Dana 11. srpnja 1972. godine PGP RTB je otisnuo prve primjerke debitantskog i neimenovanog albuma beogradske ‘Korni grupe’, koju je četiri godine ranije osnovao klavijaturist Kornelije Kovač, nakon što je napustio sarajevske ‘Indexe’. Do tog trenutka ‘Korni grupa’ je objavila osam singl izdanja te imala nekoliko promjena u postavi, prvenstveno na mjestu pjevača, na kojem su se od osnutka smjenjivali redoslijedom Seka Kojadinović, Dušan Prelević, Dalibor Brun, Dado Topić i vrlo kratko Zdravko Čolić.

Od kraja 1971. godine novi vokal je postao Zlatko Pejaković i upravo s njim je snimljen prvi album. Postavu su, uz Kornelija i Zlatka, činili još gitarist Josip Boček, basist Bojan Hreljac i bubnjar Vladimir Furduj. Od ukupno pet tema, na albumu su dominirale “Glas sa obale boja”, muzički broj Josipa Bočeka na stihove Kornelija Kovača, te Kornelijeva tema “Put za istok” – koja je s trajanjem od 14 minuta i 27 sekundi najduža ovdašnja rock pjesma koja je snimljena u dvadesetom stoljeću. Dotadašnji rekord držala je opet Korni grupa s 13-minutnom pjesmom “Jedna žena” iz prethodne godine. Glazbenil svih tema je progresivni rock – pa je prvijenac Korni grupe i prvo takvo žanrovsko izdanje u diskografiji tadašnje Jugoslavije.

Pjesme za prvi album Korni grupe izvorno su napravljene za potrebe jedne TV emisije koja je snimana o njima, i to u mono tehnici. Kada su završene, Kornelije Kovač je odlučio da to bude objavljeno i na ploči. Originalnu verziju “Jedne žene”, koja je snimljena uživo na Zagrebačkom festivalu ’70. s Dadom Topićem, iz razumljivih razloga nije uvrstio na album, a do početka snimanja, nije stigao napraviti  novu sa Zlatkom Pejakovićem. Učinio je to tek sljedeće godine u više nego dvostruko kraćoj varijanti i ona je objavljena na singlu. Izvorna “Jedna žena” s Topićevim glasom pojavila se tek 1996. na kompilaciji “Prvo svetlo neobičnog života”.