebnih za sređivanje vojarni, opremanje spavaonica, kupovinu uniformi i čizama, osiguranje hrane za vojnike…

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, međutim, tada poručio da neće biti povratka vojnog roka.

‘’Imamo profesionalnu vojsku u koju trebamo više ulagati da bi bila opremljena i spremna zaštiti Srbiju u svakom trenutku. Veliki dio Srbije bi želio uvođenje vojnog roka, ali to nije realno. Oni koji govore o tome, trebaju ponuditi i novac’’, rekao je Vučić.

Samo 19 mjeseci kasnije, u kolovozu 2018. godine, nakon što je sebe počeo nazivati “vrhovnim komandantom oružanih snaga”, Vučić je izjavio da se razmatra mogućnost da se 2020. ili 2021. ponovo uvede obavezni vojni rok za muškarce, u trajanju od tri do šest mjeseci. Pritom je Vučić tvrdio da se Đorđevićeva procjena o 600 milijuna eura odnosila na obavezni jednogodišnji vojni rok, dok bi za šest mjeseci bilo potrebno oko 300 milijuna, a za tromjesečni od 90 do 100 milijuna eura.

Srpski parlament je 2019. usvojio koncept totalne obrane. Tako se naziva nekadašnji jugoslavenski model općenarodne obrane i društvene samozaštite, odnosno naoružanog naroda. Usprkos najavama, ništa se nije dogodilo ni 2020., kao ni 2021, ali je prije nekoliko mjeseci masovni odlazak u vojarne ponovo postao aktualan, da bi Vučić 14. rujna saopćio da je potpisao suglasnost za obavljanje redovnog vojnog roka, samo za muškarce, u trajanju od 75 dana. Već nekoliko sati kasnije Vlada Srbije je odlučila predložiti izmjene zakona i zapovjedila Ministarstvu obrane da pokrene odgovarajuću proceduru.

‘’Želim vjerovati da razumijete koliko nam je potrebna jaka vojska, koliko ćemo još morati kupovati naoružanja i proizvoditi ga’’, rekao je Vučić uz poruku: ‘’Nije naša želja da bilo koga napadnemo, niti ćemo to činiti.

Ministar obrane Bratislav Gašić istaknuo je da je opremanje i jačanje vojske proces kojem je cilj da Srbija bude sigurnija. FOTO: Ministarstvo odbrane i vojske Srbije/ATAImages/PIXSELL

Što pokreće pitanje zašto Vučić insistira na militarizaciji društva, jačanju vojske i višegodišnjem ponavljanju priča o prijetnjama izvana i iznutra, usprkos navodnom zalaganju Beograda za mir u regiji i proklamiranoj vojnoj neutralnosti Srbije.

Moguće je da Vučić želi skrenuti pažnju s činjenice da je Beograd tijekom njegove vladavine izgubio gotovo svaki utjecaj na dešavanja na Kosovu kao i s burnih masovnih prosvjeda zbog namjere srpskih vlasti da se britansko-australskoj kompaniji Rio Tinto omogući iskopavanje litija na zapadu Srbije, usprkos upozorenjima da bi to dovelo do katastrofalnih posljedica po okoliš.

Moguće je da Vučić želi pokazati kakvom silom njegov režim raspolaže. S tim da poruka nije upućena stranim akterima – Srbiju nitko otvoreno ne ugrožava, niti joj prijeti, a okružena je gotovo isključivo članicama NATO-a, s kojim Beograd ima gorko ratno iskustvo iz 1999. godine. Važniji zadatak aparata sile je da zaštiti Vučića od “unutrašnjeg neprijatelja”. Za kojeg Vučićeve pristalice tvrde da godinama priprema zavjere, atentate, pučeve kako bi šefa srpske države uklonio s vlasti.

Moguće je da se radi i o još jednom od Vučićevih hirova koje sebi može priuštiti jer u Srbiji nema nikoga tko bi ga mogao spriječiti da radi sve što poželi. Pri čemu ne treba isključiti i utjecaj poteza Zagreba na Vučićeve odluke, zbog potrebe srpskog predsjednika da se s Hrvatskom neprestano nadmeće. Hrvatska vraća obavezno služenje vojnog roka? Onda može i Srbija. Ako će regruti u Hrvatskoj vojsci morati provesti dva mjeseca, u Srbiji će obaveza trajati 15 dana duže.

