Šest hitaca u leđa – tako je prije devet godina u kasnoj moskovskoj noći, u neporednom susjedstvu Kremlja, završen život Borisa Nemcova, u to vrijeme najglasnijeg kritičara ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Za razliku od tajnovitog i bezizražajnog Putina, društveni Nemcov, koji je imao 55 godina kad je ubijen, bio je posve otvoren, puštao je da se o njemu sve zna. No, ono što je njih dvojicu zapravo razdvajalo bilo je Nemcovljeva čvrsta vjera u demokratske izbore i slobodno tržište, kao i njegov stav da Rusija treba prihvatiti zapadne političke i ekonomske vrijednosti.

Nakon što je došao na čelo Rusije, Putin je postao uvjeren da je Zapad neprijatelj Rusije. Njegovi su kremaljski poklonici slijedili taj primjer te su se upustili u neviđenu medijsku protuzapadnu kampanju. Nemcov se suprotstavio tom pristupu i aktivno “koketirao” sa Zapadom. U Kremlju je to izazvalo ogorčenje. Njegovim ubojstvom, koje je navodno počinila skupina plaćenih bandita iz Čečenije, eliminiran je jedan od glavnih Putinovih suparnika.

Nemcov se neumorno trudio prokazati korupciju, autoritarnost i vojnu agresiju Putinove Rusije na Ukrajinu. Shvatio je da je jedini način da “skine” Putina s vlasti objavljivanje njegovih nedjela, posebno kršenja ljudskih prava i korupcije među kremaljskom elitom. Detaljno je istraživao i objavljivao niz izvještaja (dokladi) od 2008. nadalje. Prvi takav izvještaj, koji je napisao s kolegom Vladimirom Milovom, nosio je naslov “Putin. Rezultati”, što je bilo oštro prokazivanje Putinovih prvih osam godina vlasti.

“Imovina se seli iz državnog vlasništva i predaje se pod kontrolu privatnih ljudi, nekretnine se ponovno otkupljuju državnim novcem od oligarha po šokantnim cijenama, Putinovi su prijatelji dobili monopol za izvoz nafte, a u Kremlju je stvoren ‘crni’ fond. To je tek u kratkim crtama pregled kriminalnog sustava vlade kakav je stvoren pod Putinom”, stoji u tom izvješću.

Bojao se da će ga ubiti

U iduće su dvije godine uslijedili daljnji izvještaji, svi usredotočeni na korupciju u Kremlju i na sve izraženiju Putinovu autoritarnost. Treba posebno istaknuti “Zimske olimpijske igre na suptropskom području”, koje su objavljene u svibnju 2013. i opisuju ludost odabira Sočija za Olimpijadu te neviđen iznos državnog novca potrošen na pripremu igara, kao i korupciju koja je pratila taj proces.

Čini se kako su od objavljenih izvještaja i veći problemi za Putina i Kremlj bili javni nastupi Nemcova u inozemstvu. U studenom 2010. godine Nemcov je govorio na komemorativnom skupu održanom u Washingtonu za Sergeja Magnitskog, preminulog 2009., odvjetnika koji je objelodanio korupciju na visokim razinama ruske vlasti. Nemcov je od američkih vlasti tražio da nametnu ciljane sankcije protiv konkretnih dužnosnika Kremlja uključenih u pranje novca i kršenje ljudskih prava. U lipnju 2013. Nemcov je svjedočio pred Odborom za vanjske poslova američkog Senata. U očima Putina i saveznika te su aktivnosti doživljene kao prava izdaja – jedno je biti aktivni oporbenjak u domovini, nego uključivati američke političare u borbu protiv Kremlja – to je već prelaženje svih granica.

Jevgenija Aljbac, urednica magazina New Times, istaknula je da se Njemcov bojao da će ga ubiti. “Pokušavao je uvjeriti sebe, i mene, da ga neće ni dirnuti jer je bio član ruske vlade, vicepremijer, a oni ne žele napraviti presedan. Zato što, kako je rekao, u nekom će se času odnos snaga u Rusiji opet promijeniti, a oni koji su služili Putinu ne žene napraviti taj presedan”, rekla je.

“Zašto ruski vojnici pogibaju?”

