Supruga ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Olena Zelenska u razgovoru za magazin Vogue opisala je kako izgleda njezin život otkako je započela ruska invazija na Ukrajinu.

“Dobro se sjećam početka invazije. Posvuda se puno pričalo o mogućoj invaziji. Ali do zadnjeg trenutka bilo je nemoguće vjerovati da će se to dogoditi…u dvadeset prvom stoljeću? U modernom svijetu?”, rekla je. Prisjetila se da ju je tog jutra probudila buka.

“Nisam odmah shvatila da je to eksplozija. Nisam razumjela što bi to moglo biti. Moj muž nije bio u krevetu. Ali kad sam ustala, odmah sam ga vidjela, već odjevenog – u odijelu kao i obično. To je bio zadnji put da sam ga vidjela u odijelu i bijeloj košulji – od tada je stalno u vojnoj odjeći. ‘Počelo je’ – to je sve što mi je rekao”, rekla je prva dama Ukrajine.

Njihovoj djeci, 17-godišnjakinji i devetogodišnjaku, dodala je, nije trebala ništa objašnjavati. “Djeca sve vide. Naravno, to nije nešto što bi djeca trebala vidjeti—ali djeca su vrlo poštena i iskrena. Od njih ne možete ništa sakriti. Stoga je najbolja strategija istina”, rekla je i naglasila da je o svemu razgovarala s djecom i pokušala odgovoriti na njihova pitanja.

Istaknula je da je rat odmah spojio osobno i javno. “I to je vjerojatno kobna pogreška tiranina koji nas je napao. Svi smo mi prvo Ukrajinci, a onda sve ostalo. Htio nas je podijeliti, razbiti, izazvati unutarnje sukobe, ali to je nemoguće učiniti s Ukrajincima. Kada je netko od nas mučen, silovan ili ubijen, osjećamo da smo svi mučeni, silovani ili ubijeni”, poručila je.

Olena Zelenska naglašava da njima ne treba propaganda da bi osjetili građansku svijest i oduprli se. “Upravo taj osobni bijes i bol, koje svi osjećamo, momentalno aktivira žeđ za djelovanjem, odupiranjem agresiji, obranom svoje slobode. Svi to rade onako kako mogu: vojnici s oružjem u rukama, učitelji nastavljajući podučavati, liječnici provodeći složene operacije pod napadima. Svi su postali volonteri — umjetnici, frizeri — dok barbari pokušavaju preuzeti našu zemlju”, poručila je.

Objašnjava da na početku invazije nije bilo vremena za emocije. “Trebalo se brinuti za djecu, njihova emocionalna stanja. Zato sam pokušala biti samouvjerena, nasmijana, energična”, rekla je. Tih prvih dana mislila je da će se možda uspjeti vidjeti sa suprugom, ali Ured predsjednika tada je postao vojni objekt i njima je pristup bio zabranjen. “Naređeno nam je da se preselimo na sigurno mjesto — ako je u Ukrajini sada moguće pronaći sigurno mjesto… Od tada s Volodimirom komuniciramo samo telefonom”, objasnila je.

“U ruševinama Mariupolja nalaze se deseci tisuća žena s djecom. A može se samo zamisliti kakvu noćnu moru prolaze tražeći hranu pod paljbom već mjesec dana, jer humanitarna pomoć nije dopuštena. Kako je živjeti kada ne možete nositi ni svoju osobnu odjeću? Kako djetetu objasniti zašto ne spava u svom krevetu? Ovo je test koji nikome ne biste poželjeli”, poručila je.

Naglasila je da je svijet naučio ime Buča, ali ističe da se isti užasi mogu vidjeti u desecima sela i gradova u regiji Kijev. “Ljudi ubijeni na ulici. Ne vojnici – civili! Grobovi u blizini igrališta. Ne mogu to ni opisati. To me ostavlja bez teksta. Ali potrebno je to pogledati”, ističe prva dama Ukrajine.

Poruka koju Rusija šalje, poručuje, nije upućena samo Ukrajincima. “Ovo je njihova poruka svijetu! To bi se moglo dogoditi svakoj zemlji koju Rusija ne voli”, kaže.

Upitana kako njen život izgleda sada, Olena Zelenska odgovara da je njen život isti kao i svim drugim Ukrajincima. “Svi imamo jednu veliku želju: vidjeti mir. I ja, kao i svaka majka i žena, stalno brinem za svog muža i činim sve da moja djeca budu sigurna.”, poručila je.

Nadu joj, ističe, daju njena obitelj i sunarodnjaci. “To su nevjerojatni ljudi koji su se organizirali kako bi pomogli vojsci i pomogli jedni drugima. Sada su svi Ukrajinci vojska. Svatko radi što može. Postoje priče o bakama koje peku kruh za vojsku samo zato što osjete ovaj zov. Žele približiti pobjedu”, ispričala je.