Objavljeno u Nacionalu br. 672, 2008-09-29

Austrijske vlasti uhitile su Zagorca jer su znale da planira pobjeći u treću zemlju, a nalog je tako kasno potpisan zbog medijskih pritisaka

Dramatično uhićenje Vladimira Zagorca prošloga petka navečer u Beču bilo je završetak velike akcije obavještajnih službi Hrvatske i Austrije. Prisluškivanjem svih aktera upletenih u “aferu Zagorec”, praćenjem mailova i uhođenjem svih upletenih u slučaj službe su došle do egzaktnih informacija o planiranju bijega generala Zagorca. Bila su planirana dva alternativna pravca, s dvije različite ekipe vrhunskih međunarodnih krijumčara ljudi. Prva je ekipa, ne znajući da postoji i druga, pripremila sve da Zagorca skloni u sudanski glavni grad Kartum. Druga ekipa pripremala je alternativni bijeg prema glavnom gradu Venezuele – Caracasu.

Plan bijega je skovan prije godinu i pol, kad je Zagorec u Beč počeo povlačiti svoju obitelj. To je bio prvi znak za uzbunu hrvatskim i austrijskim vlastima, koje su pojačale obavještajne aktivnosti oko Zagorca i skupine koja je oko njega privatno, poslovno i prijateljski okupljena. Zagorec, u paničnom strahu od zatvora, planirao je pobjeći kad iscrpi sve pravne mogućnosti za ukidanje austrijske odluke o ekstradiciji Hrvatskoj. Odluka o Zagorčevu izručenju Hrvatskoj ležala je na stolu Marije Berger, austrijske ministrice pravosuđa, više od pola godine. Nalog za izručenje nije potpisivala prije svega zbog medijskog pritiska Zagorčevih odvjetnika, kao i izvrsnih generalovih veza u samom austrijskom političkom i financijskom vrhu.

Odluku je potpisala zadnji radni dan prije izbora, kad je željela da bez ikakvih repova završi svoj mandat. Čim je Maria Berger u petak ujutro 26. rujna potpisala ekstradicijski nalog, policija, koja je i dotad u stopu pratila Zagorčevo kretanje, krenula je u izradu operacijskog plana njegova uhićenja. Odluka je bila da se on napravi isti dan, jer su se bojali da će Zagorec, za koga smatraju da je uspio u kratko vrijeme dobro svojim vezama premrežiti austrijski obavještajno-policijski vrh, doznati za ministričin potpis te odmah početi realizirati plan bijega iz Beča. Do tada su se on i njegovi odvjetnici pouzdavali u pozitivnu odluku Suda u Strasbourgu, za koji su mislili da odgađa njegovu ekstradiciju.

No prava je istina da je odluku o njegovu izručenju odgodilo zapravo pismo koje je Hrvoje Petrač uputio Ivi Pukaniću iz zatvora. U tom pismu – ispovijedi jednoga zatvorenika, zahvaljujući pogrešnoj medijskoj interpretaciji Petračevih riječi, stvorena je klima koju su iskoristili Zagorčevi odvjetnici, po kojoj se dobjeglome generalu, ako dođe u hrvatski zatvor, sprema “vruć” doček. Tvrdeći da ga Petrač zbog Zagorčevih izrečenih optužbi na suđenju Ici Matekoviću i ostalima zbog otmice Tomice Zagorca želi ubiti u zatvoru, najodlikovaniji general Hrvatske vojske ostao je na slobodi šest mjeseci dulje. Kad se i austrijska strana uvjerila da je to Petračevo pismo zloupotrijebljeno, odlučeno je da Zagorec bude izručen. Istovremeno su pomno praćene tajne aktivnosti oko njegova bijega, koje su tekle u nekoliko faza, a da Zagorec i društvo o tome nisu imali pojma.

Prije nešto više od dva mjeseca, austrijska je policija imala čvrste informacije o tome da je Vladimir Zagorec, odbjegli hrvatski general koji se u Hrvatskoj sumnjiči da je ukrao drago kamenje vrijedno otprilike 5 milijuna dolara, sve pripremio za bijeg iz Austrije. Ključni dio tih informacija austrijska policija i tajne službe dobile su od svojih kolega iz Hrvatske. Zagorec je iz Austrije namjeravao pobjeći onoga trenutka kad procijeni da se bliži njegovo izručenje Hrvatskoj, a najkasnije kada za odgađanje izručenja iscrpi sva raspoloživa pravna sredstva. Zagorec je računao da bi se trenutak njegova izručenja mogao početi približavati isključivo nakon okončanja postupka koji je on inicirao pred sudom u Strasbourgu, te je bio uvjeren da austrijska ministrica pravosuđa Maria Berger neće prije toga potpisati pravomoćnu sudsku odluku o njegovu izručenju Hrvatskoj. Međutim, pogriješio je u procjeni jer nije znao da Austrijanci, što su kasnije potvrdili i u izjavi za javnost, imaju informacije koje potvrđuju da je Zagorec pripremao bijeg.