Ne treba isključiti ni mogućnost da je hrvatska kupovina francuskih borbenih zrakoplova Rafalea potakla Vučića na odluku da i Srbija svoje ratno zrakoplovstvo ojača tim avionima, u što će uložiti čak 2,7 milijardi eura. Jer 12 srpskih Rafalea neće biti polovni, kao hrvatski, već potpuno novi.

Lider partije Srbija centar i bivši načelnik Generalštaba Vojske Srbije Zdravko Ponoš je u parlamentu, tijekom rasprave o rebalansu proračuna, izjavio da se kupovina borbenih aviona obavlja jednom u 20 do 30 godina, dok to Beograd radi naprasno jer je to “odjednom palo na pamet čovjeku koji o svemu odlučuje”.

‘’Nevjerojatno je da se rebalansom traži novac za kupovinu Rafalea. To znači da je nitko nije planirao kada je lani određen proračun za ovu godinu. I usred 2024. sjetio se Vučić da će kupiti avione. Borbeni zrakoplovi se kupuju rijetko, to je velika investicija i dugoročno se planira, barem pet godina unaprijed, a ovdje ih kupuju iz rebalansa. Mislim da je to nezabilježeno u civiliziranom svijetu’’, naveo je Ponoš.

Što se tiče ponovnog uvođenja obaveznog vojnog roka, Ponoš je ocijenio da će vojnici koji su prošli obuku od 75 dana biti u stanju samo se ” redovno brijati i ispaliti tri metka”, ali da neće moći zamijeniti pedesetogodišnje pripadnike vojske.

Istovremeno su postavljena pitanja je li moguće za godinu dana osposobiti vojarne, kako napraviti selekciju regruta – na temelju godine rođenja ili na neki drugi način, tko će ih obučavati, jer Vojsci Srbije nedostaje časnika, koliko će biti odsustva u tih 75 dana, čime će se u vojarnama baviti oni koji su se pozvali na prigovor savjesti, kakav će biti status mladića s dvojnim državljanstvom, vegetarijanaca, pripadnika seksualnih manjina, Albanaca s juga Srbije – iz Preševa, Medveđe i Bujanovca? I zašto se obavezni vojni rok ne odnosi na žene, ako već imaju pravo upisati se u vojnu gimnaziju i akademiju? Je li cilj da, prema Vučevićevim riječima, regruti “dalje stasaju kao muškarci”?

Desetak mirovnih organizacija se oglasilo ocjenom da kampanja vezana za uvođenje vojnog roka predstavlja besmislenu i ciničnu propagandu, čiji je cilj militarizacija, patrijarhalna kontrola i širenje straha, pri čemu režim, čiji su predstavnici bili sudionici i akteri u ratovima 90-ih godina, zaboravlja da je tada u Srbiji ogroman broj muškaraca odbio da ih se svede na topovsko meso i da na to neće pristati ni danas.

Navedeno je da Beograd ima iskustvo izazivanja i vođenja agresorskih ratova izvan Srbije i dugu povijest kažnjavanja onih koji su odbijali sudjelovati u tim sukobima. Ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka je faktor nestabilnosti i proizvodnja straha u regiji. Naoružavanje i vojni rok će povećati osjećaj nesigurnosti kakav postoji u Srbiji. Umjesto u naoružavanje, neophodno je ulagati u zdravstvo, obrazovanje, zaštitu okoliša i zaštitu žena od nasilja. Sve za mir, zdravlje i znanje, ništa za naoružanje, poručile su organizacije civilnog društva. I Vučićev koalicijski partner, predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) Balint Pasztor, izjavio je da se njegova stranka ne raduje povratku obaveznog vojnog roka, “jer to može doprinijeti odlasku ovdašnjih Mađara”. Pasztor je rekao da će SVM nastojati pronaći mogućnost da se vojni rok ne služi isključivo u vojarnama kao i da smatra da Srbija treba postati članica NATO-a. Ministar obrane Bratislav Gašić je naveo da je opremanje i jačanje vojske proces čiji je cilj da Srbija bude sigurnija u uvjetima zaoštravanja međunarodnih odnosa.

‘’Uvođenje obaveznog služenja vojnog roka je samo jedna od mjera koje će doprinijeti da budemo otporniji na izazove i prijetnje našoj slobodi i nezavisnosti. Pored vojne obuke, dat ćemo sve od sebe da regrutima afirmiramo zdrave patriotske vrijednosti, kao osnovu zdravog vojničkog morala’’, izjavio je Gašić.

