Prošlog tjedna Gradska skupština Grada Zagreba većinom glasova izabrala je Hrvoja Hribara za novog ravnatelja KIC-a. Jednoglasno ga je predložilo Upravno vijeće KIC-a, ustvrdivši da je programom i intervjuom pokazao zavidnu razinu upućenosti u programe i izazove pred kojima se nalazi KIC i jasnu viziju razvoja institucije u četiri godine.

Imenovanju Hrvoja Hribara, bivšeg ravnatelja HAVC-a koji je na tu funkciju dao ostavku 2017., u Gradskoj skupštini su se žestoko usprotivili zastupnici desnih stranaka – od HDZ-a, preko Mosta do Domovinskog pokreta i Bloka za Hrvatsku. Protiv su bili i zastupnici stranke BM 364, s indikativno je da su protiv imenovanja glasali i zastupnici SDP-a.

Hribar će nastupiti na dužnost 11. svibnja i zamijeniti Petra Bujasa, dosadašnjeg ravnatelja kojemu mandat istječe dan prije. Na natječaj se, osim Hribara prijavilo još osmero kandidata – Branko Kostelnik, Andrea Grgić Marasović, Ivor Zidarić, Ana Mušćet, Josip Jurčić, David Lušičić, Ksenia Kušec i Aleksandra Orić.

KIC je javna ustanova u kulturi osnovana 1965. godine. Djelatnosti KIC-a su organizacija tribina, postavljanje i osmišljavanje raznih projekata vizualnih umjetnosti, kinoprikazivačka djelatnost i pripadajuće aktivnosti, izdavaštvo te produkcija raznolikih kulturno-umjetničkih događanja. KIC upravlja i galerijom Forum i Dokukinom, a nakon što je pokojni Milan Bandić 2019. odbio produžiti ugovor Umjetničkoj organizaciji Zagreb film festival, KIC upravlja i Kinom Europa koje je zatvoreno za javnost zbog obnove.

‘Kino Europa završilo je pod upravom KIC-a i Hrvoju Hribaru (desno) i KIC-u ne preostaje ništa drugo nego da pokušaju od njega napraviti ono što je nekada bilo, a to je centralno mjesto filmske scene u Zagrebu, a možda i u Hrvatskoj’, rekao je Goran Dević. FOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL, NFOTO

Hribar je dao ostavku na funkciju ravnatelja HAVC-a zbog pritiska desnih braniteljskih udruga koje su protiv njega povele hajku zbog sufinanciranja „protuhrvatske propagande“, odnosno filma u danskoj koprodukciji „15 minuta – Masakr u Dvoru“ i optužbi za zloporabu položaja i ovlasti, gospodarskog kriminala i atmosfere linča koju je u javnosti i medijima stvorio bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

Iako je DORH 2019. odbacio tužbe braniteljskih udruga na račun Hribara kao neosnovane, jedna od najžešćih kritičarki koja je prošlog tjedna na sjednici Gradske skupštine uporno upozoravala na Hribarove kriminalne radnje i sumnjivu prošlost bila je Ana Lederer, zastupnica stranke Blok za Hrvatsku koja u ovom mandatu u Skupštini zamjenjuje Zlatka Hasanbegovića, bivšeg šefa u Ministarstvu kulture. Najslikovitiji je bio Mostov zastupnik Trpimir Goluža koji je izveo performans s gas-maskom za govornicom. U svom obraćanju objasnio je da je nosi kako bi se “zaštitio od smrada koji dolazi iz KIC-a i Gradske plinare-opskrba”.

