Objavljeno u Nacionalu br. 631, 2007-12-18

PISA TEST SMJESTIO je hrvatske 15-godišnje učenike na 26. mjesto od 57 zemalja svijeta, ali i ispred deset članica Europske unije, kao i učenika iz SAD-a

U utorak 4. prosinca u prosvjetnim ministarstvima 57 država širom svijeta s nestrpljenjem se očekivalo objavljivanje globalne ljestvice sposobnosti učenika, tzv. testa Pisa (Programme for International Student Assessment). Istraživanje koje od 2000. godine provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) među državama članicama, ali i partnerskim državama već godinama nastoji ustanoviti koliko su petnaestogodišnji učenici pripremljeni za ulazak u svijet odraslih te za nastavak obrazovanja ili uključivanje u proces rada. U tom smislu, navedeno istraživanje zapravo i nije tipični test znanja kako se često misli, nego sveobuhvatni pregled sposobnosti koje su prosječnoj osobi potrebne za uspješan poslovni život. Tijekom 2006. to je testiranje prvi put provedeno i u Hrvatskoj, a rezultati su pokazali da se naša zemlja smjestila otprilike na sredinu svjetske ljestvice: od 57 zemalja sudionica, po prirodoslovnoj pismenosti Hrvatska je na 26. mjestu, po matematičkoj pismenosti na 36. mjestu a po čitalačkoj pismenosti na 30. mjestu. U sve tri kategorije vodeća mjesta na ljestvici zauzele su Finska, Koreja i Hong Kong, a u pojedinim kategorijama za prva tri mjesta borili su se i Kanada i Kineski Taipei. Od zemalja bivše Jugoslavije, najbolji rezultat imala je Slovenija koja je na 12. mjestu, potom slijedi Hrvatska s 26. mjestom, a Srbija se smjestila tek na 42. mjesto, zbog čega već danima u srpskim medijima pljušte kritike zbog rezultata testiranja koji se nazivaju katastrofalnim za Srbiju. Budući da većina zemalja testove Pisa shvaća kao ozbiljan indikator stanja vlastitih obrazovnih sustava, u posljednje vrijeme takve se burne reakcije primjećuju i u Njemačkoj, gdje se najavljuju brojne reforme u školstvu zbog prilično nezadovoljavajućih rezultata.

Nacionalna projektna menadžerica projekta PISA za Hrvatsku Michelle Braš Roth za Nacional objašnjava: “Kao skupina koja se ispituje odabrana je dob od 15 godina jer se u većini zemalja sudionica učenici u toj dobi bliže kraju obveznog obrazovanja, pa se stručnom procjenom može dobiti uvid u njihovo znanje, vještine i stavove akumulirane tijekom razdoblja od otprilike deset godina školovanja. Istraživanje se u različitim državama provodi svake tri godine i dijeli se u tri kategorije procjene: prirodoslovnu, matematičku i čitalačku pismenost.” Ono što test Pisa razlikuje od svih drugih istraživanja je potpuno novi, globalni koncept obrazovanja koji je prihvaćen u većini država članica: umjesto nastavnog programa i podataka iz različitih predmeta koje učenici slušaju u školama i koji se, dakako, razlikuju od države do države, test Pisa služi da bi odgovorio na pitanja poput: jesu li učenici dobro pripremljeni za izazove budućnosti, odnosno jesu li sposobni analizirati, logički zaključivati i djelotvorno priopćavati svoje ideje?

Pojednostavnjeno govoreći, test Pisa ne bavi se ispitivanjem podataka i definicija iz školskih udžbenika, nego na relevantan način mjeri sposobnosti učenika da se uspješno uključi u moderan život. U ciklusu Pisa 2006. sudjelovalo je više od 400.000 učenika iz 57 zemalja. Hrvatska se u to istraživanje uključila tek u zadnjem krugu, pa su nedavno objavljeni rezultati prva prilika u kojoj su se hrvatski učenici mogli uspoređivati sa svojim vršnjacima u drugim zemljama. Tako su od 6. ožujka do 12. travnja 2006. u Hrvatskoj ukupno testirana 5242 učenika iz 168 škola, od kojih je 159 srednjih te 9 osnovnih škola, a metodom slučajnog uzorka u svakoj je školi u prosjeku izabrano 35 učenika koji su pristupili testiranju. Pravila testiranja bila su jednaka u svim zemljama sudionicama: test je trajao tri i pol sata, u kojima su učenici morali ostati u učionici do samog kraja, neovisno o tome kad su ispunili test.

