Objavljeno u Nacionalu br. 561, 2006-08-14

Terorističku grupu mladih britanskih muslimana, koji su planirali simultano rušenje putničkih aviona iznad Atlantika, prijavio je član islamske zajednice u Londonu a razotkrio tajni agent službe MI5

Trebao je to biti teroristički napad koji će po žrtvama nadmašiti onaj 11. rujna 2001. na New York i Washington. Dvadesetak mladih ljudi trebalo se istodobno ukrcati u desetak aviona američkih zračnih kompanija na letovima iz londonskih zračnih luka u američka odredišta. Svi su u ručnoj prtljazi trebali imati dijelove paklenih strojeva nove konstrukcije, temeljenih na manje poznatim tekućim eksplozivima, koji bi bili uneseni u avion u limenkama za napitke. Od tih dijelova paklene strojeve trebali su sastaviti u avionskom zahodu i potom ga postaviti na razne lokacije u avionu. Netko od njih tada bi – dok bi avion letio iznad Atlantika – taj pakleni stroj aktivirao elektronskim upaljačem skrivenim u mobitelu, iPodu ili laptopu. Avion bi bio raznesen u zraku, pao bi u Atlantik i nitko ne bi mogao utvrditi kao je uništen. Budući da je sve to planirano u vrijeme kad su avioni na transatlantskim letovima prepuni, da plan uspio, tako bi bilo ubijeno više od 3000 ljudi. Plan je razotkriven pažljivim djelovanjem britanske tajne službe MI5. Nakon napada 11. rujna 2001. i u Britaniji je pojačana kontrola muslimana za koje su postojale indicije da su možda skloni islamskom radikalizmu. Ta je kontrola posebno pojačana nakon što je u srpnju prošle godine manja skupina mlađih britanskih radikalnih islamista napala londonski metro i autobus, ubivši 52 osobe, a druga je dva tjedna poslije pokušala ponoviti napad. Tada je oko tisuću sumnjivaca stavljeno pod veću kontrolu. Tako je pod nadzorom bila i grupa prijatelja koji su živjeli u istočnom Londonu, obližnjem High Wycombeu i Birminghamu, nakon što je jedan pripadnik islamske zajednice upozorio na sumnjivo djelovanje pojedinih članova. Počelo je praćenje i prisluškivanje a agenti MI5 otkrili su da se ti mladići jako zanimaju za avione i eksplozive.

Čini se da je MI5 infiltrirao svog čovjeka u tu grupu od dvadesetak mlađih britanskih državljana raznih zanimanja i socijalnih statusa između 17 i 35 godina. Neki su bili studenti, drugi se bavili manualnim poslovima, jedan je bio taksist, drugi raznosač pizza, dvojica braće bili su uvoznici automobila. Svi su bili islamski vjernici, neki su žar za vjerom pokazali tek u posljednje vrijeme, a neki su promijenili džamiju, počeli odlaziti u one gdje se propovijeda tradicionalna, stroža verzija islama. Većina članova bila je azijskog podrijetla, mahom pakistanskog, neki su potjecali i iz sjeverne Afrike, a dvojica nedavni obraćenici na islam, jedan Englez odgojen u kršćanstvu, a drugi useljenik s Kariba. Neki stariji članovi bili su oženjeni i imali djecu. S vremenom su agenti MI5 dolazili do sve više indikacija da ti prijatelji i znanci imaju zajednički cilj – teroristički napad. Zato je u prosinca MI5 alarmirao antiteroristički odjel londonske policije, koji je pokrenuo istragu i pojačao praćenje i prisluškivanje, a kontrolirani su i njihovi bankovni računi i kontakti u inozemstvu. Neki su putovali u Pakistan, pa je stoga alarmirana i druga britanska tajna služba MI6, koja operira u inozemstvu. MI6 je stupio u kontakt s pakistanskom tajnom službom kako bi se prikupili podaci o tome što su ti mladi ljudi radili u Pakistanu. Kontaktirani su i obavještajci u SAD-u – iako nijedan od sumnjivaca nije nikad bio u SAD-u, bilo je telefonskih kontakata. Zbog takvih kontakata uspostavljena je suradnja i s tajnim službama Njemačke i Italije. Svi su članovi grupe postali radikalni zagovornici borbe za islamske vrijednosti, puni hvale za Al Qaedu i Osamu bin Ladena. Po dinamici radikalizacije bili su vrlo slični članovima grupa koje su sudjelovale u akcijama u srpnju prošle godine. Istraga je počela dolaziti i do prvih podataka o tome da pripremaju novu verziju plana Al Qaede koji je u siječnju 1995. otkriven u poodmakloj fazi. Taj se plan zvao “Bojinka”, a provodio ga je jedan od najistaknutijih Bin Ladenovih suradnika Ramzi Yousef, koji je bazu imao na Dalekom istoku. On je planirao poslati grupu bombaša samoubojica da se ukrcaju na raznim dalekoistočnim aerodromima u avione američkih kompanija, koji bi potom bili simultano strušeni nad Pacifikom, no plan je slučajno otkriven kad je izbio požar u sobi u hotelu u Manili gdje je jedan od članova zavjereničke grupe živio.