Hrvoje Hribar diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i filmsku režiju na zagrebačkom ADU. Za kratki igrani film „Between Zaghlul and Zaharias“ 1994. dobio je nagradu „Oktavijan“ na Danima hrvatskog filma i za „Pušku za uspavljivanje“ 1997. Godine 2001. režirao je televizijsku seriju „Novo doba“, a njegov najuspješniji film „Što je muškarac bez brkova“ bio je najgledaniji hrvatski film 2006. sa 150 tisuća gledatelja. Od 2011. do 2017. bio je ravnatelj HAVC-a, a na tu ga je poziciju imenovao HDZ-ov ministar kulture Božo Biškupić. Mnogi filmaši i predstavnici europskih filmskih organizacija smatraju da je Hribar HAVC transformirao u ozbiljnu instituciju, a u njegovu mandatu hrvatski su filmovi dobili najviše međunarodnih nagrada i priznanja, dok je u Hrvatsku doveo strane koprodukcije. S time se ne bi složili oni koji su se osjećali zakinutima za financiranje svojih projekata, tvrdeći da Hribar namješta filmove svojim prijateljima i poznanicima.

U obranu Hribara 2017. stali su i Branko Schmidt i Zrinko Ogresta koji s njime ne dijele politička uvjerenja, a protiv njegove smjene pobunila se i Doris Pack, eurozastupnica iz redova Europske pučke stranke, inicijatorica nagrade Lux za najbolji europski film i velika prijateljica Hrvatske.

‘Nakon što je DORH odbacio sve optužnice protiv Hribara, Ana Lederer uporno tvrdi da je on opterećen financijskim pronevjerama u HAVC-u, a ona je HNK ostavila u milijunskim dugovima’, kaže Milovac

Otkad je otišao s mjesta ravnatelja HAVC-a, Hribar nije snimio nijedan film, nego TV reklame. Bio je član upravnog odbora europske federacije redatelja i aktivan je lobist za europske filmove u Europskom parlamentu i Europskoj komisiji. Za razliku od Hrvatske, Francuska je prepoznala njegove zasluge za europsku kulturu i film i odlikovala ga titulom Viteza umjetnosti i književnosti.

O tome što misle o imenovanju Hrvoja Hribara za ravnatelja KIC-a, poziciju koja nije posebno lukrativna i nije previše zanimala javnost, tjednik Nacional pokušao je saznati od više sugovornika iz Skupštine grada Zagreba, ali i iz struke. Hribar je uoči glasanja na sjednici Gradske skupštine otputovao na međunarodne konferencije filmaša u inozemstvo, između ostalog i u Južnu Koreju i odbio je davati izjave prije povratka.

Najava mogućeg Hribarova imenovanja izazvala je reakcije u medijima, a jedan od grlatijih kritičara bio je i predsjednik zagrebačkog ogranka Domovinskog pokreta Igor Peternel koji je između ostalog rekao kako se radi o jeftinoj ideološkoj provokaciji.

Na pitanje kako komentira činjenicu da se SDP također usprotivio imenovanju Hribara i s desnicom glasao protiv njega, Tihomir Milovac, zastupnik u Skupštini grada Zagreba zeleno-lijeve platforme Možemo! i član Odbora za kulturu grada Zagreba, profesor povijesti umjetnosti i dugogodišnji muzejski savjetnik u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, odgovorio je kako mu nije jasan njihov motiv.

Nacional je od drugih zastupnika iz Gradske skupštine saznao da su neki SDP-ovci po skupštinskim kuloarima tvrdili kako će se „Hribar sada slizati s Ninom Obuljen-Koržinek, s kojom je u prijateljskim odnosima. Naravno da je to nebuloza, jer ga se ministrica kulture hladno odrekla, kada je u pitanje došla njena pozicija.’’

‘Pa koga smo trebali izabrati? Zlatka Hasanbegovića? Mislim da je nova gradska vlast bila preblaga u tom kadroviranju i izboru ravnatelja ili pročelnika’, kaže Tihomir Milovac iz Možemo! (u sredini). FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Renato Petek, zastupnik SDP-a u Skupštini, u kratkom razgovoru s tjednikom Nacional tvrdio je kako je jedini razlog zbog kojeg je zagrebački SDP glasao protiv bila manjkava dokumentacija. On ističe kako Hribar nije priložio pisani dokaz da govori strane jezike, iako u to nitko ne sumnja. Umjesto pisanog dokaza poslao je link na snimke na kojima uživo raspravlja na dva strana jezika. Zato su tražili ponavljanje natječaja, da bi forma bila zadovoljena:

„Hrvoje Hribar član je SDP-ova Savjeta za kulturu. Zašto bismo mi bili protiv njega? Nema tu nijedan skriveni razlog. Samo smo željeli da forma bude zadovoljena.“

Isti argument istaknuli su i zastupnici HDZ-a i krajnje desnice. Milovac napominje kako u natječaju piše da se znanje jezika dokazuje ili kopijom Indexa, diplomom škole stranih jezika ili na neki drugi način:

„To je zastupniku Županu iz HDZ-a detaljno objasnio Goran Dević, član Upravnog vijeća KIC-a. Hribar je donio kopiju svoje fakultetske diplome, za koju je morao imati položen ispit iz stranog jezika i linkove na snimke na kojima razgovara na dva strana jezika, što je legitimna mogućnost. Međutim, čini mi se da će opozicija i dalje inzistirati na tome da je dokumentacija nepotpuna i na sve načine pokušati osporiti Hribarovo imenovanje. Ana Lederer mi je na kraju sjednice znakovito rekla: Vidjet ćeš, bit će tu još velikih problema. To je za očekivati.“

‘S Hribarom imamo velike šanse da centar Zagreba oživi kao bitno kulturno mjesto’, Nacionalu je izjavio Vinko Brešan. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Goran Dević, redatelj i scenarist brojnih nagrađivanih dokumentarnih filmova, docent na ADU, član je Upravnog vijeća KIC-a koje je donijelo jednoglasnu odluku da je Hribar najbolji kandidat za ravnatelja. Predsjednica Upravnog vijeća KIC-a je Miljenka Buljević, potpredsjednik i predstavnik zaposlenika je Dino Muhović. Dević kaže da su o svim kandidatima donijeli jednoglasne odluke, dok je Stručno vijeće KIC-a, kao savjetodavno tijelo, izabralo Davida Luščića:

„Na natječaj se javilo devet kandidata s valjanim dokumentima. Među njima bilo je više dobrih kandidata, ali Hribar se izdvajao od ostalih svojom biografijom, a osobito upravljačkim iskustvom u javnim ustanovama, u kojima je ostavio trag koji njegovi oponenti ne mogu negirati. On je stvorio instituciju koju nije moguće uništiti u kraćem razdoblju. Nadamo se da će i sljedeće četiri godine u KIC-u uspjeti postići takve rezultate. Njegov program i njegov intervju s članovima Upravnog vijeća bio je uvjerljivo najbolji. Bili smo zadovoljni i njegovom dijagnozom postojećeg stanja – izdvojio je segmente koji u KIC-u jako dobro funkcioniraju, poput Dokukina i Galerije Forum. Dokukino je uspješan projekt i primjer dobre prakse koju bi trebao slijediti i KIC u cjelini. Naime, KIC bi u budućnosti trebalo promatrati kao medijatora između civilnog sektora i javne ustanove.“

Milovac objašnjava kako je imenovanje Hribara išlo po hitnom postupku, zato što dosadašnjem ravnatelju istječe mandat 11. svibnja:

„No prije glasanja mi smo kao Klub i kao Odbor razgovarali o njegovoj kandidaturi i podržali odluku Upravnog vijeća KIC-a, u čije procjene imamo potpuno povjerenje. Naravno da se nije mogao javiti bolji kandidat, s obzirom na znanje, umjetnički doseg i godine iskustva u HAVC-u. Njegov program je izvrstan intelektualni esej koji govori o fenomenu i viziji KIC-a i njegovu značaju za kulturni život Zagreba. No bez obzira na to, mislim da je odlično da se na natječaj javilo devet kandidata, kao i na natječaje za druge kulturne centre, što je otvorilo potpuno novu perspektivu. Do sada je bila praksa da se javi jedan ili možda, reda radi, dvoje, jer se unaprijed znalo tko će proći.“