Zagorec je bijeg iz Austrije isprva počeo pripremati u suradnji s ljudima bliskima ruskim vojnim krugovima. Ti su mu ljudi već bili pripremili i lažne diplomatske dokumente s novim identitetom. Zagorec je Rusima trebao platiti izradu tih dokumenata a cijena je iznosila nekoliko stotina tisuća dolara.

Međutim, poslovično sumnjičavi Zagorec prije nekoliko mjeseci se uplašio i predomislio. Kad je sve bilo gotovo, svojoj ruskoj vezi rekao je da mu ti dokumenti nisu potrebni. Krajem proljeća hrvatske su vlasti došle do informacija da je Zagorec dio ekipe koja mu je pripremala bijeg iz Austrije prijavio austrijskoj policiji. To su doznali pripadnici “ruske veze” i, ljuti zbog Zagorčeve nelojalnosti i svojevrsne prijevare, odlučili su mu okrenuti leđa. Prema tim informacijama, krugovi bliski Zagorcu prijavili su austrijskim vlastima da su ga ti ljudi zapravo planirali oteti, što je Zagorčevim ruskim prijateljima stvorilo prilično ozbiljne probleme. Taj potez Zagorčeva kruga jako ih je razbjesnio. Umjesto tajnih saveznika, u njihovim je krugovima Zagorec tada stekao nove moćne neprijatelje.

Posredno zahvaljujući Zagorčevim izigranim ruskim saveznicima, krajem proljeća mjerodavna državna tijela u Hrvatskoj doznala su da je Zagorec ponovo počeo pripremati bijeg. O svojim saznanjima djelatnici hrvatskih službi obavijestili su svoje austrijske kolege. Izigrani ruski saveznici Vladimira Zagorca pomno su nastavili pratiti generalove aktivnosti. Oni su čak iz osvete planirali spriječiti njegov bijeg i pokušali organizirati da Zagorec umjesto na dogovoreno inozemno odredište potajice bude dovezen u Hrvatsku. Hrvatskim je vlastima ponuđeno da Zagorec bude isporučen na kamionsko parkiralište u Jankomiru, no Državno odvjetništvo odbilo takvu mogućnost smatrajući je apsolutno neprihvatljivom i nelegalnom. To su učinili i nekoliko godina prije, kad im je ponuđeno da se u Srbiji otme Ico Mateković i poput vreće dopremi u Zagreb.

Među ostalim, zahvaljujući i prisluškivanim telefonskim razgovorima, razotkrilo se da je Zagorec pripremao dvije varijante za bijeg iz Austrije. U prvoj varijanti bijega Zagorec je iz Austrije trebao biti tajno prebačen u Venezuelu, koja pod Hugom Chávezom njeguje prijateljske odnose s Rusijom. Taj se aranžman također dogovarao u suradnji s vojnim krugovima. Austrijska policija raspolaže čak i informacijama o tome tko je zapravo Zagorca trebao izvući iz Austrije, kao i informacijama tko je sve u Zagorčevo ime iz njegova najbližeg kruga bio uključen u pregovore o realizaciji bijega. Snimke tih razgovora mogle bi poslužiti hrvatskoj policiji kao povod za pokretanje istrage protiv osoba koje su u tome sudjelovale. Neki razgovori o mogućoj realizaciji scenarija za Zagorčev bijeg iz Austrije vođeni su krajem kolovoza.

Austrijska policija raspolaže i informacijom da je prema drugom, alternativnom scenariju Zagorec trebao biti tajno prebačen iz Austrije na afrički kontinent, u Sudan. Tu je akciju trebala realizirati posve druga ekipa ljudi. Jedan dio te ekipe potječe iz Srbije, a bijeg se u jednom svom dijelu trebao realizirati brodom iz jedne luke u Crnoj Gori.

Vijest o uhićenju Vladimira Zagorca dobila je značajan prostor u austrijskim medijima. Ako su točne tvrdnje austrijske televizije ORF koja je prenijela policijske informacije, Zagorec je prilikom uhićenja kod sebe imao veliku količinu gotovine, što također može navoditi na zaključak da je Zagorec pripremao bijeg iz Austrije. Neki austrijski novinari počeli su spekulirati da se radilo o predizbornoj predstavi austrijske policije, uoči izbora koji su se održali u nedjelju. Nije se radilo o predstavi rađenoj u političke svrhe, nego se jednostavno odlučilo da ministrica pravosuđa potpiše pravomoćnu sudsku odluku o Zagorčevu izručenju još za trajanja mandata bivših vlasti, koji je službeno završio u nedjelju. U Austriji se htjelo izbjeći da odluka o izručenju Zagorca Hrvatskoj bude potpisana u vrijeme dok je u Austriji na vlasti tehnička vlada.

Nakon potpisa austrijske ministrice pravosuđa, austrijska policija stavila je Vladimira Zagorca pod nadzor, jer su bili sigurni da će on doznati da je taj dokument potpisan. Bili su uvjereni da će on pokušati pobjeći čim dozna za tu odluku. Navodno je Zagorec u Beču imao pripremljen jedan stan u kojem se trebao skrivati do početka bijega.

