Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić krajem travnja je obavijestio javnost da je s kompanijom Stellantis potpisan ugovor o financiranju električnog automobila koji će se proizvoditi u Kragujevcu, u tvornici Fiat Chrysler Automobili (FCA), ocijenivši da se radi o „početku nove ere“. Dva tjedna kasnije više od 1000 radnika FCA okupilo se ispred ulaza u tvornicu, a zatim su krenuli u protestnu šetnju gradom, nakon što su obaviješteni da „nova era“ za njih počinje odlukom poslodavca da privremeno zatvori pogone, a zaposlene pošalje na rad u inozemstvo ili im uruči otkaze.

Vučić je 28. travnja rekao kako vjeruje da predstoji „tranzicijski period“ i da će 2024. godine u Kragujevcu početi proizvodnja električnog automobila. „Ići ćemo ukorak s najrazvijenijim dijelom svijeta i imati finalnog proizvođača modernog električnog automobila koji će biti namijenjen srednjoj klasi, veoma popularan“, poručio je Vučić nakon što je ministrica gospodarstva Srbije Anđelka Atanasković potpisala Ugovor o dodjeli sredstava poticaja Stellantisu, vrijedan 48 milijuna eura.

U Kragujevcu su sindikalni aktivisti ocijenili da se radi o bitnom ugovoru, jer su radnici proteklih godina bili suočeni s čestim prekidima proizvodnje modela Fiat 500L i najavama da će se FCA povući iz Srbije, ali su konstatirali da će do 2024. zaposleni samo preživljavati. Izrazili su očekivanje da bi ugovor trebao jamčiti budućnost radnika narednih pet do šest godina i da će tranzicijski period biti veoma težak.

Nitko nije očekivao da će dva tjedna kasnije kragujevačkim radnicima objaviti da se proizvodnja Fiata 500L prekida i da će tvornica biti „izvan funkcije“ do sredine 2024. zbog opremanja novim strojevima, kao i da će zaposleni dobiti ponudu da sljedeće dvije godine rade u pogonima Stellantisa u Poljskoj, Slovačkoj, Italiji i Njemačkoj ili da raskinu ugovore s poslodavcem, uz otpremninu od dvije do tri posljednje plaće. Što je bila loša vijest i za nekoliko tisuća radnika u brojnim kooperantskim firmama.

U tvornici u Kragujevcu zaposleno je oko 1900 radnika, nakon što ih je 1300 otpušteno 2016. godine, a nekoliko stotina je u međuvremenu samovoljno dalo otkaze. FOTO: Stringer/Pixsell

Radi se najnovijem poglavlju odnosa Talijana i Kragujevca, gdje se Fiat vratio na velika vrata 2008. godine, najavom da će u tvornicu Zastava uložiti 800 milijuna eura, s namjerom da u Srbiji proizvodi 300.000 automobila godišnje. U to vrijeme je šumadijska prijestolnica Kragujevac imala reputaciju „grada koji umire“ i „doline gladi“, kao i slavu mjesta iz čije je Zastave izašao, po mnogim anketama „najgori automobil u povijesti svijeta“ – Yugo.

Činilo se da su planovi Fiata bili zasnovani na čvrstim temeljima – suradnja velike kompanije iz Torina s kragujevačkom tvornicom počela je više od pet desetljeće ranije i rezultat je bila proizvodnja stotina tisuća automobila. Zastava je po talijanskoj licenci pravila „Fiću“ – vozilo koje je bilo u sastavu policije, hitne pomoći, vojske, na kojem su učili voziti milijuni građana Jugoslavije. Iz Kragujevca je izašla i Zastava 1300, pa model 101, a 1980. i Yugo, čiji je prvi primjerak, ručno napravljen, godinu dana ranije poklonjen jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu. Zastava je imala prosječnu godišnju proizvodnju od 110.000 putničkih vozila i 5000 kamiona. Iz Zastave je 1989. godine izašlo 230.000 automobila, ali je tijekom sljedećeg desetljeća tvornica praktično prestala postojati, nakon što se, kao i cijela Srbija, 1992. našla u potpunoj izolaciji zbog sudjelovanja Beograda u ratu u Bosni i Hercegovini. Trgovinsku izolaciju su 1999. godine ojačali zračni udari NATO-a, koji su bombama Zastavu uveli u „kameno doba“.