Vinko Brešan, nagrađivani hrvatski redatelj, profesor na ADU i dugogodišnji ravnatelj Zagreb filma, o Hribarovu izboru kaže: „To je jako dobra vijest za zagrebačku, a time i za hrvatsku kulturu. Hribar je osoba koja se nakon jednog hita ‘Što je muškarac bez brkova’ uhvatila teškog posla ravnateljstva u HAVC-u, što je diglo HAVC iz letargije i pretvorilo ga u sjajnu instituciju. A sve to znači da Hribar ima znanje, viziju, volju i veliko iskustvo da ono što je naumio provede u djelo. S njim imamo velike šanse da centar Zagreba oživi kao bitno kulturno mjesto. A sve to govorim znajući za činjenicu da je Kino Europa sada pod ingerencijom KIC-a.“

‘Hribarov program i njegov intervju s članovima Upravnog vijeća bio je uvjerljivo najbolji’, kaže Goran Dević, član Uprave KIC-a. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

I Dević ističe da je novi moment, zbog kojeg se možda uzbudila javnost, činjenica da KIC odnedavno upravlja i Kinom Europa:

„Spletom okolnosti za koje znamo kakve su bile, Kino Europa završilo je pod upravom KIC-a i KIC-u ne preostaje ništa drugo nego da pokuša od njega napraviti ono što je nekada bilo, a to je centralno mjesto filmske scene u Zagrebu, a možda i u Hrvatskoj. Hribarova vizija razvoja tog kina u skladu je s vizijom razvoja cijelog KIC-a.“

Milovac kaže: „Nakon što je Bandić potjerao Zagreb film festival koje je od Kina Europa uspjelo napraviti kultno mjesto, proglašeno najboljim malim europskim kinom 2016., čini mi se da je vrlo značajno da na čelo KIC-a koje sada njime upravlja, dolazi Hribar. On u programu naglašava da se KIC mora otvoriti prema civilnom društvu, u obliku civilno-javnog partnerstva. Pretpostavljam da se to odnosi i na Kino Europa.“

Boris T. Matić, nagrađivani filmski producent, osnivač i direktor Zagreb film festivala, kaže da podržava imenovanje Hrvoja Hribara:

„S tim nemam problema jer je KIC godinama bio problematična ustanova. No ono drugo, što je na neki način moj problem, jest činjenica da je odlukom Milana Bandića Kino Europa predano KIC-u na upravljanje i da ne radi nekoliko godina. Za opstanak kinematografije na nacionalnoj razini, a ne samo na razini grada Zagreba, nužno je da počne raditi što prije. To je važno i festivalima i producentima i filmašima. Nakon što je Bandić uništio jedan uspješan model upravljanja tim kinom, čini mi se da se odustalo od civilno-javnog partnerstva, no nemam dovoljno informacija, puno je kuloarskih priča. Bit će mi žao ako to ostane tako, no nadam se da će nas Hribar, kada postane ravnatelj, barem pozvati na razgovor. Naime, nitko nas iz nove gradske uprave nije zvao preko godinu dana, da nas pita za naša iskustva 13 godina uspješnog upravljanja tim kinom, kroz koje je tada prolazilo preko 120 tisuća ljudi godišnje.“

Komentirajući kritike Hribarova imenovanja u medijima i Gradskoj skupštini, Dević kaže:

„To je dijagnoza stanja naše desnice koja očito ne nalazi teme kojima bi se mogla afirmirati, a koje bi bile konstruktivne, pa se zato pokušavaju dezavuirati rad onih koji su do sada učinili puno za hrvatsku kulturu. Svaka politička opcija kojoj je hrvatski film glavna tema je jadna politička opcija. To je i jedan od razloga za njihovo brojno stanje u Gradskoj skupštini.“

