Rodrigo Duterte prije nešto manje od sto dana postao je predsjednik Filipina, otočne zemlje od gotovo sto milijuna ljudi koja je od kraja Drugog svjetskog rata bila jedan od glavnih saveznika Sjedinjenih Američkih Država i europskih zemalja na Dalekom istoku. No nakon što je Duterte pobijedio na predsjedničkim izborima, situacija se potpuno promijenila i novi predsjednik odveo je Filipine u drugom smjeru. Potvrda njegove politike stigla je prošlog tjedna, kada je Duterte bio u službenom posjetu Kini, gdje je u društvu kineskog predsjednika Si Đinpinga najavio novo savezništvo dviju država koje u prošlosti nisu bile u najboljim odnosima. „Amerika je izgubila. Ovdje u Pekingu najavljujem novo savezništvo i odvajanje Filipina od američkog utjecaja“, rekao je Duterte u društvu kineskog predsjednika i nekoliko stotina filipinskih i kineskih gospodarstvenika. Njegov ministar za trgovinu nekoliko sati kasnije najavio je da će dvije zemlje potpisati trgovinske sporazume vrijedne oko 13,5 milijardi dolara. Novi filipinski predsjednik najavio je i preokret u dugogodišnjem sporu između Filipina i Kine oko nekoliko otoka u Južnom kineskom moru. Naime, sud UN-a u Haagu presudio je u korist Filipina, ali je Duterte najavio da njegova zemlja tu odluku neće prihvatiti i da će se s Kinom prijateljski dogovoriti oko najboljeg rješenja za obje strane.

Posljednji je to korak u izvršenju obećanja koje je Duterte dao u predsjedničkoj kampanji i koje mu je pomoglo da pobijedi na izborima. Duterte je od samog početka provodio anti-američku kampanju te je odmah po preuzimanju dužnosti zatražio da američka vojska napusti Filipine, gdje imaju baze još od završetka Drugog svjetskog rata. Osim što je odlučio prekinuti prijateljske odnose sa SAD-om, Duterte je na sebe navukao i bijes zapadnih zemalja zbog svog obračuna s dilerima i narkomanima. Naime, u njegovu kontroverznom ratu protiv droge u manje od sto dana ubijeno je 3500 ljudi, što je izazvalo val kritika organizacija za zaštitu ljudskih prava. Filipinski predsjednik, međutim, na sve kritike odgovara s pomalo prostačkim napadima u kojima vrijeđa sve one koji kritiziraju njegovu politiku.

Nakon što su ga neki kritičari nazvali „Hitlerovim rođakom“, Duterte je rekao da oni ne žele istražiti problem narkomanije na Filipinima. “Adolf Hitler pobio je tri milijuna Židova, a mi imamo tri milijuna ovisnika na Filipinima. Bio bih sretan da ih pobijem. Ako je Njemačka imala Hitlera, Filipini će imati…” rekao je i upro prstom u sebe te dodao da bi želio počistiti sve kriminalce i završiti taj problem “kako bi spasio iduću generaciju od propasti”. Njegove riječi odmah su osudile židovske skupine u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su zatražile od vlade da zauzme oštrije stajalište prema filipinskom predsjedniku. Američki predsjednik Barack Obama već je ranije oštro osudio Dutertea, nakon čega je izbio pravi diplomatski skandal. Naime, početkom rujna dvojica predsjednika trebala su se sastati na summitu ASEAN-a u Laosu, ali do susreta nikada nije došlo nakon što je Duterte dan ranije izvrijeđao Obamu. Duterte je rekao da bi bilo “nepristojno” ako Obama na razgovorima s njim pokrene pitanje poštovanja ljudskih prava te je dodao da bi u tom slučaju morao opsovati Obamu, upotrijebivši filipinski izraz za “kučkin sin”. „Kučkin sine, psovat ću te na tom forumu”, rekao je Duterte, a američki diplomati odmah su otkazali susret s Obamom.