Od 1991. godine Kragujevčani su patili zbog činjenice da je gotovo cijeli grad ovisio isključivo o poslovanju jedne tvornice, pa kako je propadala Zastava, propadao je i Kragujevac.

Svjetlo na kraju tunela pojavilo se u svibnju 2008. godine, kada je Fiat potpisao s Kragujevcem Memorandum o razumijevanju. Tada se u Kragujevcu dnevno proizvodilo samo 40 komada Fiata Punto. Tijekom prethodnih 15 godina je država Srbija, kako bi sačuvala socijalni mir u Kragujevcu, s pola milijarde eura subvencionirala proizvodnju Zastavinih automobila, koje nitko nije želio kupiti.

Fiat je dobio 48 milijuna eura subvencija iz srpskog budžeta bez obaveze da zaposli nove radnike, ali postoji mogućnost da će taj novac iskoristiti za otpuštanje zaposlenih, odnosno isplatu otpremnina. FOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL

Prema memorandumu iz 2008. torinska kompanija je bila oslobođena plaćanja lokalnih taksi i poreza u narednih 10 godina i predviđeno je besplatno ustupanje zemljišta Fiatu, za slučaj proširenja proizvodnih kapaciteta. Delegacija iz Torina je u centru Kragujevca dočekana transparentom „Dobrodošli kući“, kako bi se naglasila činjenica da je Zastava suradnju s Fiatom počela 55 godina ranije. „Mi smo djeca Fiata, a radnici iz Kragujevca su kvalitetni kao i radnici Fiata u Italiji“, izjavio je tadašnji gradonačelnik Veroljub Stevanović.

Svečano potpisivanje memoranduma s dobro poznatom i moćnom europskom firmom organizirano je pet dana prije parlamentarnih izbora i pridonijelo je da Demokratska stranka tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića osvoji najviše glasova na biralištima.

Bilo je predviđeno da Fiat bude vlasnik 67 posto dionica Zastave, uz unošenje opreme vrijedne 200 milijuna eura, a država Srbija preostale trećine akcija, uz ulaganje u izgradnju autoputa i gradske obilaznice i rekonstrukciju željezničke pruge. Talijani su zatražili uvođenje direktne avionske linije Torino – Beograd, a ljudi iz Zastave i Grada Kragujevca tada su počeli govoriti o izgradnji aerodroma ili marine za hidroavione na jezeru u parku Šumarice. Srbija je, pored zemljišta i 300.000 četvornih metara tvorničkih hala, unijela i bespovratni kapital od 50 milijuna eura.

Kao osnovni motiv povratka Fiata navodila se mogućnost da Beograd s Moskvom postigne sporazum o oslobađanju od plaćanja carina prilikom izvoza automobila iz Srbije u Rusiju. Bescarinski prodor na ogromno rusko tržište puno bi značio Fiatu, jer je i tada bilo jasno da Srbija ne može primiti 300.000 automobila proizvedenih u Kragujevcu svake godine.

Nekoliko mjeseci kasnije su Vlada Srbije i Fiat potpisali tajni desetogodišnji sporazum. Kada je 2011. godine Vijeće za borbu protiv korupcije zatražilo ugovor između Vlade Srbije i Fiata, dobilo je „više od 20 kilograma papira sa zatamnjenim podacima“. Tako građani Srbije nisu dobili pravo saznati koliko novca poreznih obveznika odlazi u Fiatovu kasu.

Usprkos tajnama, procjenjuje se da su se subvencije po radnom mjestu u kragujevačkoj tvornici automobila kretale između nevjerojatnih 120.000 i još nevjerojatnijih 200.000 eura.

