Dok se Slovenija priprema za referendum o proširenju nuklearke Krško i raspravlja o čak dvama referendumima, hrvatsko Ministarstvo gospodarstva tvrdi kako u Hrvatskoj ‘ne postoji obveza provedbe referenduma’

Nacional je proteklog tjedna istražio stavove hrvatske vlade i stranaka o gradnji drugog bloka Nuklearne elektrane Krško (NEK2), o kojemu će slovenski birači u studenome glasati na referendumu, i ustanovio kako se u Hrvatskoj, za razliku od Slovenije u kojoj je javni dijalog o tom velikom, skupom i kontroverznom energetskom projektu u punom jeku te obiluje suprotstavljenim stavovima, o proširenju nuklearke na sat vremena vožnje od Zagreba u javnom prostoru govori vrlo malo, možda i zbog toga što među političkim strankama postoji prešutni konsenzus o podršci projektu pa, primjerice, ni zeleno-lijevi Možemo! nije izrijekom protiv. U tom je kontekstu zanimljivo usporediti reakcije hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i slovenske predsjednice Nataše Pirc Musar: dok je predsjednik Milanović odgovore na upit Greenpeacea prepustio svom savjetniku Juliju Domcu, koji je odgovorio s dvije neodređene rečenice, slovenska predsjednica, premda podržava i nuklearnu energiju i dogradnju nuklearke Krško, objavila je dug i argumentiran komentar zatraživši najširu moguću javnu raspravu i zauzevši se za čak dva referenduma s objektivnim i nesugestivnim referendumskim pitanjima.

Nakon što se Hrvatska u protekle dvije godine uvrstila među članice EU-a predvođene Francuskom koje podržavaju nuklearnu energiju te nakon što su predstavnici Vlade i hrvatski predstavnici u upravi NEK-a u posljednje vrijeme nekoliko puta izrazili potporu gradnji drugog, snažnijeg i većeg bloka nuklearke, Nacional je Ministarstvu gospodarstva koje vodi Ante Šušnjar iz Domovinskog pokreta (DP), u srijedu, 11. rujna, poslao pitanje hoće li Hrvatska sudjelovati u tom projektu te je li odluka o tome donesena i tko je treba donijeti. Zanimalo nas je i smatra li Vlada da o hrvatskom sudjelovanju u gradnji NEK2 trebaju odlučiti građani na nacionalnom referendumu, kao što će to u studenome učiniti Slovenci. Odgovor Službe za odnose s javnošću i protokol Ministarstva gospodarstva primili smo u četvrtak, 12. rujna.

“Nuklearna elektrana Krško, u suvlasništvu Hrvatske elektroprivrede i slovenske GEN Energije, ima stratešku važnost za ukupan hrvatski energetski sektor i s aspekta nuklearne sigurnosti zadovoljava najstrože međunarodne standarde. NEK je Krško puštena u rad 1983. godine, a početkom prošle godine njen je radni vijek produžen do 2043. godine. NEK godišnje pokriva oko 20 posto potreba Slovenije i oko 15 posto potreba Hrvatske za električnom energijom”, odgovorili su iz Ministarstva, podsjećajući kako su Hrvatska i Slovenija potpisale Međudržavni ugovor o uređenju pitanja vezanih uz NEK, koji je ratificiran u Saboru. “Na temelju navedenog Ugovora”, nastavili su, “prava i obveze dva vlasnika, društva HEP i GEN su istovjetna. Slijedom najava sa slovenske strane o proširenju NEK-a odnosno izgradnji novog bloka nuklearne elektrane, predstavnici hrvatske vlade su već u nekoliko navrata izrazili podršku i spremnost Hrvatske za uključivanje u tu investiciju, temeljenu na ravnopravnom partnerstvu kao i u proteklom razdoblju. Odluka o proširenju nuklearke ovisi o Sloveniji, prije svega o ishodu referenduma najavljenog za studeni ove godine.