Zagorčevo uhićenje njega je iznenadilo, a njegovi odvjetnici posebno zamjeraju austrijskoj policiji što ga je uhitilo dvadesetak pripadnika specijalne policije, i to pred njegovim četverogodišnjim sinom, koga je to šokiralo. Zagorčeva austrijska odvjetnica Elisabeth Rech podnijela je u njegovo ime ustavnu tužbu s prijedlogom privremene mjere, kako bi se pokušalo spriječiti Zagorčevo izručenje.

Zagorčev zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak tvrdi da je austrijska policija Zagorca mogla uhititi početkom prošlog tjedna, jer je sa Zagorcem prošlog utorka razgovarala u vezi sa slučajem Saše Perkovića, koji se sa Zagorcem svojedobno tajno sastao u Beču, što je Zagorec snimio i poslije iskoristio za razne manipulacije. Hodak tvrdi da je Zagorčevo izručenje namjerno tempirano za prošli petak, kako bi se preko vikenda mogle riješiti sve tehničke pojedinosti vezane za izručenje, te kako bi ustavna tužba postala aktivna tek kad Zagorec bude u rukama hrvatskog pravosuđa. Da se nešto oko Zagorca događa, moglo se naslutiti i prošle srijede. Samo dan nakon razgovora austrijskih policajaca s Vladimirom Zagorcem o slučaju Saše Perkovića, u tjedniku Globus pojavila se informacija da austrijsko Ministarstvo pravosuđa ispituje slučaj izručenja Zagorca Hrvatskoj.

Zagorčev odvjetnik Zvonimir Hodak tada u razgovoru za Globus nije krio da je Zagorcu u interesu da postupak koji je pokrenuo pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasbourgu traje što dulje. Zagorec se nadao da bi Austrijanci mogli čekati okončanje tog postupka, za koji se pak nadao da bi mogao potrajati dvije do tri godine. Međutim, ta su se očekivanja pokazala pogrešnima.Umjesto da priča o dopuštenom otezanju kako bi klijenta što dulje zadržao na slobodi u Austriji, Hodak je u ponedjeljak imao nove teme za razgovor s novinarima. Izjavio je da je za Zagorca zatražio jednokrevetnu ćeliju i mogućnost da u pritvorsku šetnju ide sam.

Taj je zahtjev obrazložio sadržajem već prije spomenutih Petračevih pisama. Petrač je inicirao postupak protiv Zagorca svojim iskazom na Županijskom sudu u Zagrebu kad mu se sudilo za otmicu Zagorčeva tada malodobnog sina Tomislava. Nacional je iz krugova upućenih u Zagorčev slučaj doznao da će on doista dobiti posebnu pritvorsku ćeliju u kojoj će biti sam. Također će ići sam u šetnje po krugu zatvora u Remetincu i neće biti ni u kakvom kontaktu s ostalim zatvorenicima. Njegovi će odvjetnici imati dopuštenje da ga posjećuju cijelog dana, kad god požele. Kako Nacional doznaje iz pravosudnih krugova, gotovo je sigurno da će hrvatske vlasti Zagorca optužiti za zloporabu položaja, te će zbog krađe dragulja vrijednih najmanje 5 milijuna dolara zatražiti za Zagorca maksimalnu zatvorsku kaznu od 10 godina. Procjenjuje se da bi Zagorec na kraju mogao biti osuđen na zatvorsku kaznu od 7-8 godina. Uz zatvorsku kaznu bit će zatraženo i oduzimanje imovine koju Zagorec posjeduje u Hrvatskoj u vrijednosti 5,5 milijuna dolara, točno onoliko na koliko je procijenjena vrijednost nestalih dijamanata koje je njemački trgovac oružjem Josef Rothaichner kao polog donio Zagorcu.

U hrvatskim se medijama već počelo spekulirati kako bi Zagorec mogao postati pokajnik. To je tehnički nemoguće jer se status pokajnika veže samo uz predmete kojima se bavi Uskok, tzv. uskočke predmete, a njegovim slučajem bavi se Državno odvjetništvo. Međutim, nije isključeno da bi se Zagorcu mogle honorirati neke stvari, ako se on odluči za suradnju s hrvatskim vlastima u vezi s rekonstrukcijom pljačke novca za obranu Hrvatske. U prvom redu trebaju se ispitati sve transakcije i svi računi koji su došli u Hrvatsku, a koji su prije nekoliko tjedana Zagrebu isporučeni s Cipra i iz Mađarske. U svakom slučaju ta bi eventualna suradnja morala biti takva da ne ostavlja nikakvu sumnju u istinitost informacija koje bi Zagorec ponudio, jer Zagorcu nakon svih manipulacija kojima se proteklih mjeseci služio u Hrvatskoj malo tko vjeruje. Uz pitanje kako će se ponašati Zagorec, tijekom suđenja, koje bi trebalo uskoro početi, najzanimljivije će biti sučeljavanje dvojice bivših prijatelja, a danas smrtnih neprijatelja – Hrvoja Petrača i Vladimira Zagorca. Hrvatski scenaristi sapunica ideje traže u nekom izmišljenom svijetu, a pred nosom im leže gotove priče kakve će teško naći igdje na svijetu. Hrvatska je zaista velika zemlja.