A test je bio podijeljen prema tri kategorije, od kojih je prva bila prirodoslovna pismenost. Međutim, umjesto napamet naučenih podataka, od učenika se tražilo da primijeni svoje znanje kako bi prepoznao pitanja i probleme, te izvodi zaključke utemeljene na znanstvenim dokazima. “Pojednostavnjeno, u testu Pisa može se naći pitanje poput ‘Koliko dugo možete držati mlijeko na sobnoj temperaturi a da se ne ukiseli?’. Dakle, učenike se ne pita da nabroji bakterije i navede njihove nazive na latinskom, nego da pokaže da zna kako bakterije utječu na mlijeko i što se događa u tom procesu”, ističe Michelle Braš Roth.

U prvoj kategoriji, prirodoslovne pismenosti, istraživalo se znanje učenika o prirodnim znanostima, ali tako da pokažu praktičnu primjenu znanja odnosno načina znanstvenog razmišljanja. Učenici su u primjeru teksta o ozonu morali kratki strip bez riječi o nastanku ozona objasniti svom ujaku koji pokušava shvatiti smisao stripa, a da nikad nije učio kemiju u školi. Kod matematičke pismenosti, cilj testiranja bio je prepoznati sposobnost učenika da matematiku koristi u stvarnom svijetu i za vlastite potrebe, pa su tako primjerice učenici morali preračunavati singapurske dolare u južnoafričke rande ili napraviti shemu kako da voćnjak sa stablima jabuke bude zaštićen od vjetra posađenim stablima četinara. Potom je valjalo “izumiti” formulu po kojoj se izračunavao broj potrebnih zaštitnih stabala u odnosu na broj stabala jabuka. Posljednju cjelinu činila je tzv. čitalačka pismenost, u kojoj se mjerila sposobnost učenika da koriste pisane podatke u svakodnevnim situacijama, da ispravno razumiju određeni tekst, čitaju “između redaka”, a pogotovo da procjenjuju i ocjenjuju određeni pisani materijal te iznose i argumentiraju vlastito mišljenje o određenom tekstu. Tako se primjerice taj dio testa sastojao od nekoliko cjelina koje započinju uvodnim tekstom primjerice o cijepljenju protiv gripe, a potom slijedi niz konkretnih pitanja koja od učenika zahtijevaju razumijevanje pročitanog teksta, shvaćanje načina razmišljanja autora, te praktično sagledavanje problema opisanih u uvodnom dijelu.

Nakon što se u određenoj zemlji provede istraživanje, punih godinu dana traje obrada rezultata, jer se oni šalju u Australiju na kompletnu obradu, a potom se cjeloviti rezultati za sve države istovremeno objavljuju u cijelom svijetu. Čim su prije dva tjedna najnoviji rezultati stigli i do Hrvatske, počele su interpretacije po kojima su hrvatski učenici pokazali slabije znanje od druge djece, a ponegdje su se odmah počeli uspoređivati rezultati djece iz bivših jugoslavenskih država.