Nemcov planirao objaviti još jedno izvješće “Putin.Rat”, u kojoj je namjeravao dokumentirati ruski skriveni vojni angažman u Ukrajini. U intervjuu za radio Eho Moskve 27. veljače, samo tri sata prije nego što je ubijen, Nemcov je rekao: “Glavni razlog za krizu u Rusiji je to što je Putin započeo ovu ludu politiku rata s Ukrajinom koji je agresivan i ubitačan za našu zemlju. Angažman ruskih postrojbi u Ukrajini dobro je dokumentiran… Zašto ruski vojnici pogibaju dok se vi, gospodine Putine, vrhovni zapovjedniče, odričete tih vojnika lažući kako oni ne sudjeluju u borbama?”

Nakon intervjua Nemcov je otišao na kasnu večeru s djevojkom, nakon koje su odlučili prošetati do kuće. Krenuli su preko mosta Boljšoj Moskovrjecki, dvjestotinjak metara udaljenog od Kremlja. Na tom se mjestu pojavio čovjek koji je pucao Nemcovu u leđa i smrtno ga ranio. Ubojica je pobjegao u automobilu koji je vozio pomagač.

Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov na dan ubojstva poručio je da Nemcov Kremlju nije bio važan: “Uza sve poštovanje prema uspomeni na Borisa Nemcova, u političkim okvirima on nije bio nikakva prijetnja za aktualno rusko vodstvo ili Vladimira Putina. Ako usporedimo razine popularnosti, Putinovu i vladinu i tako dalje, općenito gledano, Boris Nemcov tek je nešto važniji od prosječnog građanina.”

Navaljni: “Boris je za Kremlj bio jedan od najproblematičnijih političara”

Borac protiv korupcije Aleksej Navaljni, koji je preminuo 16. veljače u udaljenoj kaznenoj koloniji, nije mogao doći na sprovod bliskog prijatelja Nemcova 1. ožujka 2015. jer je bio u kućnom pritvoru. Sredinom veljače on i Nemcov zajedno su dijelili letke u moskovskoj podzemnoj željeznici kojima su ljudi pozivani na planirani opozicijski marš protiv ruske agresije u Ukrajini. Navaljni, koji je u to vrijeme već nekoliko puta bio optužen zbog ilegalnih javnih prosvjeda, uhićen je, dok je Nemcov prošao “lišo”.

Navaljni i Nemcov nisu se uvijek slagali u pitanjima politike i strategije, ali surađivali su na zajedničkom cilju dovođenja demokracije u Rusiju, na procesu micanja Putina s vlasti. Kao cilj to se možda činilo gotovo nemogućim, ali nije ih spriječilo da pokušavaju, unatoč očitim opasnostima za obojicu. Navaljni, očito potresen ubojstvom, podijelio je 1. ožujka te 2015. godine s čitateljima svog bloga ovakvo razmišljanje: “Vjerujem da su Nemcova ubili pripadnici vlade (obavještajci) ili provladine organizacije po naredbi političkog vodstva zemlje, uključujući Vladimira Putina. Jedino je pitanje kako je ta naredba bila formulirana: ‘morate ubiti Nemcova’ ili ‘morate izvesti senzacionalnu akciju’… To nije bio rad slobodnog strijelca, nego izravni rad Putina, Nikolaja Patrušova, Sergeja Ivanova i Aleksandra Bortnikova…”

Iz Kremlja su tvrdili da Putin nije mogao biti povezan s ubojstvom Nemcova jer bi ga ono prikazalo u lošem svjetlu. Ta teorija, rekao je Navaljni, “ide u isti koš s ‘ubojicama koji nisu odgovarali Duvalieru’ ili ‘crvenim terororm koji nije išao u prilog Staljinu’… Ovo ide Putinu u prilog. Otvorite povijesnu knjigu, sve je ondje napisano”.

Navaljni je također odbacio gore spomenutu izjavu glasnogovornika Kremlja Peskova da za vladu nije imalo smisla ubiti Nemcova jer nije bio ni važan ni utjecajan: “Boris je za Kremlj bio jedan od najproblematičnijih političara. Bio je jedan od rijetkih koji su na svjetlo dana izvlačili korupciju Putina i njegova uskog kruga, navodeći konkretna imena”.

Nemcov je mogao biti ubijen na brojne manje upadljive načine od likvidacije tik do Kremlja. To je ubojstvo imalo jasan cilj – zastrašiti zagovornike demokracije.