Slovenija je gradnju drugog bloka stavila u dugoročne planove, jer bi time osigurala ispunjenje europskih kriterija za postizanje klimatske neutralnosti. Naime, uslijed energetske krize uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu, svjesni smo da nuklearna energija može biti način za postizanje dekarbonizacije gospodarstva i niskougljičnu budućnost, ali i jamčiti energetsku sigurnost i dostatne izvore električne energije. Vjerujemo da je to i interes slovenske Vlade te da će prepoznati važnost nastavka uspješne suradnje u upravljanju NEK-om i kroz projekt njenog proširenja”.

U nastavku odgovora Ministarstvo je komentiralo potencijalni referendum u Hrvatskoj: “U Hrvatskoj oko ovog pitanja ne postoji obveza provedbe referenduma, no u slučaju izgradnje nove elektrane na temelju partnerskih odnosa, sklapanje međudržavnog ugovora kakav je do sada na snazi, bilo bi od interesa za obje strane.

Ako Slovenija odluči da poslove oko nove elektrane provodi samostalno, Hrvatska će osigurati da stečena prava iz postojećeg Međudržavnog ugovora ni na koji način ne budu ugrožena, a sve u cilju sigurnosti i zaštićenosti nuklearne elektrane. U ovom trenutku nemamo saznanja o jasnim i razrađenim planovima izgradnje nuklearne elektrane u susjednim državama, osim projekta proširenja NE Paks u Mađarskoj, koji se provodi u suradnji s ruskim partnerom. U slučaju razvoja sličnih projekata hrvatska nadležna tijela i hrvatska javnost imat će mogućnost informiranja i moći će utjecati na donošenje takvih odluka, u skladu s međunarodnim propisima”.

Pitanja o hrvatskom sudjelovanju u proširenju NEK-a Nacional je poslao i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije koje vodi bivša ministrica poljoprivrede Marija Vučković. Odgovor je štur, ali nedvosmisleno pozitivan prema korištenju nuklearne energiji. “Korištenjem nuklearne energije, jer je riječ o niskougljičnoj tehnologiji koja doprinosi smanjenju emisija stakleničkih plinova i ublažavanju klimatskih promjena, postiže se dekarbonizacija energetskog sektora, što je važan korak prema postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine”, rekli su Nacionalu iz Službe za odnose s javnošću i protokol Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. “U slučaju donošenja odluke o gradnji drugog bloka Nuklearne elektrane Krško kao i nuklearne elektrane u Srbiji”, dodali su, “Republika Hrvatska će putem Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, na temelju Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državne granice (Espoo konvencija) sudjelovati u postupcima procjene utjecaja na okoliš spomenutih država te će sukladno Konvenciji hrvatska javnost imati mogućnost informiranja i sudjelovanja u navedenim postupcima.”

Među političkim strankama postoji prešutni konsenzus o podršci projektu NE-a Krško pa ni zeleno-lijevi Možemo! nije izrijekom protiv, što su potvrdili u odgovoru Nacionalu, a protiv gradnje nisu ni Zvonimir Troskot iz Mosta ni Mirela Ahmetović iz SDP-a Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Nacional je dobio i stajališta hrvatskih oporbenih stranaka o tom pitanju. Saborska zastupnica SDP-a Mirela Ahmetović kazala nam je kako je hrvatskom energetskom sustavu prijeko potrebna stabilnost, što je moguće proširenjem NEK-a. “Hrvatska je već suvlasnik nuklearne elektrane Krško”, podsjetila je i dodala kako NEK ”izvrsno funkcionira skoro četrdeset godina, zahvaljujući vrhunskoj tehnologiji. Nuklearna energija došla je u fokus i tijekom posljednje energetske krize kada je, primjerice Njemačka, zbog loše odluke o gašenju svojih nuklearnih elektrana morala aktivirati neusporedivo lošiju alternativu elektrana na ugljen”. “Hrvatskom energetskom sustavu prijeko je potrebno osigurati stabilnost što je, doduše s odgodom do iza 2030. godine, moguće realizacijom ovog projekta. Jedna od alternativa je izgradnja vlastite male nuklearne elektrane, ali ako moramo birati između drugog bloka NEK-a i novih malih nuklearnih elektrana po Hrvatskoj, Krško se čini racionalnijom odlukom. Radi se o iskustvu sa sigurnim sustavom i vrlo stabilnim izvorom električne energije bez incidenata. Male nuklearke nisu puno manje opasne od velikih, a postoji dodatna opasnost da se u trci za profitom, ili, još gore, pogodovanjima, na projektima malih nuklearnih elektrana počnu preskakati neke procedure i investicije u sigurnost”, upozorila je. Što se mogućeg referenduma u Hrvatskoj tiče, odgovorila je donekle dvoznačno: “Trebamo li na referendum o sudjelovanju u dogradnji NE Krško, ovisi o kvalitetnoj javnoj raspravi koja bi se provela i koja bi bila lišena političkih igrica jer opskrba energijom je pitanje nacionalne sigurnosti, pa bi hrvatski građani trebali moći o tome odlučiti na temelju argumentirane rasprave.”

