Miroslav Prusac, predsjednik IO zagrebačkog Kluba prijatelja klasičnih maraka govori kako su organizirali ‘Veliki susret filatelista i numizmatičara’ te otkriva detalje o nepoznatoj povijesti poštanskih maraka
Nakon duge stanke od gotovo 28 mjeseciuzrokovane virusom covid-19, prošlog je tjedna u suorganizaciji s Hrvatskim numizmatičkim društvom Klub prijatelja klasičnih maraka organizirao u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb ‘’Veliki susret filatelista i numizmatičara’’.
Prve je ovakve susrete početkom 1970-ih godina počeo organizirati Hrvatski filatelistički savez, a nakon tri desetljeća izgubio je interes pa su se organizacije prihvatili članovi Kluba prijatelja klasičnih maraka, jednog od tadašnjih 7 filatelističkih klubova u Zagrebu. Održavani su dva puta godišnje, dok se u zadnjih desetak godina odvijaju četiri puta godišnje.
Povodom ‘’Velikog susreta’’ ZG News razgovarao je s Miroslavom Pruscem, predsjednikom Izvršnog odbora Kluba prijatelja klasičnih maraka. Miroslav Prusac svoj je rad u Hrvatskom filatelističkom savezu započeo 1983. godine te volonterski sudjelovao u organizaciji do 1995., a potom od 2000. godine do danas. Klub prijatelja klasičnih maraka trenutno posluje dovoljno uspješno da si može priuštiti novu filatelističku literaturu koja im je od velike koristi. Klub se više ne bavi skupljanjem isključivo klasičnih maraka, a njegovo je ime preostalo zbog tradicije koja traje 70-ak godina.
Prusac je o ovogodišnjem susretu rekao: ’’Nažalost, filatelista je sve manje. Članovi su sve stariji i polako odlaze, a mladih filatelista nema. Danas mlade zanimaju druge stvari kojih nije bilo kada sam se ja počeo baviti filatelijom. Tada nije bilo interneta, televizija je bila u začetku, a ja sam bio sretan kada bih dobio poštansku marku iz neke daleke zemlje. Mladima su sve informacije dostupne, a u svakodnevnom životu nemaju gdje vidjeti poštansku marku. Pisanje pisama je gotovo nestalo.Zbog toga su mnoge prosječne marke jeftinije nego ikada jer je ponuda veća od potražnje. Rijetke marke i filatelistički materijali i dalje su skup i traženi.” Prusac je napomenuo da na skupovima filatelista i numizmatičara zadnjih godina ima oko tridesetak izlagača, a pretpostavlja da tijekom održavanja skup posjeti između 150 i 200 posjetitelja. Ovako je opisao što se sve na tom događaju može vidjeti: ‘’U sklopu filatelističkog dijela mogu se vidjeti prvenstveno marke, zatim žigovi, dopisnice, žigovi prvog dana, pisma i kuverte prvog dana. S druge strane, numizmatičari su spremni izložiti kovanice, novčanice, medalje, značke i privjeske. Trenutno su najpopularniji predmeti na susretima stare razglednice, koje mogu pripadati u filateliju čak i ako nisu proputovale svijet, već služile samo kao komad papira.’’ Prusac kaže da se mnoge poštanske uprave zbog smanjenja broja filatelista trude da izborom motiva zainteresiraju širu javnost za skupljanje poštanskih maraka.
“Konzervativna izdavačka politika pošte Velike Britanije do prije tridesetak godina nije dopuštala da se na poštanskim markama pojavljuju žive osobe osim kraljice i članova kraljevske obitelji. No, 16. veljače 2021. Britanska je pošta pustila u promet seriju maraka posvećenu TV seriji ‘Mućke’, s Del Boyom, Rodneyem i ostalim likovima. Hrvatska pošta zadnjih godina izdala je ciklus maraka Dječji svijet s kućnim ljubimcima. I kod naše pošte vrijedilo je pravilo da na markama ne objavljuju likove živih osoba, a onda su se na njima pojavili Goran Ivanišević nakon pobjede na Wimbledonu, kasnije Janica i Ivica Kostelić, a Dragutin Tadijanović je dobio ‘svoju’ marku povodom stotog rođendana.”
On također ističe kako u današnje vrijeme postoji vrlo malo mladih filatelista isključivo zbog razvoja moderne tehnologije. Njima preporučuje da počnu skupljati dostupne marke koje im se sviđaju. Kataloška vrijednost maraka objavljuje se u katalozima od kojih je kod nas najpoznatiji njemački katalog Michel koji obrađuje sve marke u svijetu.
Prusac kaže da osobno skuplja marke i pisma iz polarnih krajeva, a najdraža mu je poštanska marka u zbirci s likom kralja Bhumibola iz Tajlanda, objavljena 1951. godine. Njezina je vrijednost, kaže Prusac samo jednu kunu pa i to govori o padu cijena na filatelističkom tržištu. Žao mu je što filatelisti u Zagrebu nemaju prostor gdje bi se sastajali, ali se nada pomoći i razumijevanju od prijatelja iz Hrvatskog filatelističkog društva koje kontinuirano djeluje od 1896. godine.
Komentari