Milovac dodaje: „Svakako je bio upečatljiv nastup Ane Lederer na sjednici Skupštine, prije svega jer ona dolazi iz sektora kulture koji vrlo dobro poznaje. I zato je teško shvatiti da nakon toliko godina, nakon što je DORH odbacio sve optužnice protiv Hribara, ona s govornice uporno tvrdi da je on opterećen financijskim pronevjerama u HAVC-u. I to ona koja je HNK ostavila u milijunskim dugovima kao intendantica. Osim toga, Hribar ne dolazi na mjesto ministra ili neke velike institucije koja raspolaže velikim budžetom, već na čelo gradske institucije koja je potpuno uronjena u zajednicu.“

Brešan kaže:„Želio bih podsjetiti kako se Hrvatska 2017. bez ikakvog razloga, odnosno zbog lažnih optužbi, odrekla vrhunskog stručnjaka na čelu HAVC-a, kao što je bio Hribar. Takvih stručnjaka u filmu i kulturi u europskom kontekstu ima jako malo, pa i u Hrvatskoj. Međutim, vidimo kako su opet glasni različiti oponenti koji žele spriječiti da se Hribar ponovo aktivira u kulturi, kako bi stanje ostalo nepromijenjeno. Svaki put kada se Hribar pojavi na nekoj funkciji, svi oni koji ne žele promjene borit će se zubima i noktima da ga u tome spriječe. Prije pet-šest godina su ljudi koji su se tada, a na žalost i danas, nazivali uglednima, mrtvi hladni izgovarali laži da je Hribar kriminalac i da se u HAVC-u događa kriminal. Danas, nakon svih izvida DORH-a, USKOK-a i javnih objava da su takve optužbe neosnovane, ti ljudi i dalje ponavljaju iste laži. No moram priznati da su neki performansi u Gradskoj skupštini bili potpuno sumanuti.“

Matić dodaje: „Vidio sam da je u toj raspravi stanoviti Zlatko Hasanbegović spominjao i mene. Govorio je o ‘stanovitom Borisu T. Matiću koji se ponašao kao da mu je kino Europa djedovina’. Pravio se kao da mu nije bio jasan način financiranja i upravljanja kinom koji je bio potpuno transparentan i uspješan. Isti taj stanoviti Hasanbegović dolazio je na projekcije sa svojom djecom na posebne dječje programe koje smo organizirali u Kinu Europa.“

Marin Tironi/PIXSELL

Na primjedbu da je Kino Europa „bauštela“, kako ga je u svom programu nazvao Hribar i da u njegovu obnovu treba uložiti puno novca, Dević kaže: „To je doista velik projekt, no o obnovi Kina Europa odlučuje netko iznad razine KIC-a. Grad tvrdi da će se pronaći europska sredstva. Hribarovo iskustvo s europskim institucijama i fondovima u tome može pomoći. Njegova vizija Kina Europa nakon što bude obnovljeno vrlo je realna i on smatra da cijela audiovizualna zajednica i kulturna scena trebaju formirati neku vrstu odbora, ili savjeta za povratak Kina Europa, koje će odlučiti na koji će se način program formirati u budućnosti.“

Milovac dodaje:„Kada Hribar govori o baušteli u Kinu Europa, on ne misli samo na fizičku obnovu konstrukcije zgrade, već i na obnovu sadržaja. I to ne samo kina, već i uloge cijelog Donjeg grada koji mora ostati živo mjesto. Inače, tu obnovu kina prije potresa Bandić je doslovce izmislio kako bi istjerao Zagreb film festival. Godinu dana nakon toga ništa se nije događalo, nisu ishođene dozvole, nisu bili riješeni imovinsko-pravni odnosi, niti je obnova počela. Sada je nužno pronaći novac za obnovu. Sada treba 50 milijuna kuna da se dovrši ta dvorana, a taj novac ne može pronaći samo Grad Zagreb, morat će se uključiti i Ministarstvo kulture“.

