Kada su se lideri država BRICS skupine okupili za grupne fotografije na kraju njihova summita u Johannesburgu prošlog tjedna, pružila se naznaka obrisa nove svjetske uredbe koju Peking pokušava oblikovati.

Na čelu i u središtu stajao je Xi Jinping, moćni lider Kine, okružen pozornicom punom lidera iz tržišta u razvoju i zemalja u razvoju diljem Afrike, Azije i Latinske Amerike. Summit je bio najveći koji je BRICS ikad održao, s više od 60 zemalja koje su prisustvovale uz članice Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku.

Sadašnje lidere BRICS-a okruživali su kolege iz Argentine, Etiopije, Irana, Saudijske Arabije, Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata – koji su upravo bili pozvani da se pridruže klubu. Ovo je velika pobjeda za Xija, koji je dugo gurao proširenje bloka i njegov utjecaj. Proširenje, prvo nakon što je Južna Afrika dodana 2010. godine, namjerava više nego udvostručiti članstvo grupe i značajno proširiti njezin globalni doseg – posebno na Bliskom istoku.

“Ovo čini Kinu jasnim pobjednikom”, rekao je Steve Tsang, direktor SOAS China Institute na Sveučilištu u Londonu. “Dobivanje šest novih članova značajan je korak u njihovom željenom smjeru. “Za Peking, kao i za Moskvu, proširenje je dio nastojanja da se labava ekonomska grupa pretvori u geopolitički balans prema Zapadu – i zapadnim institucijama poput G7. Ta misija postala je još hitnija tijekom protekle godine s obzirom na eskalaciju rivalstva Kine i Sjedinjenih Američkih Država, kao i posljedice rata u Ukrajini – koji su Peking dalje udaljili od Zapada zbog podrške Moskvi.

Kako je pokazalo proširenje BRICS-a i duga lista čekanja za pridruživanje, Xijeva ponuda alternativnog svjetskog poretka daje novi spektar mogućnosti na Globalnom Jugu, gdje se mnoge zemlje osjećaju marginaliziranima u međunarodnom sustavu koji vide kao dominiran od strane SAD-a i njegovih bogatih saveznika. Ponavljajući svoju potražnju za većim utjecajem u globalnim pitanjima, deklaracija lidera BRICS-a više puta je pozivala na “veće zastupanje tržišta u razvoju i zemalja u razvoju” u međunarodnim institucijama – od Ujedinjenih naroda i njegova Vijeća sigurnosti do Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke.

Xi, koji je svoje govore na summitu začinjavao kritikama američkog “hegemonizma”, proglasio je proširenje “povijesnim” i “novim početkom za suradnju unutar BRICS-a”. Happymon Jacob, profesor međunarodnih studija na sveučilištu Jawaharlal Nehru u New Delhiju, rekao je da proširenje ističe pomak u globalnim geopolitičkim podjelama. “Biti lider ne-zapadnih foruma i Globalnog Juga, koji je općenito nezadovoljan institucijama vođenim SAD-om, svakako će pomoći Kini da postane balans prema SAD-u i svjetskom poretku vođenom od strane SAD-a”, rekao je. No, šire članstvo također postavlja pitanja o koheziji i koherentnosti BRICS-a, čiji trenutačni članovi već znatno razlikuju u političkim sustavima, ekonomskoj snazi i diplomatskim ciljevima.

“Imam skeptičan stav u smislu učinkovitosti organizacije nakon proširenja i je li proširenje na kraju simboličnije nego suštinsko”, rekla je Yun Sun, direktorica programa za Kinu u Stimson Centru u Washingtonu. “Što je više članova, organizacija mora pomiriti i prilagoditi više interesa”, dodala je. To je posebno istinito za organizaciju temeljenu na konsenzusu kao što je BRICS, gdje se odluke donose samo ako se svi članovi slože. Pridruženi članovi su, ne zaboravimo, prilično raznolika skupina, a dvoje su i u velikim problemima.

Argentina, koja se dugo bori s inflacijom i krizama valuta, najveći je dužnik Međunarodnog monetarnog fonda. Egipat, koji se suočava s vlastitom ekonomskom krizom, drugi je najveći dužnik MMF-a. Etiopija, druga najmnogoljudnija zemlja u Africi i nekoć jedna od najbrže rastućih ekonomija na kontinentu, suočava se s posljedicama dvogodišnjeg građanskog rata u regiji Tigray, koji se završio u prosincu uz dokaze o široko rasprostranjenim kršenjima ljudskih prava.

Proširena skupina također će uključivati tri najveća izvoznika nafte na svijetu: Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Iran. Prve dvije tradicionalno su bliski saveznici Amerike, ali su nedavno izgradile bliže veze s Kinom koja je pojačala svoju prisutnost u regiji uslijed percipiranog praznog prostora za moć koji su ostavile SAD. Iran i Saudijska Arabija su glavni rivali, iako su ranije ove godine obnovili diplomatske veze u dogovoru posredovanom od strane Kine. To snažno kontrira s više ujedinjenom skupinom kao što je G7 koja se sastoji od slično usklađenih demokracija s velikim industrijaliziranim gospodarstvima.

Helena Legarda, vodeća analitičarka Mercator Instituta za kineske studije, misli da nije jasno u kojoj mjeri će proširenje BRICS-a povećati vrijednost i utjecaj grupe. “Bez zajedničke ideologije i jasnog općeg cilja, vjerojatno je da će dodavanje šest novih članova umjesto toga učiniti BRICS grupu podijeljenijom.” Ključno pitanje podjele je protu-SAD agenda koju gura Kina i Rusija, a koja je ojačana uključivanjem Irana. Indija i Brazil su izrazili zabrinutost zbog toga da bi blok mogao postati previše protu-zapadno orijentiran i dominiran od strane Pekinga.

“Unatoč jasnim geopolitičkim ciljevima koje Kina ima za grupu, mnoge druge razvijajuće i tržišne ekonomije ne vide BRICS kao isključivo geopolitičko tijelo. Također ih motiviraju ekonomske prilike i šansa za osiguravanje privilegiranog pristupa kineskim i drugim tržištima”, rekla je.

No Kina se bori s vlastitim ekonomskim problemima kod kuće – od krize nekretnina i rastućeg duga lokalnih vlada do rekordne nezaposlenosti mladih i starenja populacije. Mnogi ekonomisti vjeruju da drugo najveće svjetsko gospodarstvo ulazi u eru znatno sporijeg rasta, što može duboko utjecati na globalnu ekonomiju. Proširenje BRICS-a vjerojatno će potaknuti konkurenciju – i potencijalno trenje – između Kine i Indije, čiji su odnosi već napeti zbog tinjajućeg graničnog sukoba, javlja CNN.

“Natjecanje između Kine i Indije za vođenje Globalnog Juga sada je neminovno usmjereno na oštrinu, pri čemu Kina ima jasnu prednost”, rekao je Jacob u New Delhiju. “Kina će moći puno više utjecati na instituciju nego što bi mogla Indija”, dodao je.

Rivalstvo i napetosti između Kine i Indije, kao i između Irana i Saudijske Arabije, znače da pitanja o kojima se mogu složiti i zajednički djelovati vjerojatno neće biti značajna po broju i prirodi, rekla je Sun iz Stimson Centra.

“Proširenje svakako gradi sliku rastuće koalicije nasuprot Zapadu, ali imanje više zemalja u jednoj organizaciji ne znači nužno veću učinkovitost.”