Stajališta Mosta o proširenju NEK-a za Nacional je objasnio saborski zastupnik Zvonimir Troskot. “Most nije protiv tog projekta, a ni načelno nismo protiv nuklearki, naročito onih koje se grade suvremenim tehnologijama poput onih u Francuskoj i Finskoj. Vodimo se energetskim pragmatizmom: gubitak struje iz nuklearke Krško ne može se nadomjestiti, a da se ne napravi ozbiljna, upravo katastrofalna šteta za hrvatsko gospodarstvo. Hrvatska i sada, pored energije koju dobiva iz NEK-a, uvozi trideset posto struje. Zamislite što bi se dogodilo kad bismo ostali bez NEK-a, a da nemamo nijedan drugi stabilan izvor energije”, kazao je Troskot, podsjećajući kako će termoelektrana Plomin C biti ugašena, hidroelektrana u Kosinju je neizvjestan projekt, a Hrvatska ne koristi dovoljno sunčevu energiju, koja ionako, baš kao ni vjetar, nije stabilan energetski izvor. Što se referenduma tiče, Troskot kaže kako bi oni koji bi glasali protiv trebali odgovoriti na pitanje kako nadomjestiti gubitak struje nakon što sadašnji blok NEK-a bude zatvoren. “Doveli bismo se u poziciju Njemačke, kojoj je gospodarstvo, naročito automobilska industrija, stradalo zbog naprasnog zatvaranja nuklearki. Dakle, svi koji bi na referendumu bili protiv morali bi voditi računa o posljedicama i znati kako ih riješiti. Zato smatramo da je dovoljna odluka vlade o sudjelovanju Hrvatske u gradnji NEK2 i sufinanciranju tog projekta, i podržavamo je”, kazao je Troskot dodajući kako Most, kao prioritet u odnosu na veliko proširenje nuklearke blizu Zagreba, predlaže gradnju hibridne plinske termoelektrane u Rijeci.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar podržao je projekt gradnje drugog bloka NE-a Krško i najavio moguće pregovore sa slovenskom stranom Photo: Zeljko Hladika/PIXSELL

“Cijelo vrijeme ističemo da HEP nije subjekt energetske tranzicije, a definitivno bi morao potaknuti gradnju takve termoelektrane, po uzoru na elektranu Margera Levante u venecijanskoj industrijskoj zoni Porto Margera. Mogla bi raditi pet tisuća radnih sati godišnje, pa bi Hrvatska njome riješila problem uvoza struje”, rekao je. Ta bi se elektrana, kaže Troskot, plinom opskrbljivala iz krčkog LNG terminala i bila bi hibridna, s fotonaponima ili vodikom. Također, Rijeka već ima kvalitetnu energetsku infrastrukturu i snažne dalekovode koji bi struju iz te elektrane mogli prenositi dalje. “Takav je projekt već bio na stolu: trebala je biti izgrađena u suradnji s jednom od velikih nacionalnih elektroprivreda iz EU-a i sufinancirana novcem EU-a”, kazao je Troskot. “Ključno je da države svoje energetske politike u Europi suvereno određuju: Francuska ne odustaje od nuklearki i glavni je njihov lobist, dok je Njemačka prije rata u Ukrajini forsirala plin. I Velika Britanija otvara suvremenu nuklearku. Dakle, i Hrvatska treba tome biti otvorena, a Most predlaže plinsku termoelektranu u Rijeci, ne isključujući otvorenost za gradnju drugog bloka nuklearke Krško”, zaključio je Troskot.

