U svakom gradu gdje je 1982. godine grupa ‘Riblja čorba’ svirala na turneji “Ko preživi – pričaće”, vladao je veliki interes za karte, što su pojedinci nemilosrdno zloupotrebljavali. Tako je za njihov nastup u zagrebačkoj “Ledenoj dvorani” 8. veljače 1982. u prodaju pušteno 10.500 ulaznica, koje su brzo rasprodane. U dvorani se, na nesreću, pred početak koncerta našlo oko 15.000 mladih. Svirka je malo kasnila jer se na ulazu stvorila velika gužva. U biografiji grupe sve je zabilježeno:
“Kada smo izašli na binu i zasvirali, odmah se vidjelo da će to biti još jedan veliki trijumf ‘Riblje čorbe’. Publika je ne samo u glas pjevala sve naše pjsme, od početka do kraja, već je u valovima plesala kao u transu.”
A kad je na kraju koncerta došlo vrijeme za bis, započeo je najgori mogući scenarij. Svjetla su se u cijeloj dvorani odjednom upalila, a na binu su se počeli penjati uniformirani policajci i ljudi u odijelima strogih lica. Dok su se dečki bunili da koncert nije završen i da planiraju još bar dva bisa, prišao im je mlađi čovjek u odijelu i hladno rekao na uho: “Gotovo je. Koncert je završen. Dogodila se tragedija, velika tragedija. Molim vas da odmah siđete sa bine.”
Ubrzo su saznali šta se dogodilo. Prilikom ulaska publike u Ledenu dvoranu „stvorila se stravična gužva“, koju niko nije niti znao, niti mogao kontrolirati. Samo su dvoja vrata u dvorani bila otvorena i sva publika, ona s kartama i ona bez njih, bukvalno je gazila sve pred sobom. U velikim valovima i naletima koji su tutnjali prema unutrašnjosti dvorane, nitko im nije mogao stati na put. Na samom ulazu u dvoranu, u zastrašujućem ljudskom stampedu, pregažena je četrnaestogodišnja Zagrepčanka Željka Marjanović, koja je preminula na licu mjesta od zadobijenih ozljeda.
Kad im je priopćena tragična vijest, članovi grupe su potonuli u očaj, a mada grupa nije ništa skrivila, zbog zagrebačke tragedije ni danas nemaju mira sa svojom savješću: “Bez obzira na to što to od nas nitko nije zahtijevao, ljudski smo bili spremni preueti odgovornost za smrt Željke Marjanović, koja je tada samo htjela biti dio naše publike i ništa više. Nažalost, to joj se nije ostvarilo. Nečijim krajnjim nemarom i zbog velike neodgovornosti ugašen je život djeteta koje je tek, u stvari, počelo živjeti. Ni poslije toliko godina ne možemo zaboraviti kako je mala Željka izdahnula baš na našem koncertu, dok smo mi na sceni – svirali.”
Komentari