1 Jantoljak, 2 Milevoj, 3 Hrstić, 4 Radaković, 5 Radin, 6 Juričić, 7 Lukarić, 8 Gračan, 9 Osojnak, 10 Naumović, 11 Desnica. To je najbolji sastav u povijesti Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka. To su najbolji, najveći koji su ikad igrali za Rijeku. Prema izboru navijača

Gotovo je šest desetljeća prošlo, a legenda živi i živjet će dok je Rijeke i nogometa. Veliki klub s Kvarnera dirljivim se riječima prisjetio jednog od najboljih nogometaša koje je ikad imao.

Petra Radakovića koji je šokantno i prokleto prerano otišao u dobra spominjanja. Cijeli je jedan grad plakao, a na posljednji počinak ispratilo ga je 15 tisuća ljudi.

“Priča o Peri Radakoviću storija je o jednom skromnom dječaku iz brojne siromašne obitelji, koji je nogometnim umijećem dosegao zvjezdane visine”… uvodna je rečenica Marinka Lazzaricha u monografiji ‘Kantrida bijelih snova’ o jednom od najboljih igrača Rijeke njezinoj bogatoj povijesti.

Pero Radaković ostavio je dubok trag u nogometnom svijetu, a njegov prerani odlazak dogodio se u utorak 1. studenog 1966. godine, prije točno 58 godina.

Priča o preranom odlasku ispričana je već mnogo puta, Peri Radakoviću pozlilo je na jutarnjem treningu prve momčadi dok je izdvojen tehnicirao loptom u kutu igrališta. Brza reakcija suigrača, te napori masera Bobija i trenera Osojnaka nisu nažalost bili uspješni i u dobra spominjanja tog dana otišlo je veliko nogometno ime.

Na posljednjem ispraćaju okupilo se 15 tisuća štovatelja velikog igrača, poklonivši se još jednom uzornom sportašu i simbolu poslijeratne Rijeke. Bijela ‘četvorka’ će zauvijek imati posebnu težinu u riječkom klubu jer nosio ju je mladić koji je srušio mnoge barijere, mladić koji je 1962. proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.

Radaković je igrao na poziciji desnog ‘halfa’, a sudbina je htjela da posljednji put dres voljene Rijeke obuče u pripremnoj utakmici protiv Istre 17. rujna 1966., dok je pobjedu Rijeke nad Beogradom 30. listopada gledao s klupe.

Ujedno, bio je dio ekipe Rijeke koja je 1958. godine u kvalifikacijama izborila povratak u Prvu jugoslavensku ligu, te je nosi titulu najbržeg strijelca u povijesti “Rijeke” zatresavši mrežu nakon samo tri sekunde.

Uz Vladimira Lukarića, Radaković je bio prvi riječki reprezentativac i prvi igrač Rijeke koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu na kojem je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto. Radaković je i tamo ostavio dubok trag postigavši u četvrtfinalu pobjednički pogodak za prvu pobjedu Jugoslavije nad SR Njemačkom na svjetskim prvenstvima. Igrao je ozlijeđen, s povezom oko glave.

Za najbolju selekciju igrao je 19 puta, tri godine zaredom (od 1961. do 1963) nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi, a 1962. godine proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.

Međunarodni omladinski nogometni turnir ‘Memorijal Petar Radaković’ održava se u znak sjećanja na klupsku legendu Petra Radakovića. Prvi put održan je 1969. godine i tradicija živi. Kao sjećanje na čovjeka kojeg je na posljednji počinak ispratilo više ljudi nego što bi danas stalo na Rujevicu.

VIDEO: KANAL RI Petar Radaković, In Memoriam