U Umjetničkoj galeriji Hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava u Čapljini postavljena je prva velika retrospektiva renomiranog hrvatskog slikara Antuna Borisa Švaljeka, koji je na našoj likovnoj sceni aktivan preko četiri desetljeća. Radi se o galeriji koja od 2006. do danas u kontinuitetu predstavlja najznačajnije moderne i suvremene hrvatske umjetnike, često ugošćujući monografske i važne tematske izložbe Moderne galerije / NMMU-a iz Zagreba. Autorica većine izložbi, povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić, osmislila je i postavila i ovu retrospektivu, kao prvu cjelovitu sintezu opusa slikara Švaljeka, jednog od najzanimljivijih živućih slikara, stoga je katalogu dodana kompletna bibliografija, popis izložbi i nagrada od 1970. godine.

Antun Boris Švaljek rođen je u Zagrebu 1951. Podrijetlom je iz Radoboja kod Krapine. Osnovnu školu završio je u Petrinji, a gimnaziju u Varaždinu, i te ga činjenice životno određuju, što će se moći kasnije vidjeti u motivima njegovih slika (utjecaj sjevernohrvatskog baroka). ALU u Zagrebu upisuje 1969., a diplomirao je na slikarskom odjelu kod prof. Šime Perića 1974. godine. Od 1974. do 1977. bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Studijski je boravio u Kaliforniji 1979. godine. Od 1981. do danas živi u Zadru. Dosad je izlagao na stotinjak samostalnih izložbi u Zagrebu, Varaždinu, Dortmundu, Cloppenburgu, Hvaru, Čakovcu, Los Angelesu, Karlovcu, Zadru, Krapini, Splitu, Petrinji, Starom Gradu, Münchenu, Labinu, Rovinju, Pečuhu, Osijeku, Puli, Mostaru. Izlagao je na više od 600 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada među kojima su Prva nagrada 4. bijenala akvarela „Josip Račić“ za 1987. godinu. Dragovoljac je Domovinskog rata. Odlikovan je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 2008. objavljena je monografija o njegovu opusu u izdanju Galerije Kula iz Splita, autora Ive Šimata Banova. Izvanredni je profesor na Likovnoj akademiji Mostarskog sveučilišta u Širokom Brijegu. Njegov je stilski izraz prošao nekoliko faza, od hiperrealizma i pop-arta u sedamdesetim godinama 20. stoljeća, nove figuracije na kraju 70-ih godina, da bi se ubrzo trajno zarazio hrvatskom pučkom tradicijom, na tragu koje stvara groteskne, fantazmagorične i ludičke kompozicije, često inkorporirajući duhovite natpise i rečenice u tkivo crteža i slike.

„Pojava Antuna Borisa Švaljeka – svestrano obdarene umjetničke osobnosti samosvojne, lucidne, duhovite, autoironične prirode i britka diskursa spram stvarnosti koja ga okružuje – početkom 70-ih godina prošloga stoljeća hrvatsku je likovnu scenu obdarila svježinom i svojevrsnim ludizmom u slikarskom izrazu kojima su pokriće umjetnikova iznimna maštovitost, misaona dosjetljivost i neporeciva imaginativna izvrsnost. Drugim riječima, Švaljek se već na pragu karijere svojim mirakuloznim crtežima, temperama i uljima suprotstavio ondašnjem smrtno ozbiljnom i pretežno uštogljenom konglomeratu geometrijske i gestualne apstrakcije, dajući tako zamašni prilog nadolazećoj ‘novoj slici’ koja je stremila utažiti glad za izvornijim, osjećajnijim i bujnijim uprizorenjima iz života čovjeka i svijeta prirode čudesne raznolikosti. Izronivši iz arhipelaga europskog likovnog naslijeđa poput ronioca s Apolonova majušnog otoka Delosa, Švaljek je tijekom protekla četiri i pol desetljeća proživljena dijalogiziranja s nacionalnom pjesničkom, duhovnom i društvenom tradicijom postao slikar, zatim i kipar, ilustrator te scenograf s biserima u opusu koji danas čine nezaobilaznu vrijednost i trajno živuću blagodat hrvatske likovne umjetnosti našega vremena“, ističe u tekstu predgovora kataloga Biserka Rauter Plančić.

„Izronivši iz duhovne klime, miljea i krajobraza Hrvatskog zagorja i usvojivši izvorne postulate europske likovne moderne već za školovanja na Akademiji, Švaljek je stvarao u maniri majstora jednako razdraganog i bujnim kolorizmom i prigušenom kromatikom. Slikao je gusto raslinje prirode, izmaštane likove, bića i predjele te onu duhovnu stranu ljudske prirode koja je njegovom umjetničkom habitusu bila bliska i vrijedna slikarskog umijeća. Vrlo je brzo dosegnuo individualne vrijednosti koje su se očitovale u naglašenoj umjetničkoj samosvijesti, suverenom metijeru i samosvojnom likovnom jeziku“, pojašnjava autorica izložbe. Razvijao je i sačuvao ironičan odnos prema stvarnosti, često komentirajući duhovito i recentne političke situacije, a jednako je tako njegovao i autoironičan, pomalo karikaturalan odnos prema sebi i svojoj tobožnjoj važnosti i uštogljenom egu umjetnika. Može se reći i da je Švaljek kroničar jedne paralelne stvarnosti, na granici sna i jave, gdje priroda i životinje zauzimaju značajan prostor njegova slikarskog svijeta. Nikada nije bio sklon antropocentričnom pogledu, već je ljudske jedinke smještao u komičan i groteskni povijesni rakurs jedinstvene ikonografije; više kao da je čovjek Božja greška ili smijurija evolucije, a manje njegova savršena kreacija. Retrospektiva u Čapljini može se razgledati do 14. svibnja 2022.