Matić tvrdi kako je postojeći projekt obnove Kina Europa loš: „On ne korespondira sa suvremenim kino-prikazivaštvom. Konzervatori su to s bivšim vodstvom KIC-a zamislili kao povratak na stanje od prije sto godina. Nitko se nije bavio potrebama kinematografije. Drugi problem je taj da su, koliko sam čuo, neke europske pare već propale, jer se Grad nije natjecao. Za to treba puno novca. To se sigurno neće obnoviti sljedećih tri godine. Jedini razlog da su nas izbacili je bio kafić koji je bio dio kina. To je bilo mjesto druženja i okupljanja koje je potrebno uz takvo kino, a ne ugostiteljski objekt. Pa nismo dobili nagradu za najbolji kafić, već za najbolje malo europsko kino 2016. Hoće li sada KIC osnivati trgovačko društvo da vodi taj kafić?“

O tezi koja se stvara u medijima da otkad je zeleno-lijeva platforma Možemo! došla na vlast namješta natječaje svojim političkim istomišljenicima, a na kojoj osobito inzistiraju političari iz desne opozicije, pa i iz stranke Milana Bandića koji je 20 godina vladao Zagrebom i uhljebljivao kumove i prijatelje, Dević kaže:

„I puno benignije odluke su političke odluke, a kamoli biranje ravnatelja kulturne institucije kao što je KIC. Ja sam član Upravnog vijeća KIC-a kao stručnjak i netko iz branše, ali i kao podržavatelj politika nove gradske vlasti i u tome ne vidim ništa nelegitimno. Pa zato su građani birali promjene u Gradu. Ja u tome sudjelujem ne samo kao stručnjak, nego i kao političko biće.“

Ana Lederer (u sredini), zastupnica Bloka za Hrvatsku u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, žestoko se protivila Hribarovu imenovanju. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Milovac tvrdi: „To je suludo. Pa koga smo trebali izabrati? Zlatka Hasanbegovića? Ja doista mislim da je nova gradska vlast do sada bila preblaga ovih deset mjeseci u tom kadroviranju i izboru ravnatelja ili pročelnika. Sve je išlo preko natječaja, bilo je i ponovljenih natječaja, pa i nesporazuma, što pokazuje da su natječaji otvoreni i nisu dogovoreni. Za razliku od Bandićeve ere, kada su svi natječaji, za sva radna mjesta bili ‘s imenom i prezimenom’, jer se unaprijed znalo tko će biti izabran. Nova gradska uprava doista nije kadrovirala tako da bira ‘svoje ljude’, što nam neki naši birači i zamjeraju. Osim toga, u upravna vijeća ustanova u kulturi mi smo birali ljude koji imaju veze s kulturom. No dobiti ljude iz branše da se uključe na tu razinu politike, koja nije previsoka, ali jest politika, nije bilo lako. Mnogi su prema tome imali zazor, ali su na koncu shvatili da je taj njihov doprinos važan. To više nisu anonimusi kao prije, već mahom ljudi s identitetom koji se slažu ideološki s politikama platforme Možemo!.“

Koliko je za medijsku hajku protiv Hribara zaslužan „hrvatski jal“ kolega čije projekte nije financirao HAVC, koji su ga optuživali da namješta filmove prijateljima i poznanicima?

Brešan tvrdi:

„Uvijek će biti ljudi koji nisu zadovoljni ni sretni zato što nisu prošli na HAVC-u. No toga je uvijek bilo i uvijek će biti. I meni se događalo u Hribarovo doba da mi film ne prođe pa ja zato nisam smatrao da mi je on želio zlo, ili da je zato bio loš ravnatelj. I kad sam prolazio i kad nisam prolazio, znao sam da on radi pošteno svoj posao. Mene puno više brine atmosfera linča koju su svi ti politički ili profesionalni oponenti u stanju proizvesti. Takav je linč u našem društvu jako lako pokrenuti, a kad se jednom pokrene, svi argumenti padaju u vodu i teško im se suprotstaviti. Neki se zato i boje stati iza nekoga tko je tako grubo napadnut jer nakon toga jednako napadaju i njih, kao što se to dogodilo Zrinku Ogresti i mnogima koji su prije pet-šest godina branili Hrvoja.“