Kao vlasnik 33 posto nove tvornice u Kragujevcu, Vlada Srbije je osigurala osnivački ulog veći od 100 milijuna eura. Kroz razne subvencije je Fiat dobio više od 300 milijuna eura iz budžeta Srbije. Država je uplatila više od 160 milijuna eura za komunalne usluge i zaštitu životne sredine. Na temelju toga bi se moglo zaključiti da je država Srbija uložila u FCA više od pola milijarde eura.

Za razliku od drugih firmi, Fiat u Srbiji ne mora plaćati porez na dobit od 15 posto. Vlada Srbije se, zbog nečega, odrekla učešća u raspodjeli profita, pa sva dobit ide Talijanima. Istovremeno je Fiat sakupio 300 milijuna eura „poreznih kredita“. To znači da Talijani ne moraju Srbiji plaćati poreze sve dok ta suma ne dostigne 300 milijuna eura. Fiat plaća poreze i doprinose na plaće svojih radnika, ali mu onda država Srbija taj novac refundira.

Tako da iako se 2012. godine vlast u Srbiji promijenila, odnos prema Fiatu ostao je isti. Vučić je 2014. obećao da će vlada objaviti tajni ugovor s Fiatom, ali je nekoliko mjeseci kasnije izjavio da se to neće dogoditi „jer ne dozvoljava druga strana“. Kada su 2017. radnici kragujevačke tvornice stupili u štrajk, iz vlade u Beogradu poručeno im je da „pokažu malo ljubavi prema Srbiji“. Predsjednica vlade Ana Brnabić stala je na stranu Talijana i ocijenila da iza štrajka stoji „ozbiljno loša namjera“.

Fiat nije uspio preko Srbije ući na rusko tržište. Usprkos najavama o proizvodnji 300.000 automobila godišnje, s traka u Kragujevcu je rekordne 2013. sišlo 117.000 automobila, a lani oko 20.000 Fiata 500L, uz višemjesečne prekide proizvodnje. Kragujevac nije dobio aerodrom ni marinu za hidroavione. Zbog male potražnje za Fiatom 500L, kragujevačka tvornica je u prva četiri mjeseca ove godine radila 10 dana.

Sada se u priči o srpskom električnom automobilu, u Kragujevcu već nazvanom „Strujadin“, pojavio novi/stari igrač – Stellantis, talijansko-američko-francuska kompanija nastala prošle godine spajanjem Fiata, Chryslera i Peugeota. Stellantis glasi za šestog najvećeg proizvođača automobila na svijetu, s oko 300.000 zaposlenih, tvornicama u 30 zemalja i brendovima kao što su Abarth, Alfa Romeo, Citroen, Dodge, Jeep, Lancia, Maserati, Opel, Vauxhall.

Stellantis je najavio da je vrijednost nove investicije u Kragujevcu 190 milijuna eura, u čemu će država Srbija sudjelovati s 48 milijuna. Ugovor o tome je potpisala ministrica gospodarstva Anđelka Atanasković, koja je dva tjedna kasnije tvrdila da unatoč višemjesečnim pregovorima sa Stellantisom, nitko u vladi u Beogradu nije znao kakve su namjere te kompanije vezane uz kragujevačke radnike. „Nismo znali što je njima na umu“, rekla je Anđelka Atanasković, mada je država Srbija vlasnik trećine kragujevačke tvornice, u čijem nadzornom odboru sjedi državni tajnik Ministarstva financija Gojko Stanivuković.

Ugovor o investiciji u Kragujevcu u kojoj će Srbija sudjelovati s 48 milijuna eura, potpisala je ministrica gospodarstva Anđelka Atanasković. FOTO: SLOBODAN MILJEVIC

„Na menadžmentu kompanije bila je odluka što će s radnicima dok budu mijenjali strojeve i sređivali hale za početak proizvodnje električnog automobila“, izjavila je Anđelka Atanasković, uz tvrdnju da se u ugovoru koji je potpisala ne navodi ništa od onoga što je Stellantis ponudio radnicima, već samo da će se električni automobil početi proizvoditi u Kragujevcu sredinom 2024. godine. Fiat je dobio 48 milijuna eura subvencija iz srpskog budžeta bez obaveze da zaposli nove radnike, ali postoji mogućnost da će taj novac iskoristiti za otpuštanje zaposlenih, odnosno isplatu otpremnina.

