Legendarni nogometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević preminuo je 8. veljače u 88. godini života nakon duge borbe s rakom. ‘Trenera svih trenera’ pamtimo kao izbornika ‘Vatrenih’ s kojima je 1998. godine u Francuskoj osvojio brončanu medalju te trenera Dinama kojem je 1982. godine donio dugo očekivani naslov prvaka Jugoslavije.

Ćirinih sedam faktora za uspjeh

Nacionalova novinarka Orhidea Gaura Hodak razgovarala je s Ćirom 4. kolovoza 2016. godine. U intervjuu na terasi njegovog omiljenog kafića u Kraljevici, Ćiro je govorio, između ostalog, i o sedam važnih faktora:

“Ako ti fali jedan faktor od onih koje sam ja iskomponirao, ne možeš uspjeti. Moraš, prvo, biti nadaren. To je talent. Pa fućkaš ti talent ako nemaš motiv. Pa onda fućkaš i talent i motiv ako nisi karakter. Pa sad imaš talent i motiv i karakter, ali nisi inteligentan. A što znači biti inteligentan? Adaptirati se na situaciju i odmah adekvatno reagirati. E sad, imaš i talent i motiv i karakter i inteligenciju, ali nemaš spremnost za jedan mukotrpan rad.

Evolucija je nemilosrdan neprijatelj pa ako ne slijediš, ako ne učiš, ti si najednom konzervativan. Sad dolazi jedan osobiti faktor. Najvažniji, po mom mišljenju. To je ambijent. Ti možeš imati talent, motiv, karakter, inteligenciju, spreman biti, ali dođeš u jednu sredinu gdje te demoraliziraju. I onda počnu raditi jezici, a jezik je najopasniji za ambijent. Slušaj, kad se ja sjetim kako sam stvarao ambijent, ljubavi, u pet reprezentacija koje sam vodio. Nikad svađe nije bilo, sve je bilo obiteljski”, ispričao je.

Matija Habljak/PIXSELL

‘Samo kroz šport smo mi značajni i važni’

U razgovoru za Nacional 2018. godine Ćiro je komentirao i ondašnju izjavu srpskog predsjednika Aleksandra Vučića (koju je ponovio i ovih dana), koji je rekao da neće navijati za Hrvatsku ‘sljedećih sto godina’. “To treba razumjeti. On je jedan demagog. I po meni vrlo spretan političar. Fućka se njemu za Hrvatsku, on hoće Rusiju da dobije i dodvorava se Putinu, što je sasma razumljivo. A što bi ti htjela da Vučić kaže da je za Hrvatsku, a protiv Rusije? Pa on bi pao na ispitu kao političar. Morao je reći da je za Rusiju, ali nije baš trebao toliko potencirati. On gleda kako će preko Putina zeznuti Hrvatsku”, ispričao je za Nacional Ćiro.

Upitan može li nogometna groznica pomoći ovom ‘napaćenom narodu’, prije šest godina je rekao: “Može, ali nakratko. Stvarnost se ne može ničim toliko zakamuflirati kao velikim sportskim uspjehom jer ovaj narod čezne za svojom afirmacijom, čezne da potisne taj kompleks inferiornosti. I samo kroz šport smo mi značajni i važni. Na žalost, kad to prođe, padamo opet u depresiju gledajući kako nam sugrađani kontejnere čiste.”

‘On je bio šarmer kojem si dopustio da te malo vara’

U listopadu prošle godine održana je promocija knjige ‘Sinovi’. Autori su novinari Večernjeg lista Andrej Maksimović i Siniša Malus, a u knjizi su kroz karijeru Miroslava Blaževića opisuje politički, sportski i medijski život u Zagrebu devedesetih.