Načelnik Generalštaba Milan Mojsilović je rekao da se računa na 20.000 regruta godišnje i da će se početi s mladićima rođenim 2006. godine.

Lider stranke Srbija Centar i bivši načelnik Generalštaba Vojske Srbije Zdravko Ponoš u parlamentu je kritizirao Vučićeve politike. FOTO: A.K./ata images/PIXSELL

‘’Sa starijima imamo plan raditi malo kraće od 75 dana. Prigovor savjesti ne možemo ignorirati, to je ustavna kategorija. U vojsci postoje zanimanja i specijalnosti u kojima se ne morate obučavati kako držati pušku, ali će ti regruti biti na obuci. Oni koji se neće obučavati za pucanje, vojni rok će im trajati 155 dana’’, naveo je Mojsilović.

Nakon toga su uslijedile tvrdnje da će obavezni vojni rok potaknuti mnoge mlade ljude da napuste Srbiju, da je srpska vojska u posljednjem desetljeću prošlog vijeka izgubila ratove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, da 75 dana nije dovoljno za obuku tenkovskih, artiljerijskih i protuzračnih jedinica, da se radi o još jednoj koruptivnoj mogućnosti. Konstatirano je da u Srbiji živi oko 300.000 mladića starih između 18 i 29 godina, ali da nema dovoljno vojarni i centara za obuku, uz suviše stare instruktore.

Osnovne aktivnosti Vojske Srbije proteklih godina bile su parade i razne smotre, uz neizbježno prisustvo samozvanog vrhovnog komandanta Vučića. Jedna takva priredba, nazvana “Prikaz sposobnosti i naoružanja Vojske Srbije”, održana je 20. rujna na vojnom aerodromu u Batajnici, kod Beograda. Prikaz je trebao biti održan pet dana ranije, ali je zbog neplanirane kiše odgođen za pet dana, u skladu s pravilom “Ništa nas ne smije iznenaditi”. Tako je 6000 sudionika, s više od 2500 borbenih sredstava, pristiglih iz cijele Srbije, provelo nekoliko dana u Batajnici, gdje su imali i dvije generalne probe prije održavanja glavne manifestacije.

Na aerodromu je izloženo šezdesetak tenkova, više od 200 oklopnih vozila, protuavionski sustavi, 11 borbenih aviona kao i 24 vozila “Pasars”srpske proizvodnje, opremljena protuavionskim topom “Bofors” kalibra 40 milimetara i raketama zemlja – zrak “Mistral 3”. “Pasars” je skraćenica za “protuavionski samohodni artiljerijski sistem”. Radi se o vozilu teškom 17 tona, s tri člana posade, dugom osam, širokom dva i po i visokom više od tri metra.

Iako je proizvodnja “Pasarsa” počela tek 2019., već je postao dio povijesti Vojske Srbije jer je jedno od tih vozila, vraćajući se 21. rujna s “prikaza”u Batajnici, na putu Kraljevo – Raška, krećući se u koloni pod pratnjom vojne policije, nešto nakon 13 sati skrenulo u lijevu voznu traku, pregazilo Ford Focus koji je dolazio iz suprotnog smjera i ubilo u tom automobilu tridesettrogodišnjeg Danijela Lazovića, njegovo troje djece – desetogodišnju kćer, sedmogodišnjeg sina i jednomjesečnu bebu i njihovu dvadesetsedmogodišnju susjedu Dijanu Kutlačić. Nesreću je, s lakšim povredama, pravim čudom, preživjela Lazovićeva supruga Mirjana koja je sjedila na mjestu suvozača. Ford se našao ispod “Pasarsa” i bilo je potrebno skoro dva sata da dizalica podigne oklopno vozilo i spasioci isijeku olupinu automobila i izvuku Mirjanu Lazović.

Njen muž je bio desetar Vojske Srbije. “Pasarsom”je upravljao pedesetčetverogodišnji mlađi vodnik Milan V. On je uhapšen i mediji tvrde da je u krvi imao 0,2 promila alkohola, što odgovara samo jednom alkoholnom piću, ali je u suprotnosti s vojnim pravilima.

I to je praktično sve što se zna o toj tragediji.