Osim s Obamom, Duterte je „zaratio“ i s Europskom unijom, i to nakon što je Europski parlament oštro osudio situaciju na Filipinima. „Je**** se! Ponavljam, je**** se”, urlao je Duterte te je pokazao Europskoj uniji srednji prst na bizarnoj konferenciju u gradu Davao, a posebno su ga iznervirale Francuska i Velika Britanija. “Neviđeni licemjeri. Nešto nama govore, a njihovi preci iz kolonijalne ere ubili su tisuće Arapa i pripadnika drugih naroda. A koga sam ja to točno ubio? Ako je točna informacija, 1700 ljudi, ali tko su oni? Obični kriminalci. A ti likovi iz Bruxellesa to nazivaju genocidom! Pa kako me imaju obraza osuđivati”, rekao je Duterte.

Prije nekoliko dana u razgovoru za Al Jazeeru filipinski predsjednik još jednom je pokušao objasniti svoju beskompromisnu politiku prema dilerima i narkomanima, zbog koje se našao na udaru kritika: „U mojoj zemlji ne postoji zakon koji mi brani da prijetim kriminalcima da ću ih ubiti. Na Filipinima imamo tri milijuna ovisnika i broj raste. Dakle, ako ne zaustavimo ovaj problem, iduća generacija imat će ozbiljan problem. Ako vi uništavate moju zemlju, ja ću vas ubiti. I to je legitimna stvar. Ako uništavate našu djecu, ja ću vas ubiti. To je vrlo točna izjava. Nema ništa loše u tome da pokušamo zaštititi interese iduće generacije.” Na pitanje novinara o nevinim žrtvama tog obračuna, Duterte cinično odvraća da se radi o “kolateralnoj šteti” koju uspoređuje s civilnim žrtvama američkih ratova u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu. Isto tako se ograđuje od građana koji, potaknuti njegovim huškanjem, sami uzimaju “zakon” u svoje ruke, tvrdnjom da ne može kontrolirati njihove postupke. „Ako zaštita idućih generacija znači kršenje ljudskih prava, zaboli me“, izjavio je taj diplomirani pravnik i bivši tužitelj.

I dok je zbog svoje unutarnje politike na meti kritika na međunarodnoj političkoj sceni, na Filipinima je Duterte i dalje vrlo popularan. Na izborima je osvojio 16 milijuna glasova, a njegov suparnik, koji je bio na čelu tada vladajuće Liberalne stranke, uspio je osvojiti samo deset milijuna glasova. Duterte ima imidž lidera čvrste ruke i mekog srca. Obećao je promjene, a to se sviđa i bogatim i siromašnim Filipincima. Imućnijim slojevima privlačna su njegova obećanja da će uvesti red u kaotičnu svakodnevicu gradova. Siromašne privlače njegova empatija i obećanja da će se brinuti o njima i boriti za njih, jer oko četvrtine Filipinaca živi u siromaštvu. Unatoč impresivnom gospodarskom rastu na Filipinima, zabilježenom u posljednjih nekoliko godina, zemlju još uvijek svakodnevno napušta po 4.000 ljudi. Trbuhom za kruhom otišlo je skoro deset milijuna Filipinaca, a najviše ih je na Bliskom istoku. Na Filipinima ih zovu OFW (Overseas Filipino Worker) i često su zaposleni u slabo plaćenim uslužnim djelatnostima, pod lošim uvjetima. Česti su medijski izvještaji o izrabljivanju, zlostavljanju i dugogodišnjoj izolaciji, daleko od obitelji. Međutim, Filipinci i dalje odlaze u potrazi za poslom, jer 400 dolara mjesečno, koliko u Saudijskoj Arabiji zarađuje kućna pomoćnica, kod kuće ne nudi nitko. Ti ekonomski migranti su neka vrsta modernih filipinskih junaka jer se na Filipinima često ističe njihova požrtvovnost, a i ekonomski doprinos nije malen. Filipinci koji rade izvan domovine, u zemlju vrate iznose u visini od osam posto ukupnog filipinskog BDP-a ili oko 25 milijardi američkih dolara. Mnogi od tih ljudi imali su dojam da ih je filipinska vlada u teškim vremenima ostavila na cjedilu jer je prethodna vlada na informacije o krizi u kojoj su se našli radnici u Saudijskoj Arabiji reagirala odugovlačenjem. Duterte je potpuno drukčiji i odmah je sazvao ministarsku sjednicu, poslao delegaciju na visokoj razini u Saudijsku Arabiju, procjenjujući situaciju kao humanitarnu krizu. Zbog pada cijene nafte u Saudijskoj Arabiji je došlo do velike krize, što je pogodilo radna mjesta oko 12 tisuća Filipinaca, a kada je skupina od 128 filipinskih radnika krajem kolovoza vraćena u svoju domovinu jer je njihov saudijski poslodavac bankrotirao, u zračnoj luci ih je osobno dočekao i predsjednik koji im je obećao pomoć te je izrazio spremnost da osobno odleti za Saudijsku Arabiju po Filipince koji su ostali bez posla, ali nisu u stanju platiti zrakoplovnu kartu za povratak kući.