Maksimović je u intervjuu za Tempo otkrio detalje knjige. “Blažević je bio domoljub i nacionalist, ali je kroz isprepletanja više nacija i religija s njegovim odrastanjem mogao biti istovremeno i nacionalist i kozmopolit. On je bio šarmer kojem si dopustio da te malo vara”, rekao je i dodao da je Blažević bio jedina osoba koja je mogla povezati reprezentaciju, politiku, Tuđmana, medije…

Slavko Midzor/PIXSELL

“Jednu stvar otkrivam, demistificiram i pišem istinu. To je najveća ekskluziva u knjizi. Nakon jedne od kriza reprezentacije postojala je inicijativa da se Ćiro Blažević smijeni, a za izbornika je trebao biti doveden Johann Cruyff. Svi su mislili da je to nebuloza, ali to nije bila fabulacija. Pričamo o vremenu kada je četiri milijuna maraka bilo puno.

Tada je potpredsjednik HNS-a bio Vinko Brnardić, predsjednik Nadzornog odbora Dubrovačke banke, i postojala je ideja da Dubrovačka banka financira dovođenje Johana Cruyffa. Pukanić je to znao zbog tada specifičnih odnosa s tom strukturom, ali mi to nismo htjeli objaviti. Tada je postojao komunikacijski kanal i Cruyff bi došao za četiri milijuna maraka. Mene tada zove Darko Tironi, glavni urednik Sportskih novosti i glasnogovornik HNS-a, i kaže mi „Molim te, nemoj to objaviti, jer to može naštetiti Ćiri“. I ja to ne objavljujem”, rekao je.

‘To je definitivno vrhunac moje karijere’

Rođen je u Travniku 10. veljače 1935. godine, nogomet je igrao do 31. godine života i to noseći dresove Dinama, Lokomotive, Sarajeva, Rijeke i na koncu Siona, a onda je u švicarskom Moutieru odlučio postati trenerom. Ostao je u Švicarskoj te je vodio Vevey i Sion da bi 1979. godine preuzeo švicarsku reprezentaciju.

Uspon je počeo 1979. godine kad je došao u Rijeku s kojom je dogurao do četvrtfinala Kupa kupova u kojemu je ispao od Juventusa. U prosincu 1980. godine prihvatio je poziv Dinama gdje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983. godine. Nije to bio običan mandat, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije, prvi put nakon 24 godine. Momčad su u uspjehu predvodili Marko Mlinarić, Velimir Zajec, Snješko Cerin, Stjepan Deverić, Boro Cvetković, Marijan Vlak.

Marko Lukunic/PIXSELL

“To je nešto neponovljivo i definitivno vrhunac moje karijere. Svaka čast bronci u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.

Nakon što je u idućoj sezoni osvojio jugoslavenski Kup, ‘Trener svih trenera’, prvi je put napustio Zagreb. Karijera ga je ponovno odvela u Švicarsku, vodio je Grasshoper jednu sezonu, jednu dovoljno da se okruni naslovom državnog prvaka, a onda je nakon PAOK-a, 1986. godine vodio Prištinu do njene promocije u prvu jugoslavensku nogometnu ligu. Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapažene rezultate. Proglašenje hrvatske nezavisnosti dočekao je u Nantesu u kojemu je bio do 1991. i nakon godine dana u PAOK-u 1992. se vratio u Dinamo, odnosno tadašnju Croatiju.

U Francuskoj do senzacionalnog uspjeha

Kao veliki štovatelj predsjednika Franje Tuđmana te istaknuti član HDZ-a, Ćiro nije mogao odbiti Tuđmanov poziv da se vrati u Hrvatsku i s Croatijom je 1993. godine osvojio prvenstvo Hrvatske, a 1994. godine Kup. No, na kraju te sezone Ćiro je ponovno, treći put, otišao iz Dinama jer je dobio najveći zadatak – voditi hrvatsku reprezentaciju.

Ćiro je krenuo u kvalifikacije za Europsko prvenstvo i senzacionalno, ispred moćne Italije (uz pomoć Tomislava Ivića), osvojio prvo mjesto u skupini i izravno se plasirao na Europsko prvenstvo u Engleskoj u kojem je Hrvatska igrala sjajno. Skupinu s Turskom, Danskom (branitelj naslova) i Portugalom prošla je sa šest bodova da bi u četvrtfinalu izgubila od Njemačke 2:1.