Anđelka Atanasković je rekla kako ne postoji mogućnost da radnici FCA ostanu u Srbiji na plaćenom dopustu i dobivaju 65 posto zarade, a da ne rade dok čekaju početak proizvodnje novog modela.

Što se tiče ponude da sljedeće godine Kragujevčani rade u Stellantisovim tvornicama u Italiji, Njemačkoj, Poljskoj i Slovačkoj, Atanasković je izjavila: „Mogli bi zaraditi tri puta više nego u Srbiji. Stvar je u tome žele li naši ljudi ići. Možda, kad razmisle, i prihvate ponudu. Ali da dobiju novac da sjede i ništa ne rade, to nema nigdje. Naš se mentalitet mora malo mijenjati, navikli smo živjeti u drugom svijetu.“

Tvrdi se, međutim, da je 2020. godine 1200 radnika Fiatove tvornice Mirafiori u Torinu 14 mjeseci bilo na plaćenom dopustu dok se postavljala oprema za proizvodnju električnih automobila. Bez prijetnji otkazom i ponuda da rade u inozemstvu. Zaposleni u FCA-u traže da oni koji žele napustiti firmu dobiju otpremnine u skladu sa zavidnom ekonomskom snagom poslodavca, a da ostali primaju dvije trećine plaće i pripremaju se za proizvodnju električnog automobila. Predstavnici kragujevačkih radnika su, poslije razgovora s članovima vlade u Beogradu, izjavili kako su dobili garancije da nitko neće dobiti otkaz i da će im do kraja mjeseca biti ponuđen socijalni program vezan za mogućnost napuštanja radnih mjesta uz otpremnine.

U tvornici u Kragujevcu zaposleno je oko 1900 radnika, nakon što je 1300 otpušteno 2016. godine, a nekoliko stotina je u međuvremenu samovoljno dalo otkaze. Vučić je izjavio da država može pomoći radnicima, „ali ne može se miješati u poslovanje privatnika“, iako je država Srbija vlasnik trećine tog „privatnika“. Obećao je da će država, kako bi zaštitila radnike, novim ugovorom sa Stellantisom „koji će biti 100 puta bolji od prethodnog“, ogromnim parama subvencionirati proizvodnju električnog automobila. Prema Vučićevim riječima, dvije trećine ili tri četvrtine zaposlenih bit će plaćeno tijekom tranzicijskog perioda, dok će ostali dobiti pomoć države.

Usprkos Vučićevim obećanjima, situacija u FCA-u oživljava sjećanje na vrijeme kada je Kragujevac proglašavan za „grad koji umire“ i „dolinu gladi“. Što ne izaziva posebnu uznemirenost izvan Šumadije, jer Vučić je prije nekoliko dana dramatično izjavio da će, zbog rata u Ukrajini, sljedeća zima biti najteža u proteklih sedam decenija, da treba razmišljati hoće li biti dovoljno benzina, ugljena, plina, „hoćemo li moći da preživimo“.

„Hrane neće biti dovoljno i to vam saopćavam sa sigurnošću“, poručio je Vučić građanima Srbije, u kojoj se godišnje proizvodi oko dva milijuna tona pšenice i isto toliko kukuruza više od potreba stanovništva i troši tek polovina od oko 180.000 tona proizvedenog suncokretova ulja.

Uz Vučićevu apokaliptičku tvrdnju da je svjetski nuklearni sukob realan i da su veće šanse da se dogodi nego da se ne dogodi, priča o kragujevačkim radnicima, njihovim zahtjevima i borbi za očuvanje radnih mjesta dobiva status osobnog problema relativno male grupe čiji su članovi donedavno radili u puno povoljnijim uvjetima i bili značajno bolje plaćeni nego prosječni stanovnik Srbije.