Duterteov angažman u tom slučaju samo je primjer koji pokazuje kako on stječe povjerenje građana. Uoči summita ASEAN-a u Laosu, na kojem je Duterte uputio žestoke riječi američkom predsjedniku Baracku Obami, u rodnom gradu filipinskog predsjednika je u bombaškom napadu stradalo 14 osoba. U roku od nekoliko sati pojavile su se snimke na kojima Duterte tješi obitelji žrtava i čak jednu ubijenu osobu ljubi u obraz. Zanimljivo je da Duterteova popularnost raste, iako nije u dobrim odnosima s Katoličkom crkvom. Više od 80 posto Filipinaca je katoličke vjere i utjecaj Crkve na filipinsko društvo oduvijek je bio vrlo velik. Međutim, Duterte je izabran unatoč velikom protivljenju filipinskog svećenstva. “Ne glasajte za kandidate čije pozicije nisu samo politički opasne, već su i moralno neodgovorne”, naveli su biskupi u apelu uoči predsjedničkih izbora i Iako ni jedno ime nije navedeno, svim Filipincima je jasno protiv koga je apel bio upućen. Duterte se rado hvali svojim iskustvima sa ženama i svojom ljubavlju prema Viagri, a osobito oštro negodovanje izazvao je kada, praćen smijehom svojih pristaša, nije osudio grupno silovanje jedne australske časne sestre, već je rekao da su počinitelji “njemu, kao gradonačelniku, trebali dati prednost”. Današnji predsjednik tada je bio gradonačelnik grada Davaoa i već tada je navodno surađivao s eskadronima smrti, uslijed čijeg djelovanja je više od 1000 ljudi izgubilo život. Crkvi se zamjerio i kada je papu Franju jednom prilikom nazvao, slično kao i Obamu, “kurvinim sinom” jer je tijekom državnog posjeta Filipinima u siječnju promet u Manili bio paraliziran. To je čak i za Crkvu bilo previše pa je ona, doduše bezuspješno, mobilizirala široku frontu ljudi protiv Dutertea.

I dok mu popularnost u narodu raste, kritičari tvrde da Duterteova politika impulzivnih odluka i iste takve provedbe neće osigurati nužne reforme. Stručnjaci organizacije Human Rights Watch (HRW), na primjer, filipinsko pravosuđe označili su kao „razoreno“. „Kada ljudi vide da mogu kupiti osobnu zaštitu policije ili da se može kupiti izuzimanje od sudskog progona, onda je sve jači dojam da su vlada i pravosuđe dio problema, a ne rješenja“, rekao je za New York Times Phelim Kine, šef azijskog odjela HRW-a. Za sada se u zemlji te kritike ubojstava u ratu protiv dilera droge ne čuju, pa ni Duterte ne vidi razlog da promijeni svoju „strategiju“ i zato ne treba čuditi što filipinski predsjednik najavljuje da će taj rat završiti „onda kada Filipini budu očišćeni od droge i kada se svi ovisnici odviknu“.