Prosječna osoba godišnje konzumira najmanje 50.000 mikroplastičnih čestica, a još toliko ih udahne, rezultati su prve studije o unosu plastičnog otpada u ljudski organizam, piše Guardian.

Stvaran bi broj mogao biti višestruko veći, s obzirom na to da je analiza kontaminacije plastikom provedena na manjem broju prehrambenih namirnica i pića, a znanstvenici ističu da konzumiranje vode iz plastičnih boca znatno povećava količinu unesenih čestica.

Pojam unosa mikroplastike u organizam i njezin utjecaj na zdravlje nisu nepoznati, no znanstvenici pretpostavljaju da ona ispušta toksične tvari. Neki dijelovi su toliko sitni da prodiru u ljudsko tkivo i ondje mogu izazvati razne imunosne reakcije.

Zagađenje mikroplastikom nastaje uglavnom kao posljedica raspadanja plastičnog otpada i prošireno je diljem planeta. Istraživači je pronalaze posvuda – u zraku, tlu, rijekama i najdubljim dijelovima oceana. Čestice mikroplastike otkrivene su u vodi pakiranoj u plastičnim bocama, ali i u vodi iz gradskog vodovod, u plodovima mora pa i pivu. U listopadu su prvi put pronađene u uzorcima ljudske stolice, što je dokaz da ih ljudi konzumiraju u hrani i tekućini.

U sklopu novog istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Environmental Science and Technology, prikupljeni su podaci iz 26 ranije provedenih studija koje su mjerile količinu mikroplastičnih čestica u ribama, školjkama, šećeru, soli, pivu, vodi te u zraku u gradovima.

Znanstvenici su potom iskoristili smjernice američke vlade koje se odnose na prehranu da bi izračunali koliko će čestica ljudi konzumirati u godinu dana. Procijenili su da odrasli godišnje pojedu oko 50.000 mikroplastičnih čestica, a djeca oko 40.000.

No brojne vrste hrane i pića nisu testirane, što znači da je studijom procijenjeno samo 15 posto od ukupnog unosa kalorija. “Ne znamo puno. Moramo popuniti brojne praznine koje postoje u podacima”, kaže Kieran Cox s kanadskog Sveučilišta Victoria u Kanadi, koji je vodio istraživanje.

Ostale namirnice, kao što su kruh, prerađeni proizvodi, meso, mliječni proizvodi i povrće, mogu sadržavati jednako toliko plastike, ističe Cox te dodaje kako je “vrlo vjerojatno da će se i ondje pronaći velike količine plastičnih čestica”.

“Možda ih u organizam unosite i stotine tisuća”, kazao je.

Neki od najpouzdanijih podataka kojima raspolažu znanstvenici odnose se na vodu. Voda u plastičnim bocama u prosjeku sadrži 22 puta više mikroplastike od vode iz gradskog vodovoda. Osoba koja je pila samo vodu iz plastičnih boca u organizam je godišnje samo odatle unijela 130.000 čestica u usporedbi s 4000 iz vode iz gradskog vodovoda, kažu znanstvenici.

Dodaju kako ne znaju točno što se događa kad se mikroplastika udahne, ali nova studija upućuje na to da se “većina čestica koje udahnemo proguta”. Dakle, ne iskašljemo je niti je izbacimo iz organizma kihanjem.

Cox je pojasnio da djelovanje mikroplastike na ljudsko zdravlje još nije poznato, no progutane čestice predstavljaju “visok rizik kada je posrijedi količina unesene mikroplastike, što bi nam trebalo biti upozorenje”.

Znanstveni savjetnici Europske komisije u travanjskom su izvješću napisali: “Sve više znanstvenih dokaza o opasnostima od nekontroliranog zagađenja mikroplastikom u kombinaciji s njezinom nerazgradivošću upućuje na to da moramo poduzeti razumne mjere kako bi se spriječilo ispuštanje i širenje mikroplastike” u prirodu.

Cox kaže da je istraživanje utjecalo na promjenu njegova ponašanja. “Definitivno ‘bježim’ od plastične ambalaže i nastojim izbjeći konzumiranje vode iz plastičnih boca što je češće moguće”, rekao je.

“Uklanjanje plastike za jednokratnu upotrebu iz života svakog pojedinca i potpora tvrtkama koje iz upotrebe izbacuju plastičnu ambalažu imat će priličan utjecaj, jer činjenice su jednostavne. Proizvodimo previše plastike i ona završava u ekosustavima, a i mi smo njihov sastavni dio”, zaključio je.