Armin Durgut/PIXSELL

Ćiro je tad već uživao ogroman ugled kako u Hrvatskoj tako i u Europi, ali najbolje je tek dolazilo. Nakon dramatičnih kvalifikacija i svakakvih rezultata, Hrvatska se plasirala na SP u Francuskoj na kojem je došla do senzacionalnog trećeg mjesta. Ćirina momčad vodila je u polufinalu protiv Francuske 1:0, ali je izgubila s dva gola Liliana Thurama kojemu su to bili jedini golovi u karijeri za reprezentaciju.

Francuska je bila zenit Ćirine trenerske karijere i nakon toga više nije ostvario zapaženije uspjehe. U kvalifikacijama za Euro 2000. godine u zadnjem kolu je na Maksimiru morao pobijediti Srbiju za mjesto u dodatnim kvalifikacijama, ali je odigrala 2:2 i ispala. Došla je i smjena generacija i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji. Hrvatska je loše krenula i nakon remija s Škotima u Maksimiru Ćiro je podnio ostavku. U šest godina na klupi Ćiro je Hrvatsku vodio 73 puta te je upisao 36 pobjeda, 22 remija i 15 poraza.

‘Po cijenu života ili smrti taj moj novac bit će opet’

Godine 2001. otišao je u Iran koji nije uspio odvesti na Svjetsko prvenstvo u Japan i Koreju. Nakon toga je Osijek spasio od ispadanja iz lige da bi se 2002. godine četvrti put vratio u Dinamo s kojim je osvojio naslov prvaka. No, na kraju sezone posvađao se sa Zdravkom Mamićem koji ga je potjerao iz kluba. Od Ćire je javno tražio 200.000 eura koliko mu je isplaćeno prije nego što je otišao u Muru, a Mamić je prijetio da će taj novac vratiti milom ili silom. “Pri svijesti Blaževiću poručujem, neka čuju policija i javnost: po cijenu života ili smrti taj moj novac bit će opet! Trudit ću se da na kraju ne bude mrtav ni Blažević ni Mamić, no ako netko mora poginuti, poginut će!”, prijetio je Mamić.

Nakon Mure i Varteksa, Blažević je 2005. godine došao u Hajduk koji se tad spremao za kvalifikacije za Ligu prvaka. Prije ždrijeba Ćiro je rekao da mu daju ‘taj Liverpool’, ali kuglice su ga spojile s Debrecenom protiv kojega je Hajduk doživio jednu od najvećih sramota u svojoj povijesti. Mađari su u prvoj utakmici slavili 3:0, na Poljudu čak 5:0 i to je bio poraz od kojeg se Ćiro nije mogao spasiti te je podnio ostavku.

Marko Lukunic/PIXSELL

Ćiro je 2007. bio treći u HNL-u sa Zagrebom u kojemu je afirmirao Marija Mandžukića kojeg je prozvao ‘đilkošem’. “Ma, tako sam ga nazvao od milja. On je đilkoš, lola, u pozitivnom smislu. On je specifičan igrač i neka se ne ljuti na mene”, govorio je tad Ćiro.

Do kraja bogate trenerske karijere Ćiro će voditi još šest klubova, ali najveći trag ostavio je kao izbornik Bosne i Hercegovine. Iako ga dio tamošnje javnosti nije dočekao s odobrenjem, Ćiro je na svoj način ujedinio reprezentaciju BiH te ubrzo zaslužio podršku čitave zemlje koja je ponovno disala sa svojom reprezentacijom. Savršeno se uklopio u novu sredinu i zamalo je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Ušao je u dodatne kvalifikacije u kojima je izgubio od jakog Portugala ukupnim rezultatom 2:0. Nakon odlaska iz BiH Ćiro je otišao u Kinu pa u Iran da bi se 2012. vratio u NK Zagreb s kojim je ispao iz lige. U siječnju 2014. otišao je u Slobodu iz Tuzle koju je senzacionalno vratio u Premier ligu BiH. Nakon završetka sezone preuzeo je NK Zadar u kojemu je u siječnju 2015. završio trenersku karijeru.