Iz Možemo! su na pitanja Nacionala odgovorili pisanim stavom stranke, u kojem naglašavaju nužnost ozbiljne javne rasprave o korištenju nuklearne energije. “Na pitanje o hrvatskom sudjelovanju u gradnji drugog bloka nuklearke Krško ne može se odgovoriti jednoznačnim ‘da’ ili ‘ne’, niti se radi o odluci koju vlada treba donijeti bez postizanja društvenog konsenzusa kojem prethodi široka javna rasprava: potrebni su nam razgovori koji nadilaze stručne i znanstvene rasprave, kao i one koje proizlaze iz argumentacije žestokih protivnika nuklearne energije. Govorimo dakle o ozbiljnoj društvenoj polemici vezanoj za nuklearnu energiju općenito, a to nije pitanje koje se prelama preko koljena u svrhu izborne kampanje. Svima nam je cilj eliminirati fosilne izvore i u tom smislu svaki fosilni izvor je manje poželjan od bilo kog drugog. Stoga je naš stav da je nužno pokrenuti raspravu o korištenju nuklearne energije, argumentima za i protiv, uključivanjem i struke i predstavnika nevladinih organizacija i građana, imajući u vidu s jedne strane sve rizike nuklearne energije, a s druge ciljeve energetske tranzicije i ogromne rizike klimatske krize uzrokovane fosilnim gorivima. Pri tome u pogledu Krškog moramo sa Slovenijom razgovarati o isplativosti takve investicije uzimajući u obzir da je KW energije iz nuklearke skuplji od ‘obnovljivaca’ i da izgradnja postrojenja traje daleko duže. S druge strane, moramo biti svjesni da ako Slovenija ide u gradnju novog bloka, zbog blizine dijelimo sve rizike. Stoga moramo ozbiljno razmotriti trebamo li, kad već imamo rizike, imati i koristi u smislu izvora energije.”

U Sloveniji je javna rasprava o gradnji drugog bloka NEK-a već uvelike poodmakla. Za dva mjeseca, u studenome, slovenski birači na referendumu će se izjasniti o tom problemu. Točan datum referenduma još nije određen, ali se pretpostavlja da se će glasati treće ili četvrte nedjelje u mjesecu, 17. ili 24. studenoga. Predloženo, premda još nepotvrđeno referendumsko pitanje formulirano je ovako: “Hoćete li podržati NEK2 koji će Sloveniji s drugim niskougljičnim izvorima osigurati stabilnu opskrbu energijom?” Tako očito sugestivno pitanje posljedica je stranačkih političkih nadmudrivanja koja nisu zaobišla ni prvu hrvatsku zapadnu susjednu državu. Naime, nakon inauguracije vlade Roberta Goloba, u lipnju 2022., u Sloveniji se sve glasnije počelo govoriti o gradnji NEK2, što su podržavale i prethodne vlade, pa je premijer Golob obećao da će referendum raspisati krajem svojega prvog mandata 2026. Prošle je godine u vladu uveo i novu funkciju državnog tajnika za Nacionalni nuklearni program, imenovavši na to mjesto Danijela Levičara, bivšeg direktora slovenske državne energetske tvrtke GEN Energija, koja će voditi gradnju NEK2. U siječnju ove godine, Janšina oporbena Slovenska demokratska stranka (SDS) inicirala je raspisivanje savjetodavnog referenduma, što su prihvatile i vladajuće stranke Svoboda Roberta Goloba i Socijaldemokrati, s opozicijskim SDS-om i Novom Slovenijom, pa je referendum zakazan za studeni, s prijedlogom referendumskog pitanja koje očito sugerira konsenzualnu podršku gradnji NEK2. No prijedlogu se usprotivila čak i Služba za zakonodavstvo Državnog zbora, ocijenivši tako formulirano pitanje neumjesnim i previše sugestivnim. Postoji, dakle, još uvijek mogućnost da će referendumsko pitanje biti preformulirano.