Ramzi Yousef je mjesec dana poslije uhićen u Pakistanu. Iako je tada taj plan propao, u Al Qaedi su očito zaključili da taj plan ne treba odbaciti, nego ga ipak treba pokušati provesti, ali na novom terenu, s novim ljudima i novim tehničkim sredstvima, očito vjerujući da su sigurnosne službe diljem svijeta zaključile da se nitko – nakon što je “Bojinka” propala – neće odlučiti na isto. Da bi se proveo taj plan, trebalo je osigurati osobe koje su spremne žrtvovati svoje živote i eksplozivne naprave koje će se moći prokrijumčariti u avione. U regrutiranju islamskih mučenika spremnih da poginu Al Qaeda se pokazala vrlo efikasnom, i to ne samo u islamskim zemljama nego i na Zapadu, među mladim ljudima srednjih slojeva muslimana, očito računajući na bijes tih mladića prema društvu u kojem žive osjećajući se zbog svoje vjere građanima drugog reda. Otkriven je i kanal preko kojeg je održavana veza između Al Qaede i te britanske grupe. U travnju 2002. u Birminghamu je nedaleko od svoje kuće ubijen 54-godišnji musliman Mohammed Saeed, Policija je provela istragu a sumnja za ubojstvo pala je na njegova tada 22-godišnjeg nećaka Rashida Raufa. Mladić je pobjegao u Pakistan. Njegov mlađi brat Tayib posjetio ga je prije dvije godine. Rashid Rauf se nakon bijega u Pakistan zbližio s operativcima Al Qaede i u to uvukao mlađeg brata Tayiba. Tayib Rauf bio je član upravo ove grupe koju je MI5 nadzirao, ali nije jedini putovao u Pakistan. Rashid Rauf je često telefonom razgovarao s članovima grupe te slao SMS poruke.