U Ministarstvu znanosti, međutim, ministar Dragan Primorac i njegovi suradnici ističu da su ovogodišnji rezultati iznimno dobri za Hrvatsku, pogotovo zato što je to bio prvi put da se znanja i vještine mladih Hrvata uspoređuju s djecom iz cijelog svijeta. Ministar Primorac za Nacional je kazao: “Rezultati Pise imaju veliku vrijednost jer prvi put u Hrvatskoj imamo pet milijuna različitih podataka i vanjsko vrednovanje pa ćemo prvi put moći raditi strategiju obrazovanja na temelju relevantnih podataka. Ulaskom u cijeli projekt Hrvatska se podvrgnula riziku usporedbe naših učenika s 400.000 djece iz cijelog svijeta, a tek se sad pokazuje da je to bio mudar potez. Ako sada gledamo po pojedinim razinama, Hrvatska može biti ponosna, jer tu nije riječ samo o 26. mjestu po kojem smo ispred Amerike i deset članica Europske Unije, nego ako gledamo prepoznavanje znanstvenih pitanja, i ako vidimo postotak djece koja su u tome bila iznimno loša, onda se vidi da Hrvatska ispred sebe ima tek tri ili četiri države u svijetu. Ako pak gledamo zadnji dio, najizvrsnije učenike, onda se analizom vidi da je Hrvatska među prvih deset. Ja sam iznimno zadovoljan rezultatima iz nekoliko razloga: prvo, riječ je o najrazvijenijim državama svijeta, a jedna mala Hrvatska se svrstala na jako dobro mjesto. Drugo, istraživanje je provedeno i prije nego što je u nas uveden Hrvatski nacionalni obrazovni standard i nove paradigme obrazovanja. Drugim riječima, na sljedećem testiranju 2009., a mi smo već počeli s pripremama, rezultati će sigurno biti još bolji. Pisa je promijenila hrvatski sustav obrazovanja, a i prvi put smo imali snage i hrabrosti uspoređivati se s drugima. To je ključno. Smatram da cjelokupno hrvatsko obrazovanje mora biti usporedivo i da su prošla vremena kad smo se međusobno vrednovali, tko je bolji: učenik u Sisku, Osijeku ili Splitu. Naša djeca imaju sposobnost da se mogu vrednovati i s najrazvijenijim državama svijeta. Ovogodišnji rezultati samo su nam poticaj da 2010. pokažemo da smo najkonkurentniji obrazovni sustav u regiji.”

Da bi hrvatski učenici u sljedećem istraživanju Pisa bili još bolji, valja nastaviti s promjenama u sustavu školstva, o čemu je Ingrid Jurela Jarak, načelnica u Ministarstvu znanosti, rekla: “Dok cjelokupna javnost ne pristupi obrazovanju i ne shvati koliko je važno imati dobro obrazovanje i stalno raditi na sebi, neće ni rezultati biti drukčiji.

Nije najvažnije na kojem smo mi mjestu, jer je to ionako neki prosjek, nego je za naše školstvo važno gledati pozadinske faktore, poput stavova učenika o predmetima, interesa za nastavak školovanja i karijeru, prema školi u cjelini, prema nastavnicima, načinu na koji im se sadržaji prezentiraju. Cjeloživotno učenje je iznimno važno za gospodarstvo cijele države, i zbog toga je bitno u mladih ljudi ukloniti i trunku odbojnosti prema učenju. Pisa inzistira i na timskom radu, što je pogotovo važno u radnim sredinama i osnova je za razvoj društva i gospodarstva. Mi smo uvjereni da će i sljedeći rezultati, uvjetovani radom na poboljšanju obrazovnog sustava i procesa, biti dobar pomak i pokazati da smo još bolji.”

TEST NA 400 TISUĆA UČENIKA

U ciklusu Pisa 2006. sudjelovalo je više od 400.000 učenika iz 57 zemalja. Hrvatska se u to istraživanje uključila tek u zadnjem krugu, pa su nedavno objavljeni rezultati prva prilika u kojoj su se hrvatski učenici mogli uspoređivati sa svojim vršnjacima u drugim zemljama. Tako su od 6. ožujka do 12. travnja 2006. u Hrvatskoj ukupno testirana 5242 učenika iz 168 škola, od kojih je 159 srednjih te 9 osnovnih škola, a metodom slučajnog uzorka u svakoj je školi u prosjeku izabrano 35 učenika koji su pristupili testiranju. Pravila testiranja bila su jednaka u svim zemljama sudionicama: test je trajao tri i pol sata, u kojima su učenici morali ostati u učionici do samog kraja, neovisno o tome kad su ispunili test.