Drska krađa koju su zasad nepoznati provalnici u noći s nedjelje na ponedjeljak izveli kada su provalili u policijske prostorije u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici i odnijeli 280 tisuća eura i dva kilograma zlata, posredno potvrđuje tvrdnje predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da je u policiji hitno potrebno provesti kadrovska osvježenja. Karamarko je na to upozoravao više puta, navodeći da su na nekim čelnim mjestima unutar policije ostavljeni nesposobni pojedinci koji su, po njegovu duboku uvjerenju, zloupotrebljavali svoje ovlasti zbog političke koristiSDP-a i sve to radili po nalozima bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, a možda i šefa SDP-a Zorana Milanovića. Proteklih tjedana Karamarko se zbog svog nezadovoljstva činjenicom da nema izravnu kontrolu nad zbivanjima u policiji, verbalno sukobljavao s Mostovim ministrom unutarnjih poslova Vlahom Orepićem. Karamarka je iritiralo to što Orepić nije žurno provodio smjene na brojnim osjetljivim pozicijama, uključujući i poziciju ravnatelja policije. Nacionalni sindikat policije MUP-a zbog spomenute krađe zatražio je od Orepića smjenu ravnatelja policije, kao i načelnika zagrebačke policije. Policija će provesti i brojna poligrafska ispitivanja svojih uposlenika jer se sumnja da se u takvo kazneno djelo pojedinci nisu mogli upustiti bez korisne dojave iznutra. “Postoji jedan detalj koji će, ako se objavi u javnosti, moći upućivati na to da će se ovaj slučaj pokušati iskoristiti da se izvrši politički pritisak i na aktualnog ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića. Vrlo brzo će se vidjeti hoće li se stvari usmjeravati u tom pravcu”, izjavio je za Nacional izvor blizak policiji.

Upućeni policijski izvori navode da ovo nije prva situacija u kojoj je nestao novac, a s kojom su na neki način povezani Željko Dolački i Vlado Dominić. Ti izvori navode da su obojica sudjelovali u operativnoj akciji Magla, kada se pokušalo saznati gdje se skriva tada odbjegli general Ante Gotovina. Za vrijeme te akcije, u kojoj je sudjelovao i bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, nenamjenski je potrošeno, odnosno nestalo je oko 1,5 milijuna kuna.

Njih teško kompromitira izvješće tadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije MUP-a Republike Hrvatske Dragutina Cestara, dostavljeno tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću 20. rujna 2004. Iz izvješća je vidljivo da se ne zna gdje je zapravo završilo nešto više od milijun kuna proračunskog novca, navodno utrošenog za provedbu operativnih akcija MUP-a pod nazivom “Magla” i “Cash” kojima je na čelu bio Ranko Ostojić od 2001. do 2004. Izvješće koje je napisano na 19 stranica i koje je Nacional imao priliku vidjeti, sadrži analizu uključenosti Ranka Ostojića i drugih osoba iz sustava MUP-a u razne kriminalne aktivnosti povezane s protuzakonitim i neopravdanim trošenjem proračunskog novca tijekom spomenutih operativnih akcija.

Među dokumentacijom u vezi s akcijom “Magla” također se nalazio plan rada od 5. veljače 2003. s osnovnim ciljem prikupljanja informacija radi uhićenja generala Ante Gotovine. Plan je također potpisao Ranko Ostojić, a akcija je planirana pod kodnim imenom “Cash”. Za provedbu zadaća bio je zadužen poseban operativni tim koji je predvodila osoba konspirativnog imena Pauk. Nakon potpunog fijaska obje operativne akcije obustavljene su planom od 20. prosinca 2003. i njime se predvidjelo da se u roku od 60 dana razduže materijalno-tehnička sredstva, rasformiraju svi timovi, a dokumentacija dostavi glavnom državnom odvjetniku. U izvješću tadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije Dragutina Cestara stoji kako su operativna izvješća iz akcija koje je vodio Ranko Ostojić bila u velikoj mjeri slabe kvalitete, odnosno dijelom su proizlazila iz već postojećih predmeta u obradi policije, a dijelom su članovi posebnog Ostojićeva tima prikazivali svojom aktivnošću zapravo pisanje operativnih izvješća koja su već bila prisutna u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova.

S obzirom na takav zaključak o kvaliteti rada Ostojićeva parapolicijskog tima i nikakve rezultate dviju akcija, postavilo se pitanje opravdanosti trošenja tako velikog iznosa novca, odnosno njegove zlouporabe. Policijski izvor Nacionala tvrdi da je samo jednom prilikom Dominić platio “informatoru” 30 tisuća njemačkih maraka za informaciju koja je trebala odvesti do Gotovine. Naravno, ubrzo se pokazalo da je novac utrošen, a da informacija nije bila kvalitetna pa se postavilo i pitanje kako se taj novac i zašto potrošio. U ovom slučaju Dolački i Dominić mogli bi doživjeti profesionalnu degradaciju jer ih se smatra objektivno odgovornima za propuste koji su omogućili da se takva drska krađa izvede.