U tom je kontekstu zanimljiva reakcija slovenske predsjednice Nataše Pirc Musar koja se u javnu raspravu uključila opsežnim otvorenom pismom u kojemu je postavila pet obrazloženih pitanja i ponudila tri prijedloga za Državni zbor. Na početku pisma naglasila je kako je “pobornica nuklearne energije” i da “podržava principijelni referendum o nuklearnoj budućnosti zemlje, a posebno o izgradnji nove nuklearne elektrane”. Ipak, dodala je, upozorava kako je riječ “o daleko najvećoj investiciji u povijesti Slovenije” i misli “da o tome građani premalo znaju – što nije u redu.” “Javnost mora biti detaljno, pošteno i nepristrano informirana o projektu te veličine. Svatko od nas mora biti dobro upoznat sa smjernicama i alternativama naše energetske, a posebno nuklearne budućnosti. Zato se rasprava mora preseliti u narod, izvan Narodne skupštine i stručnih krugova”, naglasila je slovenska predsjednica i postavila pet pitanja. Sve ih je podrobno objasnila: gdje je obećanje o drugom referendumu koji neće biti tek savjetodavni, nego konkretan, o gradnji NEK2? Tko će financirati izgradnju nove nuklearne elektrane? Treće, ako Slovenija izgradi novu nuklearku, kolika će ubuduće biti cijena struje? Četvrto, koja je prava vizija opskrbe energijom u Sloveniji – postoji li alternativa NEK2 i jesmo li je ozbiljno analizirali? I peto, kako će, kada i uz koju cijenu država riješiti problem radioaktivnog otpada iz NEK-a, što nije učinjeno još ni za postojeću elektranu? “Sve ovo nisu pitanja za stručne krugove. Ovo su pitanja za javnost koja plaća iz svog džepa i velike projekte i velike greške političara”, napisala je slovenska predsjednica i “političarima i javnosti” ponudila tri prijedloga: prvo, “Narodna skupština mora doraditi tekst Rezolucije o dugoročnoj mirnodopskoj uporabi nuklearne energije”. Drugo, pozvala je na “preispitivanje referendumskog pitanja” kao i na dogovor o dva referenduma, prvom savjetodavnom i drugom konkretnom. I treće, “u Sloveniji je potrebno osigurati najširu, najinkluzivniju i najdemokratskiju raspravu o energetskoj budućnosti Slovenije i u tom okviru o mogućoj gradnji nove nuklearne elektrane. U toj raspravi medijski prostor mora biti svaki dan, sve do referenduma, pažljiv prema različitosti mišljenja i ravnomjerno raspoređen u svim vjerodostojnim medijima. Pojedine skupine zagovornika, čak i ako su financijski znatno jače od drugih, treba spriječiti da zloupotrijebe nadmoć u medijskom prostoru”.

U Hrvatskoj, nakon što je u ožujku ove godine nekoliko dužnosnika Vlade javno potvrdilo spremnost za sudjelovanjem Hrvatske u gradnji NEK2, Greenpeace Hrvatska poslao je otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću i predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću. Odgovor su dobili samo iz Ureda predsjednika, a potpisao ga je posebni savjetnik za energiju i klimu Julije Domac. Odgovor glasi ovako: “Uime predsjednika Republike Zorana Milanovića potvrđujemo primitak vašeg pisma od ožujka 21. ove godine s apelom u vezi s projektom gradnje drugog bloka NEK u Republici Sloveniji. Cijeneći rad i djelovanje Greenpeacea u zaštiti okoliša, zahvaljujemo na dostavljenom pismu te obavještavamo da će se glede primjedbi, koje su uzete na znanje, postupiti sukladno nadležnostima.”

Dobrović: ‘Nuklearna energija nije neizostavna opcija u izgradnji održive niskougljične energetike’