Prema tvrdnjama američke TV mreže ABC u ime Al Qaede iza cijelog plana stajao je novi mladi operativac Matiur Rehman. Članove grupe u Pakistanu su ih podučavali kako se izrađuju eksplozivne naprave koje će prokrijumčariti u avion. Iako se izrađuju od materijala dostupnih u dućanima, ipak je za njihovu izradu potrebno stručno znanje. Posljednjih godina na svim aerodromima pojačana je kontrola putnika i prtljage, većina zapadnih aerodroma ima rendgenske uređaje i obučeno osoblje, posebno u Britaniji, pa je mogućnost da se klasični pakleni stroj prokrijumčari u avion mala, a posebno istodobno u desetak aviona. Zato su stručnjaci Al Qaede to konstruirali pomoću tekućih eksploziva i elektronike ugrađene u elektroničke uređaje za svakodnevnu upotrebu, kao što su digitalni fotoaparati, prijenosna računala i MPR playeri. Prije nekoliko dana stigla je informacija od ubačenog doušnika da će akcija uskoro biti poduzeta. Budući da je Rashid Rauf bio ključna osoba, zamoljena je pakistanska vlast da ga uhiti i ispita. Uhapšen je u pograničnom mjestu kraj afganistanske granice, gdje se, kako se sumnja, se skriva sam vrh Al Qaede, te je podvrgnut ispitivanju. Potvrdio je da je u akciju trebalo krenuti sljedećih dana. Generalna proba trebala je pokazati je li plan funkcionalan. Navodno je iz Pakistana stigao SMS “Krenite na predviđene ciljeve.” Britanska policija tada je pohapsila članove grupe, prvo 19, a sljedećih dana još petero. Među uhićenima je i jedna žena. U racijama u Londonu, Birminghamu i High Wycombeu pronađeni su brojni dokazi da se akcija pripremala. Pronađeni su materijal i aparati za izradu eksplozivnih naprava, ali i videovrpce na kojima su članovi grupe snimili svoje posmrtne samoubilačke poruke, koje su trebale biti emitirane nakon terorističke akcije i njihove mučeničke smrt. Traga se za još nekim članovima. Iako su pripreme za operaciju bile u završnoj fazi i članovi grupe trebali su obaviti generalnu probu, istražitelji u stanovima uhićenika nisu pronašli avionske karte pa se ne zna kad je akcija trebala biti izvršena. Prema nekim tvrdnjama, 16. kolovoza, a politički motiv je kažnjavanje SAD-a i Britanije za podršku Izraelu u ratu u Libanonu. Uhićenje tako velikog broja mladih britanskih muslimana, osumnjičenih da su planirali tako strašan teroristički napad, uznemirilo je britansku muslimansku zajednicu. Mnogi u njoj uvjereni su da je to izmišljotina vlasti kako bi se skrenula pozornost s rata u Libanonu i muslimani ponovno prikazali kao teroristi, a time opravdao angažman britanske vojske u Iraku i Afganistanu. Britanska vlast tvrdi da ima dovoljno dokaza da je urota postojala i plan bio pred izvršenjem, te da je sumnjivce trebalo uhititi da ne ostvare plan da ubiju više od 3000 ljudi. U SAD-u je javnosti postalo jasno da bi se tragedija razmjera one 11. rujna 2001. mogla ponoviti. A to znači da Al Qaeda nije poražena.

Druga žena na čelu tajne službe

MI5 Britanska obavještajna služba MI5 (Military Intelligence, Department Five), zadužena je za unutarnju sigurnost. MI5 je osnovan kao odjel glavnog stožera britanske vojske 1909. za suzbijanje unutarnje sabotaže, lov na strane špijune, a u posljednje doba ključan joj je zadatak borba protiv terorizma. Agenti MI5 nemaju policijskih ovlasti – kad otkriju stranog špijuna, pozovu agente posebnog policijskog ogranka da oni uhite osumnjičenika. Nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na New York i Washington postalo je jasno da Britanija kao glavni američki saveznik može postati ciljem sličnog napada. Tada se MI5 preusmjerio na borbu protiv islamskog terorizma. Kad su lani napadnuti vlakovi londonskog metroa, MI5 bio je kritiziran jer nije razotkrio urotničku grupu, ali se MI5 opravdavao da nije uspio jer je grupa bila netipična, sastavljena od mladih britanskih muslimana za koje se nije znalo da imaju ikakve veze s Al Qaedom. Taj događaj potaknuo je MI5 da se usredotoči na takve grupe, pa je takva jedna sada razotkrivena. MI5 je vrlo tajnovit, povremeno i groteskno pretjerano a britanska vlada dugo se ponašala kao da ne postoji. O MI5 se nikakvi službeni podaci nisu objavljivali, niti se u parlamentu raspravljalo o njihovu budžetu. Tako je bilo sve do 1989. i novog zakona o tajnim službama, kad je priznato da postoje. Ali i nakon toga njihovo djelovanje i ustrojstvo bilo je tajna. Tek 1992., kad je na čelo MI5 došla Stella Rimington, prva žena na čelu neke britanske tajne službe, njeno je imenovanje bilo službeno obznanjeno. Zanimljivo je da je i sada na čelu MI5 žena, 58-godišnja Eliza Manningham Buller.