Ministarstvo obrane Srbije je saopćilo da je došlo do sudara “Pasarsa”i civilnog vozila i da u nezgodi ima povrijeđenih i poginulih. Sljedećeg dana je ministar obrane Gašić uputio telegrame saučešća obiteljima Lazović i Kutlačić. Nakon toga je Ministarstvo zašutjelo o tragediji. Narednih dana je objavljivalo saopćenja o Gašićevu prisustvu obilježavanju 108. godišnjice Bitke na Kajmakčalanu, početku natječaja za javne financije u sustavu obrane, obuci posada u artiljerijskoj brigadi, padobranskom višeboju jedinica specijalne namjene, ali ni riječ o nesreći.

Zbog nečega se nije oglasio ni Vučić koji se nalazio u New Yorku, na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.

Kao da je netko taj užasni događaj želio sakriti pod tepih. Gašić je već bio u donekle sličnoj situaciji prije više od devet godina, tijekom svog prvog mandata ministra obrane, kada je sedam osoba poginulo prilikom pada vojnog helikoptera Mi-17 u blizini beogradskog Aerodroma “Nikola Tesla”. Život su izgubili četvorica članova posade, liječnik i anestetičar i beba stara pet dana. Vojni helikopter je bio angažiran kako bi bolesnu bebu prevezao iz Raške na liječenje u Beograd, iako su mnogo bliže bile bolnice u Nišu, Kraljevu i Kragujevcu. Tvrdi se da je Gašić zapovjedio da, usprkos gustoj magli, helikopter ne sleti na vojni aerodrom u Batajnici, koji je posada odlično poznavala, već na civilni “Nikola Tesla”, gdje je čekao ministar zdravlja Zlatibor Lončar, kako bi marketinški sudjelovao u spašavanju bebe.

Helikopter se srušio, a u obdukcijskom nalazu se tvrdilo da je pilot Omer Mehić imao 0,68 promila alkohola u krvi. Mehićeva supruga je izjavila da njen muž nije pio i da je, zbog zakazanih liječničkih pregleda, bio na posebnom režimu ishrane. Nekoliko mjeseci kasnije, tužilaštvo je saopćilo da nitko nije odgovoran za nesreću. Dosta je sličnosti u ta dva slučaja: vojna vozila povezana s Raškom, među žrtvama pripadnici vojske i djeca, alkohol u krvi, ministar Gašić. Nikoga ne bi trebalo čuditi ako mlađi vodnik Milan V. bude proglašen jedini odgovoran za nesreću na putu Kraljevo – Raška.

Ponoš je poručio: ‘’Neobučena i neorganizirana vojska je opasnost za sebe i okruženje, čak i kada se angažira samo za fotografiranje. Odgovornost pedesetčetverogodišnjeg vozača utvrdit će istraga, ali on u nesreći nije sudjelovao kao privatno lice. Što je sa zapovjednom odgovornošću, moralnom? Sustav ponovo nije zakazao? Gašiću, Mojsiloviću? Vučiću, jesi li i jučer bio ‘vrhovni komandant’ ili si to samo kada razdrljen obavljaš smotru? Nakon što ste rasturili sustav i vojsku doveli u situaciju da se temelji na trećepozivcima, sada biste htjeli da vam se povjere mladi ljudi na 75 dana. Treba vam za fotografiranje?’’

Predsjednik srpske vlade Vučević je ocijenio da Ponoš, “koji nema pojma ni o vojsci, ni o državi”, čija bi vojnička sudbina, “da nije toliko tužna, bila smiješna”, zloupotrebljava jezivu tragediju. Povodom pitanja koliko je mlađi vodnik Milan V. poznavao “Pasars”, je li, dok je upravljao vozilom teškim 17 tona na putu dužem od 250 kilometara od Batajnice do matične baze u Raškoj, bio iscrpljen nakon višednevnog sudjelovanja na “prikazu”, tko je utvrdio mjere sigurnosti tijekom prijevoza, tko je bio zapovjednik kolone, jesu li bili predviđeni odmori na ruti, je li vozilo bilo ispravno, Vučević je konstatirao da ne treba praviti atmosferu linča zbog jedne greške. Iako je uzrokovala smrt pet osoba i odnijela živote cijele obitelji.

‘’Nemojte da zbog jedne užasne pogreške i tragedije napadnemo sustav obrane i dovodimo u pitanje treba li nam vojska’’, poručio je u parlamentu Vučević.

Koji je od listopada 2022. do 3. svibnja ove godine bio ministar obrane.